< veljača, 2008  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

opis...

Ljubav,život i sve što sa sobom nose...











NOVO! Po prvi put u Hrvatskoj
Zaradite kroz Dashofer Affiliate Program!
Učlanite se i zaradite 10Kn odmah!

Zaradite još:
1,5Kn za dovedenog člana
2,5Kn za upisnika u eNovine
zarada kroz 3 nivoa
oko 100Kn za prodani priručnik
...i još mnogo drugih načina za zaradu
Učlani se odmah »


hits

utorak, 05.02.2008.

Ja, ponovo u oblacima

TI SI MI SVE

Korakom teškim,bez milosti
gaziš po mom srcu,
a ja ti ljubim hod.
Image and video hosting by TinyPic
Nosim ti osmjeh
u maglenim danima,
kad ni sama put ne vidim.

Cvjeta proljeće u mojoj duši
onda kada me pogledaš,
kad ti u oči zaronim.

Znam da me ne voliš.
Tebi sam samo zrak ,
pa živim da me udahneš.
Image and video hosting by TinyPic


Skini mi taj kamen
što mi drobi ponos,
probudi me iz ludog sna.

Jer samo tebe sanjam.
I kada me odbaciš,
ponovo ti se vraćam.

Kosu ti mirišem,lice dotičem,
a svijet i ne mora postojati,
dovoljan mi je samo taj trenutak!

Image and video hosting by TinyPic

petak, 18.01.2008.

Privatnik poslodavac

Radim za privatnika.
Toliko mi je loše na poslu da učestalo patim od migrene.Radim na poziciji koja nema ime.Sve sam što zatreba. Komercijalist sam i terenski i uredski,korespodent sa inozemnim partnerima,administrator,utjerivač dugova,voditelj nabave,skladištar...Što god treba. Za 4000 kn dobro sam iskorištena mazga.Image and video hosting by TinyPic
Da, neki će reći dobra ti je plaća a i drugima je kod privatnika tako.
Ali zapravo ovo nisu problemi zbog kojih tražim novi posao. Želim otići jer ponekad radim po tjedan dana od 07-22h na prezentacijama sa stranim partnerima gdje aktivno prevodim sa engleskog,razvozim ih po hotelima,družim se sa njima,vodim ih na ručkove,večere,skupa sa direktorom koji ne zna ni zucnuti engleski.Za sve to ne dobijem ni kune za prekovremene,a kamoli za prevođenje.Image and video hosting by TinyPic
A ako niste znali prevoditeljski sat je oko 300-400 kn. Na vrh svega toga direktor je osoba koja nema ni srednju školu.Ja na to ne gledam inače ali ovdje se to kuži sto na sat. Sve prepušta drugima ali se aktivno petlja u sve i kontinuirano zajebe stvar. Ako ga samog pustiš u pregovore,unaprijed već znaš da od toga ništa. Ipak mora se priznati da je stručan muljator.
Uvijek iznova nađe budalu koja mu vjeruje,ali samo na kratko jer ga brzo skuže. Inače stalno sjedi u kancelariji i ne radi ništa-doslovno. 8 sati on sjedi i razmišlja,lupka prstima po stolu,kvrcka kemijskom olovkom...Ništa!

Firma radi sve lošije.Inače postojimo već 15 godina ali smo na istom nivou kao i prije 6,7 godina.
Ja sam radoholičar i stvarno sam imala volje da se pokrenemo.Zato sam i preuzela sve te odgovornosti.Nadala sam se napredovanju ali tu gdje jesam to jednostavno nije moguće.Jer je glavni nezainteresiran.Zašto? Jer mu je dobro ovako i dodatni posao bi ga zbunio i opteretio.
Aktivno laže i mulja,ne poštuje partnere ni radnike,ipak održava se na površini nekako. Inače u firmi je kaos. Nemamo adekvatne stolice za kompjuter već obične,skoro pa kuhinjske ,fali nam olovki za pisanje,moramo moliti za papir za ruke,za papir za printanje,za boju za printer,program na kompjuteru je totalno u banani pa više radimo ručno i svojim mozganjem nego Image and video hosting by TinyPic
kompjuterom.Povezanost skladišta i administracije je nula. Stoljeće već molim za adekvatno terensko vozilo.

Svađam se i molim.Pokušavam i na lijepo i na ružno i ništa.Napominjem da firma sasvim pristojno posluje.Ima se sredstava iako ,,glavni''tvrdi suprotno.Da,mogla bih još nabrajat ali mi je slabo kad samu sebe podsjetim gdje sam. Jesam li ja toliko jadna da moram raditi u takvoj firmi.

Nemamo godišnji preko ljeta i ne možemo odjednom ostati tri tjedna koliko nas spada nego cjepkamo na tri puta po 6 dana.
O božićnici možemo samo sanjati.Slobodan dan za smrt u familiji trebaš najaviti a bolestan ne možeš biti.
Mislim možeš, ali makar u piđami došao, moraš doći na posao ili te zove,prijeti,šizi.

Što je u firmi to je direktorsko.Npr. pokloni i čestitke koje sam ja dobila od stranih partnera za blagdane uredno su odnešeni njegovoj kući.Uzimanje robe iz skladišta za osobne potrebe da ne spominjem. Nije to velik problem ako obavijestiš radnike,nego se desi da on to zaboravi i onda je frka oko manjkova u skladištu.

Nema hrabrosti nazvati dužnika da ga natjera na plačanje pa ja moram.Iako je dužnik druge firme direktor pa se vrijeđa da ga zove obična,,službenica''.

Luda sam od svega.Najgore od svega je da se žene u naciji moga direktora ne poštuju niti koliko bi poštivao otirač ispred vrata. Tako da sve što kažem ili napravim je prvo prihvaćeno sa podsmjehom a onda čujem gdje to isto kasnije predstavlja pod svoje ideje i postignuća.Ali sve je djelovalo bajkovito u početku.A i čovjek se sam nekako tješi,nigdje nije bajno...
Image and video hosting by TinyPic
Iako ništa ne štima i sve se u mojoj firmi bazira na muljanju nije mi jasno da još nijednom nije bila nikakva inspekcija.Ali da dođe imala bi šta vidjet,od neprijavljenih radnika,do neisplaćenih dnevnica,preko neregistriranih vozila,robe kojoj je rok prošao,pa muljanja sa blagajnom,muljanje sa radnim vremenom....i tako u nedogled.Ne štima ništa. A ja tražim uporno novi posao i ko za vraga ,ništa.Ima nešto ali ne za plaću koju imam, već za manje.Ali i meni je teško sada sa konja na magarca.
Image and video hosting by TinyPic
Dobro još izgledam i imam dobru školu.Iskustva mi ne fali čak ni u onome za šta nemam kvalifikacije ali problem je što čim pročitaju da imam 30 i kusur godina vjerovatno me stave na stranu i daju prednost mlađima. Osvjedočila sam se puno puta da je umjesto mene posao dobila mlađa osoba,čak i lošijeg izgleda od mene.Ponekad i slabijih kvalifikacija.
Uporna sam.Valjda ću nać nešto prije no poludim.Jer ova isfrustriranost mi se odražava i na obitelj. Prijatelje sam zapostavila jer žudim za mirom i tišinom. Pomanjkanje živaca očituje mi se u odnosu sa mužem i da ne nabrajam dalje.
Svi znamo da zadovoljstvo na poslu gdje si 8-10 sati dnevno bitno utječe na sve.Kad radiš u nezdravoj okolini,stalno si pod pritiskom,htio ne htio!

Naslušala sam se svakakvih priča o privatnicima ali moj prethodni šef privatnik bio je sasvim ok. Ipak otišla sam zbog premale plaće.
Što ne valja u ovoj slici!Jesu li stvarno svi privatnici u ku... Gdje su te inspekcije. Kako netko poput mog šefa može i dalje raditi? Ja samo želim imati normalan posao u kojem ću postepeno napredovati,biti plaćena za trud i poštivana kao žena i osoba. JEL' TO STVARNO PREVIŠE?

nedjelja, 06.01.2008.

Malo romantike...

SAN

Sanjala sam rosne grane,
stajala sam pod njima.
Zatvorenih očiju osjećala kapi
slične tvojim dodirima.

Dodirima hladnim što ipak žare,
pustila sam da me diraš.
Topio si me dahom,
kako je taj tren bitan!

Sanjala sam,i znala da je san,
al' te još uvijek ne puštam.
Nije me briga za dan novi
ali teško se borim.

Ti si moja stvarnost iz sna,
jedina želja uvijek prisutna.
Image and video hosting by TinyPic
Rosne grane vjetar raspuhao
Odnio san,zapravo ukrao.

Al' žmirim još uporno,
mada dodir je nestao.
Boje i mirisi iz stvarnosti
već su tu,osjetim.

San prolazni,čudesni
skrivam u jastuke.
Da me ponovo podsjeti
na Tebe jedini moj voljeni.


Image and video hosting by TinyPic



| Što na um... (11) | Nosi kući! | # |

petak, 28.12.2007.

Božićno-novogodišnji seks

Uspjela sam isfurati i preskočiti sve frustracije iz prošlog posta. No imam nevjerovatnu uspomenu na ovaj Božić. Išlo je ovako:
Dragom sam za Božić poklonila sebe,golu,samo sa mašnicom,ko od majkice rođenu,ispod bora. Dok su svjetlucale lampice i pucale petarde.Image and video hosting by TinyPic
No,kako to i biva, kada ti je najljepše nešto se dogodi!
U žaru igrica srušili smo dvometarski bor i da bi bilo još užasnije odjednom je nešto puklo uz iskrice. Image and video hosting by TinyPicNismo se ni snašli a već je počela goriti slamica na kojoj smo napravili jaslice. Image and video hosting by TinyPicPrestrašeni i onako goli počeli smo gasiti požar. Ja sam se prvo zaletila po vode,jer to mi je prvo palo na pamet,pa je moj skuliraniji muškarčina,vidjevši da ću napraviti još veću frku,jer ipak je iskrilo iz lampica,koje su očito još ukopčane u struju,gurnuo mene i lonac vode pa sam zalila i upropastila kolače na stolu oko kojih sam se bogovski namučila.

Lupao je jastučićima po vatri koja se nije dala ugasiti. Stvorilo se dima ko u dimnjaku i ubrzo sam skužila da ćemo se ugušiti ako ne otvorim prozor!Image and video hosting by TinyPic
Jadan On samnom i sa mojom panikom!
Dok sam otvarala prozor spazila sam susjede na balkonu do nas. Vjerovatno su po dimu skužili da je neka frka jer sam slijedeći tren čula zvono na vratima. Dragi je još uvijek pokušavao ugasiti požar. Uspio je išćupati lampice iz struje i baciti se dekom na vatru. A susjedi su zvonili i zvonili sve upornije. Bili smo crni od dima i GOLI ,nije mi padalo na pamet da im otvorim vrata!

Uspio je ugasiti vatru ,no još se dimilo,uz to se porezao na nekoliko razbijenih kuglica pa je i krvario. Vikao je ,obuci se! Otvori vrata!Kao da je znao da je naš susjed odlučan čovjek. I imao je pravo! Nismo se ni snašli,tek smo pokušavali razmaknuti bor i potražiti robu da se obučemo a već je susjed bio u našem boravku,kao Supermen spreman da nas spasi!Image and video hosting by TinyPic

Majko užasa! Zbunio se on,zbunili se mi! Ja pokušala sakriti golotinju sa ove dvije ruke(premalo!)ali mislim da je snimio moju ''poklon,frizuricu''. Što je još gore dotrčala je i njegova žena vriskajući,,da zovem vatrogasce,da zovem vatrogasce!?
Dograbila sam jastučić sa dvosjeda i mrmljala ,,ne,ne ugasili smo požar!'' Čovjek se okrenuo i gurnuo ženu ,prema izlazu vikajući ,,pardon,pardon!'' Ona ipak nije vidjela sve pa se nije dala lako izgurati ,ali su ipak izašli kroz vrata koja je isti susjed provalio misleći da nas spašava.

Čula sam da ih pokušava namjestiti kao da ništa nije bilo. Moj se dragi već obukao ,ako to znači staviti bokserice. Ja sam nakon odlaska susjeda sjela na pod jer su me noge izdale.Srce sam tek sad osjetila kako me lupanjem guši. Moja ljubav je skočio prema meni da provjeri jesam li dobro. Govorio je ,,dobro je ,dobro je,ugasio sam požar!'' A i ugasio ga je definitivno!
I pravi i onaj požudni...Image and video hosting by TinyPic
Bili smo čađavi. Bjeli Božić pretvorio se u crni.

Počeli smo se smijati,jer su nam došle u glavu iznenađene i zbunjene face naših susjeda. Toliko smo se smijali da me zabolio trbuh. Ponoć je već prošla i bila sam presretna da smo klince ostavili kod njegovih staraca. Čestitali smo si Božić i otišli na tuširanje. Provaljena vrata smo zaglavili stolicom i sve ostalo pustili kako je.
Kada smo se sredili,otišli smo kod Supermena i njegove žene da im čestitamo Božić i da se ispričamo. Kada smo ušli u stan nisu nas mogli pogledati u oći,ali su ih osmjelili naši osmjesi. Bilo je i nama neugodno ali manje,ipak smo sada bili obučeni. Kad se samo sjetim kako sam glupavo morala izgledatio sa onom mašnom oko vrata...

Bilo kako bilo,sve je sretno prošlo! Još smo se smijali ko ludi kod susjeda! Malo smo se i napili. Ujutro smo se potrudili pospremiti što se dalo pospremiti. Klincima smo rekli da ćemo im donijeti poklon koji je ostavio Djed Mraz,odnosno da je odnio bor a ostavio poklone. Kao, bor mu se toliko sviđao da je odlučio da ga odnese!
Lako je smuljati klincima. Susjedi su nas skužili,naravno!
Image and video hosting by TinyPic
Imamo plan i za Novogodišnji seks ali poduzeti ćemo neke mjere predostožnosti.Jer zamislite da u tom hotelu gdje ćemo slaviti napravimo istu pizdariju kao za Božić. Ili zamislite da se vatra gadno proširila i da su morali doći vatrogasci. Možete li zamisliti naslov u novinama!? Ne smijem ni pomisliti!!



| Što na um... (24) | Nosi kući! | # |

srijeda, 19.12.2007.

Blag(i)dani

Image and video hosting by TinyPicVeć sam luda od tog blagdanskog raspoloženja a nije se još ni zahuktalo kako treba. Kad si samo pomislim na kolače koje moram ispeći,blagdanski ručak koji moram pripremiti. Pa pokloni za ispod bora. Napominjem da imam dvoje malih klinaca i da je jednostavno izbjeći takvo nešto, ravno zlostavljanju djece.
A na poslu kaos. I tamo su svi u žurbi i stresu pred kraj godine.''Ne pitaj me ništa '',odgovor je svakog drugog kolege.
Ljudi, zar blagdani ne treba da donesu radost i veselje. Donose li uopće ikome od Vas išta osim stresa.
Iskreno mogu reći da sam sada u stadiju da mi treba neka opaka gripetina da me streafi jer jedino tako bih se malo odmorila. Žudim za dobrom gripetinom!!! Žudim!Image and video hosting by TinyPicMa ne,nemojte mislit da sam zločesta(puknuta) osoba. Ma,uživam ja uveseljavati druge poklončićima ,ali ljudi imam oko 20 vrlo dragih osoba pa vi računajte da svakom kupim sitnicu od 50 kn( da mi je nać naravno,nešto tako jeftino a dobro) Šta mislite koliko ću potrošiti samo na to. Pa dajmo kad već računamo stavimo u računicu bakalar,dvije vrste (najjednostavnijih kolača),Stavimo u računicu i kakvu novu kuglicu za borić ili neki drugi ukras. Pa onda je tu božićni ručkić,pa novogodišnji doček od cca 200-tinjak kunica/osoba. Znači ja i mužić-računajte.Ali nemojte zaboraviti sva ta sniženjica koja su ,ili će tek nastupiti. Pa kada da si kupim nešto kvalitetno a povoljno ,ako ne sada. Da, sada!

Na kraju ću šviknut od umora i završiti u bolnici pa će me i tamo oderati za ležanje. Ali ljudi, bar bih se odmorila.
Ono, posjete samo sat vremena. Sve vrvi od kolaća ,keksića ,sokića,čajića ,voća,Story,Gloria,Cosmo(iako u njemu ne znam što bih našla zanimljivo jer je od 30 strana ,20 samo reklame). Ma raj ljudi,raj. Spavaš koliko hoćeš. Spreman doručak,spreman ručak,daj bože imam cimericu da ima problem sa grlom ,pa ne može pričati...Ah, divota.

Ma samo da to sve prođe. Svo to ljubakanje,čestitanje. Image and video hosting by TinyPic
Ah! Ali priznajem jedno,nema ljepše nego sjesti sa klincima i mužićem ispred borića,ugasiti svjetlo i gledati kako se lampice gase i pale. Je,da me moraju trzati svako malo moji klinci ''mama ne spavaj'' ali ,lijepo je,lijepo!

Ako ne stignem više pisati do poslije nove,
Image and video hosting by TinyPicznajte da Vam od srca želim sve najbolje!!



| Što na um... (12) | Nosi kući! | # |

utorak, 04.12.2007.

Reakcija na blog



Bila sam na blogu ''kriza srednjih godina''. U kojem blogerica opisuje svoj život sa ljubavnikom.Pogodile su me neke stvari pa sam odlučila malo dublje ući u tu temu. Prije svega mislim da svi oni blogeri koji su navedenu blogericu popljuvali u komentarima moraju malo stat i razmisliti prije nego se odluče na oštro kritiziranje drugih.
Dragi moji ,nitko od nas nije bezgrešan. Dapače mislim da najviše putra na glavi imaju baš oni najžešći u komentarima. No to je samo moje mišljenje i Vama se može i ne mora sviđati. A ovo je moj blog i ja ću komentirati šta hoću,jasno!?

Druga stvar koja me pogodila je da sam u njenim postovima na trenutke prepoznala sebe. Naime Ja sam jednom razdoblju svog braka imala mišljenje da je brak sranje u kojem sam ja sluškinja ,koja je tu da bi njemu i djeci bilo ugodno.Da je ljubav razvodnjena i bezlična.

Moj dragi kojeg jako volim i prije svega poštujem udaljio se od mene opasno. Možda je u tom trenu bio netko u njegovom životu,to ne znam,ali znam da sam patila ,strahovito. Ono malo komunikacije samnom obavljao je nervozno i u žurbi jer ga čeka neki frend za cugu ili mora na trening ili neka druga zanimacija kojom će me odj...! Mama mu je teško obolila pa sam ja tražila opravdanje u tome. Uz sve je još i završava faks, pa sam i zbog toga mislila da je rastresen i da samo moram biti strpljiva.
Image and video hosting by TinyPic
No onda se dogodio gadan preokret!
Nakon gotovo 12 godina sretnem svoju ljubav iz mladosti. Nekoga koga sam silno voljela i tko je mene ali su nas okolnosti rastale,odnosno ja sam odlučila prekinuti. Patio je jako,znam. Ja sam bila puno jača a i tada sam imala teške familijarne probleme pa sam ga zakopala negdje u srcu i krenula dalje. Upoznala sam sadašnjeg muža nekoliko godina kasnije i nakon 5 godina smo se oženili.Istodobno ,zapravo u isto vrijeme on je upoznao svoju ženu i u istom mjesecu kada i ja rekao ''sudbonosno'' da.

Nije bio zadovoljan u braku. Stalno je osjećao da mu nešto nedostaje kao što sam uostalom i ja. Imao je ženu koja ga nije podržavala. Nije sudjelovala u nikakvom zajedničkom odlučivanju. Živjela je ,samo da živi.
Od dinamičnog,odlučnog muškarca,punog života postao je pasivac koji sreću nalazi u materijalnim stvarima. Istodobno ja sam se trudila biti savršena majka,supruga,domaćica koja je sve podredila familiji.

Djete sam nesrenog braka pa sam se trudila da moja djeca imaju toplinu doma koju ja nisam imala.Što god je moj dragi poželio,završiti faks radi napredovanja u firmi,ići na putovanja sa firmom,svirati u bendu,izlaziti sa prijateljima,ja sam podržavala. Vjerno ga čekala,slušala,bolovala kad je on bolovao,strahovala kad je on strahovao. Dala sam mu sebe i pritom zaboravila tražiti za sebe išta osim ljubavi i pažnje. Samo sam to trebala a to se svelo na kapljice.
Image and video hosting by TinyPic
Sve se naposlijetku pretvorilo u nešto razvodnjeno. Priču u kojoj sam ja bila nesretna žena okupirana brigom oko djece,poslom i šljakanjem po kući.Sa malim brojem prijateljica koje su živjele u sretnim brakovima ili sam samo ja tako mislila.
Prijateljice kojima nisam mogla ispričati koliko sam tužna. Jer sve su ga smatrale savršenim. Bio je on i ostao jako dobar. Nikada nijedan datum nije zaboravio,gledao je da ne potroši previše novaca na štetu familije,da napreduje da bi nam bilo bolje. Brine se za djecu. Ništa nam ne fali.Fasada ovog braka bila je više nego savršena.

Na trenutke sam htjela vrištati. Osjećala sam se kao ptica u krletki. Lupala sam krilima u uskom prostoru dok ih nisam slomila.
Tada je stigao dan kada je završio faks. Konačno su završile muke. Pomagala sam kroz školovanje tako što sam odvodila djecu van da bi on imao mir. Što sam hodala na prstima po kući da mu nebih smetala.Što sam duge sate provodila uvjeravajući ga da on može položiti pojedini ispit.Molila ga da ne odustaje kada je tako dugo dogurao. Završio je ,diplomirao!

Sredila sam se,skuhala ono što voli,stavila djecu spavati i čekala da se vrati da proslavimo. Nije došao kući do slijedećeg dana u podne!
Shvatila sam da je sve to žrtvovanje bilo uzaludno,on je najvažniji dan u našem životu podjelio sa prijateljima!
Image and video hosting by TinyPic
Negdje baš u to vrijeme,kao što sam već rekla ,srela sam staru ljubav.Raspričali smo se o svemu pa i o sadašnjim životima. Bilo mi je toplo oko srca. Prvi je izgovorio da mu se čini da smo fulali u životu. Nisam to tako gledala ali sa vremenom sam i ja počela tako misliti. Sretali smo se neobavezno u šetnjama sa djecom,da bi smo potrošili vrijeme i pričali. Od prvog trena smo imali osjećaj da se vrijeme samo nastavilo gdje je stalo prije toliko godina. Još uvijek smo mogli otvoreno razgovarati bez srama,istodobno razumjeti što ono drugo želi reći i što osjeća. On je predivan,dobra osoba,zgodan,pažljiv,pametan.

Bilo je to kao melem na ranu. Konačno me netko slušao bez osuđivanja ,bez očekivanja,bez glupih savjeta.Počela sam sve češče tražiti njegovo društvo. Kada ga nisam vidjela bio mi je u glavi. Rekao je u jednom trenu da me nikada nije prebolio. Rekao je da bi sutra sve razrušio samo da ga ja hoću. Milion puta me upitao osjećam li ja to što on osjeti.
Rekao je : To je to. Tebe sam tražio. Ti si ono što mi je nedostajalo. Trudit ću se da te usrećim.Zar ne osječaš da te volim svim srcem.Sve bih dao da si moja!Povedi djecu ne smeta mi.

A osjećala sam da me voli. Vidjelo mu se u pogledu,osmjehu.Osjećala sam to u njegovom tonu. Osjećala sam se zadovoljno,voljeno i jednog dana sam popustila navali osjećaja i poljubila sam ga. Zastao je,začuđen i uhvatio me za ruku, rekao je da razmislim što radim. On nije sposoban za varanje a nisam ni ja. Imao je pravo!

Još sam,vjerovali ili ne voljela svog muža. Ali ovaj me povukao k sebi ,gadno.
Svakoga dana sam po dolasku kući ipak razmišljala da bih se trebala jače potruditi oko svog braka. Kao da je to bilo na meni. Ja sam jedino to i radila,trudila se do iznemoglosti. No to mogu usporediti sa pišanjem u vjetar. Što više pišaš,više si zapišan.

Muž je počeo primjećivati da sam drugačija.Postala sam nemarnija. Manje sam se živcirala. Konačno me upitao što mi je i saslušao me,šokiran.
Bila je to burna noć. Priznala sam ljubav prema drugome. Priznala sam želju da ga ljubim-sve sam rekla! Ispala sam jedini krivac-kurva!
Ali bilo mi je lakše.

Neko vrijeme je bio tajac a onda je zaplakao. Moj muž je plakao! Zbog mene! Plakala sam i ja. Shvatila sam da sam ga povrijedila,ali i on je mene.
Pred jutro sam odlučila prekinuti sve veze sa prijateljem. Ponovo dati šansu mom mužu. Jer teško je otjerati djeci oca,baciti sve zajedničke slike,objasniti roditeljima ,prijateljima,podjeliti imovinu....

Trudili smo se jako da vratimo ono sa početka braka,oboje.Muž je shvatio svoje greške i ispričao se. Sa prijateljem nisam potpuno prekinula veze. Još se čujemo povremeno. Bio je shrvan zbog moje odluke no razumio je. Poznaje me predobro,znao je da će tako završiti,jer ja sam takva,dajem sebe za druge,previše volim djecu i staviti ću sebe u vatru za njihovo dobro.A dobro je da imaju oba roditelja koji se vole. Borit ću se do krvi i teško mjenjam stvari. Sve je znao! Poznaje me!

On se rastavio.Brak mu jednostavno više nije imao smisla. Rekao je da je propustio priliku za sreću u svom životu ali da se i dalje nada...

Ja i muž smo dobro sada.Nije se on promjenio tako drastično ali je bolje. Ne uzima me više zdravo za gotovo.
Prijatelj mi je još u glavi i ponekad mislim da smo mi bili suđeni, ali srce je tu sa mojim mužem i koliko god bilo teško ponekad,pogledam klince i vrati mi se osmjeh. Danas mi je drago da sam izdržala kušnju. I nadam se da ih neće više biti.

Zato mogu razumjeti blogericu na blogu kriza srednjih godina,ali ipak ne u potpunosti! Brak je žrtva,djeca su žrtva. Sebično je reći ,,život je samo jedan'' ali je istina. Ipak svatko živi kako najbolje zna i ne treba ga osuđivati. Jer kako rekoh : tko je bezgrešan?!



| Što na um... (17) | Nosi kući! | # |

ponedjeljak, 26.11.2007.

Prevare i rastave

Image and video hosting by TinyPic Pogodilo me saznanje da se već drugi par u mom društvu rastaje.I što je još šokantnije,nije u pitanju prevara.A prvo sam to pomislila jer već je tako normalno postalo da se ljudi rastaju jer imaju ili su imali aferu van braka.Navodno se ovdje radi o ,,trajno narušenim odnosima'',da se izrazim stručno,kako sam već negdje čula.

A što je to moglo narušiti njihov odnos pitam se. Nemaju djece jer ih ''ona'' nije htjela.Valjda da što duže zadrži lijepu figuru za kojom se okreću brojni muški.On nije bio presretan ali nije se žalio,pokazivao je ogromnu ljubav.
Imaju oboje dobar posao koji im donosi dovoljno novaca da bi živjeli život. Pod tim mislim na odlaske na skijanje,ljetovanje,ručkove,lijepu robicu,teretanu,bazene,saune...Doimali su se sretni,zadovoljni jedno drugim. A onda se počelo primjećivati da su sve manje zajedno kući ,u izlascima,općenito u društvu smo sve više njega viđali ,a nju sve manje.

Na bilo kakav upit stalno su se izmotavali skrivajući probleme. Sada je puklo , ona se odselila.Njega viđamo ,nju ne. Sam je,izgubljen. Kaže da se teško nosi sa situacijom. Objašnjenje raskida je da se nisu kužili u komunikaciji.Odrasli su unutar braka u različitim smjerovima.On je htio familiju,ona isto ali ne sada...
Mogu to nekako razumjeti. Npr. on jako voli djecu i živio je za trenutak kada će ih imati. Ona je 6 godina mlađa pa nije bila još spremna. Bar se tako izjašnjavala. Iako joj je 30-a pokucala na vrata.,,Ako nije spremna poslije 5 godina braka i sa 30 godina, nikada neće ni biti'' -Tako sam jednom pomalo zlobno (al nenamjerno)prokomentirala,a sada se čini da sam imala pravo. Otišla je i iako pravi razlog ne znam,zbog prijateljstva prema njenom mužu mi je teško jer mu je potrošila 7-8 godina u kojima je on mogao već imati familiju. Sa druge strane i nju opravdavam,mlada se udala,on je predobar,ali ljubomoran.

Ne znam,šta reći!
Nemam ni prava odgonetat njihove razloge. Znam samo da mi je teško. Jer sada bih se trebala odlučiti koga zvati na druženje,na rođendane i sl. Jer oni se ne žele sretati.
Smatrala sam ih savršenim parom. Zgodni ,nasmijani,dobroćudni,pažljivi jedno prema drugom. Činilo se da imaju sve. Ipak nešto je nedostajalo. Brak je gotov i oboje pate.
Dragi moji ljudi,postali strašno egoistični. Nismo u stanju naći kompromis između svojih želja i želja partnera. A trebali bi! Nije li ljubav pokretač svega?! ako nekog voliš ,ako ga ne želiš izgubiti nećeš li se malo poviti njegovom vjetru,njegovoj želji.Za ljubav!
Jer svi ju trebamo ,svi ju tražimo,ali, da li ju dajemo!?

srijeda, 21.11.2007.

Kakav svijet

Kaže mi jutros moja djevojčica od 8 godina da je sanjala da su neki ljudi upali u stan i pucali. Rekla sam joj da joj zabranjujem filmove sa nasilnim sadržajem. Zapravo ni do sada nije gledala takve filmove ali eto u najavi je vidjela tu groznu scenu pucačine i ostala joj je u glavi.
Ja sam više luda od te televizije. Stavljaju reklame i najave u kojima je insinuacija na sex,i to u 10h ujutro,ej,što još i mogu pretrpjeti. Ali kako da zaštitim djete od slika i sličica koljačine,pucačine i sličnog nasilja. Da,znam,ugasi tv,reći će neki od Vas.

Ali razmislite možete li Vi to učiniti?Televizija je društvo,zabava,razonoda,opsesija,navika,
vodič,prijatelj,utjeha... Bez tv-a ni u bolnicu više ne idemo. Eno moja prijateljica već drugi dan u bolnici viče ,,nabavi mi tv!''
Da tako je to,i bolest je lakša uz tv.Kaže moja baka da su se ljudi nekada puno više družili. Ja vjerujem da jesu jer što im je ostalo nego druženje nakon teškog rada. Nisu imali kutiju u koju su svi buljili navečer. Kaže da su kartali,pjevali. Majko, divote!Topli oganj i društvance ili rodbina.Gotovo da mogu osjetiti tu toplinu.

Otuđili smo se zbog te ''kutije''.Djeca nam odrastaju upoznajući svijet kroz tu ''kutiju''. Jer gdje bi moja kćer inače vidjela kravu da nemamo tv. Ta mi smo iz grada,toga ovdje nema.
''Vražja kutija'' rekla bi još moja baka kada bih ju ja prekinula na telefonu ,jer mi eto upravo počinje omiljena serija. ''Kvragu i televizija rekao bi moj muž kada bih rekla da mi se neda maziti u krevetu jer gledam film i jako mi je interesantan. Sve se vrti oko ''kutije''.

Koliko je dobro imati tv,toliko je loše jer zapostavljamo jedni druge. I još te silne scene nasilja i izopačenosti. Kako da čovjek ostane normalan a kamoli dijete.Jer teško je ,priznati ćete i sami gledati manje tv. Pogotovo kada je zima i mrak pada već u 17h. Van ne možeš.Društvenu igricu ne stigneš jer te čeka kuhanje za sutra,pranje robe...a tv možeš upaliti pa bar da čuješ o čemu se radi. Tu i tamo baciš oko. Kada sam sve gotova,onako umorna jedino mi tv paše jer ne traži ništa,ništa ne zahtjeva. Radi bez obzira šta ja radila.
Ipak nekada osjaćam televiziju kao teroristu koji me tlači i muči,bombardira na razne načine prevelikim brojem informacija,koje su najčešće nekvalitetne.

Nismo li svi kao roboti? Reklamira se npr. kinder pingui desert,pa ja sada ne mogu iz dućana izać bez da sam kupila Kinder. Pa ispili bi mi mozak klinci. Ili nedaj Bože da bih zabranila klincima gledanje Big Brothera pa nebi bili u điru pred prijateljima. ''Pa svi to gledaju,mama!!!''
Neš' ti emisije. Poklonim Vam ja 5 miševa koje vi lijepo zatvorite u kutiju i promatrajte kako koji reagira na različite vrste sjemenki,ili bez vode,ili ako im date igračke ili slično.
Pitanje je: Nismo li baš zato,baš zbog tolikih nekvalitetnih informacija rastreseni,otresiti i nervozni?
Kakav je to svijet u koji djecu rađamo. Svijet gdje je draže sjedit ispred tv ili neke druge ''kutije'' nego se družit.
Odgovor: Sve gori!!!
>

ponedjeljak, 19.11.2007.

(Be)smisao života

Nakon kaotičnog sna uzrokovanog traumama iz prošlih dana,probudila sam se ,zapravo opuštena.Ostala sam ležati još neko vrijeme i razmišljati.
Ja volim život.Ipak ponekad pronađem besmisao u življenju.
Rodimo se različito,netko u lijepom okruženju netko u strašnom.Zapravo od tog prvog trena počinje borba.Borimo se plačem, za hranu ,za dodir majke,za čistu pelenu.
Kako život teče,tih borbi je sve više. Borimo se u školi ,borimo se u pubertetu sa roditeljima,za status u društvu,za nečiju ljubav,borimo se za posao,za vlastitu djecu,za egzistenciju(neki od nas)...

Borba,borba,borba.
I onda umremo! Zakopaju nas. Kraj.Nekad umremo i prije,nenadano ,u nesreći,u bolesti,jednostavno nas odnese smrt.I šta,čemu taj trud silni,patnja,nadanje u bolje sutra. Umro si i to je to! Ili ipak nije? Ako nije kraj ,ako zaista postoji bolji život poslije ovog što će mi onda ovaj. Ja u ovom uživam,netko možda ne a to znači da smo različiti i da različito pojmimo stvari. Kako ćemo mi onda uživati u drugom životu? Kako će nam biti obadvoma dobro?!

Bilo kako bilo, digla sam se iz kreveta i obavila uobičajeno. Prestala sam razmišljati jer ne želim glavobolju iz jutra. Ne, kada je danas tako lijep zimski dan! Tu sam ,živim. Trudit ću se da uživam!

petak, 16.11.2007.

Prije nego je kasno...

Umrla mi je draga osoba. Ne mogu opisati bed u kojem sam trenutno. Interesantno je da se uvijek kada je nečemu kraj,sjetim što sam sve mogla ili trebala,a nisam. Tako je i u ovom slučaju.
Buljim u strop i u svojoj tuzi pokušavam dokučiti jesam li sve učinila za tu osobu?Jesam li joj dovoljno pokazala da ju volim. Jesam li stvarno poznavala sve njene potrebe,snove ,želje?
''Ta je osoba bila bolesna i izmučena pa je smrt vjerovatno bila olakšanje za nju!'' -to su riječi nekih meni bliskih ljudi. Ali je li tako?
Kako god bilo,meni je teško i nedostaje mi!
Želim samo jedno reći;Ako nisam sve napravila da ti pokažem koliko mi je stalo ,oprosti mi! Zaista si mi bila posebna i zaista te volim,gdje god bila!

U ŽIVOTU OVOM

REČI ĆU TI NEŠTO
ŠTO MI LEŽI NA DUŠI,
ŠTO ME BOLI,ŠTO ME GUŠI.

KASNO JE DA TE POLJUBIM,
OSMJEH DA TI POKLONIM,
DA TE NAZOVEM SVOJIM.

KASNO JE DA BUDEŠ
DIO MOJIH USPOMENA,
LIK NA SLIKAMA U ALBUMIMA.

KASNO JE DA KAŽEM
DA MI JE ŽAO,
SAD TO MALO ZNAČI...

ZA SVE JE KASNO
OSIM ZA MOJU LJUBAV,
ŠTO MI SE U SRCU SKRIVA.

I TEK KAD OVO SRCE
KUCAT PRESTANE,
U ZABORAV KAD OTPUTUJEM,

BIT ĆE TO PRAVI KRAJ SVEMU,
PA I KAJANJU MOM,
ŠTO SAM TE PROPUSTILA U ŽIVOTU OVOM.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.