|
|
| studeni, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav,život i sve što sa sobom nose...
| NOVO! Po prvi put u Hrvatskoj |
| Zaradite kroz Dashofer Affiliate Program! Učlanite se i zaradite 10Kn odmah! Zaradite još: 1,5Kn za dovedenog člana 2,5Kn za upisnika u eNovine zarada kroz 3 nivoa oko 100Kn za prodani priručnik ...i još mnogo drugih načina za zaradu Učlani se odmah » |
Pogodilo me saznanje da se već drugi par u mom društvu rastaje.I što je još šokantnije,nije u pitanju prevara.A prvo sam to pomislila jer već je tako normalno postalo da se ljudi rastaju jer imaju ili su imali aferu van braka.Navodno se ovdje radi o ,,trajno narušenim odnosima'',da se izrazim stručno,kako sam već negdje čula.
A što je to moglo narušiti njihov odnos pitam se. Nemaju djece jer ih ''ona'' nije htjela.Valjda da što duže zadrži lijepu figuru za kojom se okreću brojni muški.On nije bio presretan ali nije se žalio,pokazivao je ogromnu ljubav.
Imaju oboje dobar posao koji im donosi dovoljno novaca da bi živjeli život. Pod tim mislim na odlaske na skijanje,ljetovanje,ručkove,lijepu robicu,teretanu,bazene,saune...Doimali su se sretni,zadovoljni jedno drugim. A onda se počelo primjećivati da su sve manje zajedno kući ,u izlascima,općenito u društvu smo sve više njega viđali ,a nju sve manje.
Na bilo kakav upit stalno su se izmotavali skrivajući probleme. Sada je puklo , ona se odselila.Njega viđamo ,nju ne. Sam je,izgubljen. Kaže da se teško nosi sa situacijom. Objašnjenje raskida je da se nisu kužili u komunikaciji.Odrasli su unutar braka u različitim smjerovima.On je htio familiju,ona isto ali ne sada...
Mogu to nekako razumjeti. Npr. on jako voli djecu i živio je za trenutak kada će ih imati. Ona je 6 godina mlađa pa nije bila još spremna. Bar se tako izjašnjavala. Iako joj je 30-a pokucala na vrata.,,Ako nije spremna poslije 5 godina braka i sa 30 godina, nikada neće ni biti'' -Tako sam jednom pomalo zlobno (al nenamjerno)prokomentirala,a sada se čini da sam imala pravo. Otišla je i iako pravi razlog ne znam,zbog prijateljstva prema njenom mužu mi je teško jer mu je potrošila 7-8 godina u kojima je on mogao već imati familiju. Sa druge strane i nju opravdavam,mlada se udala,on je predobar,ali ljubomoran.
Ne znam,šta reći!
Nemam ni prava odgonetat njihove razloge. Znam samo da mi je teško. Jer sada bih se trebala odlučiti koga zvati na druženje,na rođendane i sl. Jer oni se ne žele sretati.
Smatrala sam ih savršenim parom. Zgodni ,nasmijani,dobroćudni,pažljivi jedno prema drugom. Činilo se da imaju sve. Ipak nešto je nedostajalo. Brak je gotov i oboje pate.
Dragi moji ljudi,postali strašno egoistični. Nismo u stanju naći kompromis između svojih želja i želja partnera. A trebali bi! Nije li ljubav pokretač svega?! ako nekog voliš ,ako ga ne želiš izgubiti nećeš li se malo poviti njegovom vjetru,njegovoj želji.Za ljubav!
Jer svi ju trebamo ,svi ju tražimo,ali, da li ju dajemo!?
Kaže mi jutros moja djevojčica od 8 godina da je sanjala da su neki ljudi upali u stan i pucali. Rekla sam joj da joj zabranjujem filmove sa nasilnim sadržajem. Zapravo ni do sada nije gledala takve filmove ali eto u najavi je vidjela tu groznu scenu pucačine i ostala joj je u glavi.
Ja sam više luda od te televizije. Stavljaju reklame i najave u kojima je insinuacija na sex,i to u 10h ujutro,ej,što još i mogu pretrpjeti. Ali kako da zaštitim djete od slika i sličica koljačine,pucačine i sličnog nasilja. Da,znam,ugasi tv,reći će neki od Vas.
Ali razmislite možete li Vi to učiniti?Televizija je društvo,zabava,razonoda,opsesija,navika,
vodič,prijatelj,utjeha... Bez tv-a ni u bolnicu više ne idemo. Eno moja prijateljica već drugi dan u bolnici viče ,,nabavi mi tv!''
Da tako je to,i bolest je lakša uz tv.Kaže moja baka da su se ljudi nekada puno više družili. Ja vjerujem da jesu jer što im je ostalo nego druženje nakon teškog rada. Nisu imali kutiju u koju su svi buljili navečer. Kaže da su kartali,pjevali. Majko, divote!Topli oganj i društvance ili rodbina.Gotovo da mogu osjetiti tu toplinu.
Otuđili smo se zbog te ''kutije''.Djeca nam odrastaju upoznajući svijet kroz tu ''kutiju''. Jer gdje bi moja kćer inače vidjela kravu da nemamo tv. Ta mi smo iz grada,toga ovdje nema.
''Vražja kutija'' rekla bi još moja baka kada bih ju ja prekinula na telefonu ,jer mi eto upravo počinje omiljena serija. ''Kvragu i televizija rekao bi moj muž kada bih rekla da mi se neda maziti u krevetu jer gledam film i jako mi je interesantan. Sve se vrti oko ''kutije''.
Koliko je dobro imati tv,toliko je loše jer zapostavljamo jedni druge. I još te silne scene nasilja i izopačenosti. Kako da čovjek ostane normalan a kamoli dijete.Jer teško je ,priznati ćete i sami gledati manje tv. Pogotovo kada je zima i mrak pada već u 17h. Van ne možeš.Društvenu igricu ne stigneš jer te čeka kuhanje za sutra,pranje robe...a tv možeš upaliti pa bar da čuješ o čemu se radi. Tu i tamo baciš oko. Kada sam sve gotova,onako umorna jedino mi tv paše jer ne traži ništa,ništa ne zahtjeva. Radi bez obzira šta ja radila.
Ipak nekada osjaćam televiziju kao teroristu koji me tlači i muči,bombardira na razne načine prevelikim brojem informacija,koje su najčešće nekvalitetne.
Nismo li svi kao roboti? Reklamira se npr. kinder pingui desert,pa ja sada ne mogu iz dućana izać bez da sam kupila Kinder. Pa ispili bi mi mozak klinci. Ili nedaj Bože da bih zabranila klincima gledanje Big Brothera pa nebi bili u điru pred prijateljima. ''Pa svi to gledaju,mama!!!''
Neš' ti emisije. Poklonim Vam ja 5 miševa koje vi lijepo zatvorite u kutiju i promatrajte kako koji reagira na različite vrste sjemenki,ili bez vode,ili ako im date igračke ili slično.
Pitanje je: Nismo li baš zato,baš zbog tolikih nekvalitetnih informacija rastreseni,otresiti i nervozni?
Kakav je to svijet u koji djecu rađamo. Svijet gdje je draže sjedit ispred tv ili neke druge ''kutije'' nego se družit.
Odgovor: Sve gori!!!>
Nakon kaotičnog sna uzrokovanog traumama iz prošlih dana,probudila sam se ,zapravo opuštena.Ostala sam ležati još neko vrijeme i razmišljati.
Ja volim život.Ipak ponekad pronađem besmisao u življenju.
Rodimo se različito,netko u lijepom okruženju netko u strašnom.Zapravo od tog prvog trena počinje borba.Borimo se plačem, za hranu ,za dodir majke,za čistu pelenu.
Kako život teče,tih borbi je sve više. Borimo se u školi ,borimo se u pubertetu sa roditeljima,za status u društvu,za nečiju ljubav,borimo se za posao,za vlastitu djecu,za egzistenciju(neki od nas)...
Borba,borba,borba.
I onda umremo! Zakopaju nas. Kraj.Nekad umremo i prije,nenadano ,u nesreći,u bolesti,jednostavno nas odnese smrt.I šta,čemu taj trud silni,patnja,nadanje u bolje sutra. Umro si i to je to! Ili ipak nije? Ako nije kraj ,ako zaista postoji bolji život poslije ovog što će mi onda ovaj. Ja u ovom uživam,netko možda ne a to znači da smo različiti i da različito pojmimo stvari. Kako ćemo mi onda uživati u drugom životu? Kako će nam biti obadvoma dobro?!
Bilo kako bilo, digla sam se iz kreveta i obavila uobičajeno. Prestala sam razmišljati jer ne želim glavobolju iz jutra. Ne, kada je danas tako lijep zimski dan! Tu sam ,živim. Trudit ću se da uživam!
Umrla mi je draga osoba. Ne mogu opisati bed u kojem sam trenutno. Interesantno je da se uvijek kada je nečemu kraj,sjetim što sam sve mogla ili trebala,a nisam. Tako je i u ovom slučaju.
Buljim u strop i u svojoj tuzi pokušavam dokučiti jesam li sve učinila za tu osobu?Jesam li joj dovoljno pokazala da ju volim. Jesam li stvarno poznavala sve njene potrebe,snove ,želje?
''Ta je osoba bila bolesna i izmučena pa je smrt vjerovatno bila olakšanje za nju!'' -to su riječi nekih meni bliskih ljudi. Ali je li tako?
Kako god bilo,meni je teško i nedostaje mi!
Želim samo jedno reći;Ako nisam sve napravila da ti pokažem koliko mi je stalo ,oprosti mi! Zaista si mi bila posebna i zaista te volim,gdje god bila!
U ŽIVOTU OVOM
REČI ĆU TI NEŠTO
ŠTO MI LEŽI NA DUŠI,
ŠTO ME BOLI,ŠTO ME GUŠI.
KASNO JE DA TE POLJUBIM,
OSMJEH DA TI POKLONIM,
DA TE NAZOVEM SVOJIM.
KASNO JE DA BUDEŠ
DIO MOJIH USPOMENA,
LIK NA SLIKAMA U ALBUMIMA.
KASNO JE DA KAŽEM
DA MI JE ŽAO,
SAD TO MALO ZNAČI...
ZA SVE JE KASNO
OSIM ZA MOJU LJUBAV,
ŠTO MI SE U SRCU SKRIVA.
I TEK KAD OVO SRCE
KUCAT PRESTANE,
U ZABORAV KAD OTPUTUJEM,
BIT ĆE TO PRAVI KRAJ SVEMU,
PA I KAJANJU MOM,
ŠTO SAM TE PROPUSTILA U ŽIVOTU OVOM.
Dobre sam volje danas. Kišica je,pa je sve nekako mirno i romantično. Najljepše je kući u toplom razmišljati,sanjati ...
PROKLETA SUDBINA
KROZ TIHU NOĆ
PROVLAČIM SVOJE MISLI,
ŠTO NEDAJU MI DA
ZA SAN SKLOPIM OČI.
NOSE ME OKRUTNO
TEBI U ZAGRLJAJ,
I PODIŽU MI PRSA
U OLOVNOM UZDAHU.
JER TI,MOJ JEDINI,NIKADA
NEĆEŠ BITI MOJ U STVARNOSTI,
A I JA ĆU OSTAT
TEK DIO TVOG SNA.
TO NOĆ DIŠE I OSJEĆA,
MOJU DUŠU ŠTO SE KIDA,
SUZU DO SUZE,
ŠTO MI LICE UMIVA.
MOJA SI BOL OGROMNA,
MOJA PRIČA NESTVARNA,
ZNAM DA SAM ZA TE STVORENA,
AL' KAD SUDBINA NAS JE IZIGRALA>
Što je ljubav? Bolest? Ovisnost?Bol? Koliko se ljudi u ovom trenu to pita? Možda nitko...ali sigurno ju pozna.
Za mene je ljubav sve to skupa,pa i više. Ona pokreće na dobro,ali i na zlo.Odjednom može biti ushit i bol,nada i razočaranje,sreća i nesreća.
Ja ljubav volim. Da,baš tako. Jer sretan je onaj tko ju dobiva,još više onaj tko ju zna dati.
Zbog nje plačemo ali se i smijemo. I sada ,pitam se ,koliko stvari u životu može biti sve odjednom kao ljubav. Ljubav je luda stvar,ludi osjećaj. Katkad razdire dušu,katkad ju grije. Nekad je samo leptirić u trbuhu,nekada orkan u srcu.
Kako god! lijepa je ako je čista.
Da ,mogla bih pisati i pisati o ljubavi. Ali ne osjećamo li svi skupa da je ljubavi sve manje,ili je samo skrivena.
Ne rastaju li se ljudi svaki dan,ne ubijaju li iz razočaranja u ljubav,nije li svijet postao prehladno mjesto bez ljubavi?
To me straši,pogotovo jer vidim da svi trebamo ljubav a tako ju je teško naći. Barem onu iskrenu. Možda je greška u nama samima,možda ,neznam...
Ponekad mi dođu stihovi u glavu zbog sjete ,nekad zbog sreće i odlučila sam podjeliti ih...
