nihon no rekishi, japanska povijest

1251. godina

1251-1284. g. živio je Hojo Tokimune (gore & dole, na
slikama), osmi shikken (službeni regent shoguna, ali
de facto vodeći vladar Japana) vođa japanskih snaga
protiv invazije Mongola i za širenje zen budizma.

Bio je najstariji sin Tokiyori-ja, 05. shikkena (regent)
Kamakura shogunata i de facto vladar Japana.
Od rođenja, Hojo Tokimune se smatraotokuso-om
(glavom) klana Hojo i strogo je pripreman da
postane nasljednik svog oca. Godine 1268., u dobi
od 18 godina, postao je shikken nakon smrti svoga
oca (koji je bio regent (shikken) do 1256. godine.














gore, Hojo Tokiyori (1227-1263) 5. shikken (regent)
Kamakura shogunata (1246-1256) & otac Hojo
Tokiyorija (1251-1284) 08. shikkena Kamakura
shogunata (1268-1284)







1252-1266. g. Princ Munetaka (gore; Munetaka
Shinno, 1242-1274) bio je 06. shogun Kamakura
shogunata koji obnašao dužnost shoguna od
1252. do 1266. godine.








gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura
shoguna Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do
11. Kamakura shoguna Narinage (1334-1338)





1253. godina



1253. g. Nichiren osnovao budističku školu Nichiren-shu.

vidi, Japanese History, str. 174;





1253. g. osnovana je Hokke budistička škola ,"Lotus" ili
Nichiren Shu sekta, također jedinstveno japanska,
osnovana 1253. od strane Nichirena (1222.-1282.),
koji je podučavao spasenje vjerom u Lotus Sutri,
posebno pozivajući se na njen naslov, Daimoku,
u mantri "Namu Myoho-Renge-Kyo." Čini se da je
Nichiren reagirao protiv jedinstvene prakse Jodo
inovacije Honena, s rezultatom da Nichiren i Hônen
predstavljaju svojevrsni raskol Tendaija, odvajajući
Tendai Pure Land i Lotus štovanje u zasebne
sektaške prakse.










1253. g. U jesen, umro je Dogen Kigen (r. 1200),
najznačajniji zen učtelj i općenito najreligioznija osoba
japanske povijesti. Mnogi danas tvrde da je Dogen
neosporno najveća ličnost u povijesti japanskog zena.

Rodio se u aristokratskoj obitelji u Kyotu. Oca je izgubio
u drugoj a majku u sedmoj godini. Sa četiri godine počeo
je pisati kin. poeziju. Odgojen je također u aristokratskoj
obitelji starijeg brata svoje majke. Sa 13 godina postao
je budistički redovnik Tendai škole Buddhinog Puta.
U hramu Enryaku-ji glavnom hramu Tendai škole na
planini Hiei Dogen se posvetio izučavanju svetih spisa.
Ubrzo se suočio sa uznemiravajućim i naizgled nerješivim problemom:

« I egzoterične i ezoterične doktrine govore o prvobitnoj
Buddhinoj prirodi svih čulnih bića. Ako je tako, zašto
onda svi Buddhe i Bodhisatve žude za prosvijetljenjem i
odaju se asketskom uvježbavanju ? »

Dogen je otišao s tim problemom kod čuvenog
redovnika Koina (1145-1216), glavnog svećenika hrama
Miidera Tendai škole na jezeru Biwa u blizini Kyota. Koin
je bio duboko religiozan čovjek koji je neumorno tragao
za istinom. Pod stare dane je spalio sve svoje spise iz
mlađih dana i,odbacivši složene rasprave škole Tendai,
okrenuo se jednostavnoj vjeri u Amidu. Koin je uputio
Dogena Eisaiju, koji je po povratku iz Kine,1191. uvodio
nov način prosvjetljenja putem neposredne intuicije.

Tako je Dogen 1214. sreo Eisaija. U to je vrijeme Dogen
stupio u zen hram Kennin-ji (prvi zen hram u Kyotu,
osnovan,1202) i priključio se školi Myozena Butsujua
(1184-1225), koji je naslijedio Eisai kao glavni svećenik
hrama Kennin-ji.Iako je ostvario prisne odnose sa
Myozenom, njegovo religiozno traganje još nije bilo
zadovoljeno na pravi način. Stoga su obojica 1223.
krenuli u Kinu. U Kini se Dogen upoznao s mnogim
budističkim školama i došao u kontakt sa mnogim
učiteljima zena. Ali od najvećeg utjecaj na njega bio
je T'ien-tung Ju-ching ( jap.Tendo Nyojo, 1163-1228),
koji je živio aktivnim radnim životom pod stare dane te
bio strogi asket. Bio je jednostavan i nepretenciozan,
klonio se počasti i držao po strani od carskog dvora,
posvećujući se jedino podučavanju svojih učenika.

U Kini je Dogen također upoznao i kin. učitelja zena
Chang-weng Ju-ching ( jap. Choo Nyojo).

«Pečat svijesti» Dogenu je 1225. predao T'ien-tung,
koju je ovaj donio u Japan 1227. te osnovao soto školu zena.

Kada su ga upitali:»Kakvu ste istinu našli za boravka u
Kini ?»On je odgovorio :»Da mi je nos okomit, a oči vodoravne.»

Vrativši se u Japan, Dogen se nastanio u Kyotu, gdje će
živjeti slijedećih deset godina, isprva u hram Kennin-ji,
a zatim u Kosho-Horin-ji, koji je bio prvi nezavisni hram
zena u Japanu. Osnovan je 1236.godine. Godine 1233.
u hramu Kanon-Dori-in otvara dvoranu za meditaciju
(zazen). Nasuprot praksi ostalih budističkih hodočasnika
koji su odlazili iz Japana u Kinu,Dogen se vratio u Japan
potpuno praznih ruku, bez novih sutri, bez svetih likova.
Nije imao ni najmanje namjere da osnuje novu
budističku školu, već je želio posvetiti svoj život
ostvarenju prave dharme putem meditacije. Tada je
napisao svoju prvu raspravu «Opće učenje za obuku u
zazenu, 1235. godine. Neki su je preveli «Pitanja na
koja treba obratiti pažnju u za-zen obuci». U njoj Dogen
na jednom mjestu definira pojam učitelja zena kao
čovjeka koji je potpuno prosvjetljen, koji živi u skladu s
onim što smatra istinom i koji je primio «pečat svijesti»
od svog vlastitog učitelja. Prema ovim kriterijima rijetki se
mogu smatrati učiteljima.

Dogen je uveo praksu za-zena (tkzv.shikantaza-samo
sjedenje) u sjedećem stavu.U za-zenu je Dogen našao
ostvarenje i ispunjenje svih budističkih učenja. Tu praksu
zenisti smatraju povratkom čistoj tradiciji Budhe i
patrijarha kroz vrijeme.

Danas se za-zen prakticira u Japanu na isti način kao i u
Dogenovo vrijeme. Danas filozofi crpe nadahnuća iz
neusporedivih dubina njegovih misli, koje ukazuju na put
suvremene filozofije. Dogen se smatra jedinstvenom
ličnošću, poteklom iz samog srca japanske kulture.

Jednom je Dogen rekao:

«Kako biste ostvarili izvjesni cilj, prvo morate postati
određena vrsta čovjeka. Međutim, kada takav čovjek
postanete, više vas neće brinuti ostvarenje cilja.»


Dogen je napisao nekoliko djela, »Hokyo-ki», »Shosho-
gi», «Nempyo sambyaku soku» tri stotine koana s kom.),
«Fukan zazengi» (1227), »Sansui-kyo» (Sutra planina i
voda; svojevrsni temeljni tekst budističke ekologije),
»Shobogenzo Zuimonki» (Oko istinskog zakona;
kolekcija razgovora i instrukcija Dogena i njegova
učenika koji je sve to zapisao - Koun Ejoa (1198-1280),
djelo su dotjerali i uredili Dogenovi kasniji učenici između 1235. i 1237.

Sam manuskript po prvi put je tiskan u vrlo ograničenoj
nakladi godine 1651., da bi ga nakon što je pedeset
godina neprekidno radio na njegovu tekstu revidirao i
popularizirao Mezan Zuiho (1683-1769) godine 1769.
Ovaj rufubon (popularizirana verzija teksta) postao je s
vremenom standardom Zuimonkija, te je kao takav
doživio i više suvremenih izdanja. Engleski prijevod
Reihoa Masunage temelji se na egzegezi prof. Tetsuroa
Watsujija, koji je integralni tekst Zuimonkija sintetizirao u
ukupno šest uzajamno povezanih poglavlja); i na kraju,
«Shobogenzo» (Riznica znanja istinskog zakona),
najznačajnije Dogenovo dijelo i jedan od najvažnijih
zen spisa i religiske kulture u Japanu. Pisao ga je od
1231. do 1253. Godine 1242.-1243. napisao je
djelo »Gokoku shobogi».


vidi, »knjiga o zenu, sv. 1, str. 144, 146;

vidi za Dogena, knjiga o zenu», sv. 1, str. 144-152;

vidi za, T'ien-t'ung Ju-chiga,Grupa autora, The Rider
Encyclopaedia, str.374.

vidi za Koun Ejoa, Grupa autora, The Rider
Encyclopaedia, str. 81, 326; Robert Bebek, Abeceda
Sotoa, Haiku časopis ?, str. ?, (vidi, «knjiga o zenu»,
sv. 1, str. 1)










1256. godina



1256-1264. g. Hojo Nagatoki (1227-1264) was the
sixth Shikken (1256–1264) of the Kamakura Bakufu and
the 4th Chief of the Rokuhara Tandai North Branch Kitakata.







gore, Hojo Shikkeni (regenti kamakura shogunata (1192-1333)





1256. g. Koho Kenichi (1241-1316) budistički redovnik
primljen je kod učitelja Enni Ben'en-a u budističkom
hramu Tofuku-ji (Kyoto).



U početku Koho studirao budizam u Tendai školi.
Zatim je prakticirao zen s Ennie Ben'en-om i s kineskim
chan majstorom koji je djelovao u Japanu, Wuana
Puning (1197-1276) Potom je postao učenik kineskog
majstora Wuxue Zuyuana (1226-1286), čija se utjecajna
loza zove bukko-ha. Koho će postati njegov nasljednik.



gore, Tofuku-ji (Kyoto) zen hram















1260. godina








1260-1274. g. Vladao je 90. car Kameyama (1249-1305).







gore, car. obitelj. stablo od 81. cara Antoku-a
(vladao, 1181-1183) do 102. cara Go-Hanazono-a (1429-1464)





1260. najmlađi sin Hiki Yoshikazua, Yoshimoto
(1201?-1286), dao je podići budistički hram
Myohon-ji koji pripada Nichiren budističkoj školi.

vidi, Myohon-ji, hagakure blog






1260. g. Koho Kenichi upoznao je Gottana Funeija, koji
je upravo došao iz Kine i doselio se u Kamakuru. Prema
uputama svog učitelja Enni Ben'ena, Koho je slijedio
Gottana Funeija do Kamakure a surađivao je i s Ichio
Ingo-m. Kennichi je bio miran i samostalan i radije je
živio povučeno. Zbog toga je proveo mnogo godina u
udaljenom području sve do svog imenovanja za vodećeg
svećenika Jomyo-ji hrama, 1300. godine, a kasnije i
Manju-ji hrama u Kamakuri.














1263. godine umro je 5. shikken Hojo Tokiyori.
Sahranjen je u zen hramu Meigetsu-in u Kita-Kamakuri.












1264-1268. Hojo Masamura (1205-1273) was the
seventh Shikken (1264–1268) of the Kamakura
Bakufu. Son of Yoshitoki, II Shikken.







gore, Hojo Shikkeni (regenti kamakura shogunata (1192-1333)







1266-1289. g. Princ Koreyasu (gore; Koreyasu Shinno,
1264-1326; reigned 1266-1289), poznat i kao Minamoto
no Koreyasu. Bio je 07. Kamakura shogun.Bio je pod
konrolom Hojo klana.








gore, Kamakura shoguni listom od 01. Kamakura shoguna
Minamoto Yoritomo-a (1192-1199) do 11. Kamakura shoguna
Narinage (1334-1338)







1268. godine u 18 godini života Hojo Tokimune
(1251-1284) lider klana Tokuso Hojo postao je
08. shikken Kamakura shogunata (1268-1284).

# vidi, članovi Hojo klana (wikipedia)










gore, Izumi Motoya kao Hojo Tokimune u tv-seriji iz 2001. godine







gore, Hojo Shikkeni (regenti kamakura shogunata (1192-1333)





















1274. godina



1274-1287. g. Vladao je 91. car Go-Uda (1267-1324).







gore, car. obitelj. stablo od 81. cara Antoku-a
(vladao, 1181-1183) do 102. cara Go-Hanazono-a (1429-1464)





1274. g. Prva invazija Mongola na Japan



Hojo Tokimune (1251-1284) 8. shikken Kamakura
shogunata jednom je pitao učitelja zena Bukko Kokushija
(Wu-hsueh Tsu-yuan, jap. Mugaku Sogen):

»Najgori neprijatelj u našem životu je strah; kako bih
mogao da je izbjegnem?»
Bukko je odgovorio:
»Odsjecite izvor iz kojeg strah dolazi.»
Tokimune je upitao:
«Odakle on dolazi?»
Bukko je odgovorio:
»On dolazi od samog Tokimunea.»
Tokimune je protestirao:
»Od svih stvari, ja najviše mrzim strah, kako on
može dolaziti iz mene?»
Bukko je rekao:
»Gledajte kako će te se osjećati kad odbacite vašu sebi
dragu osobu Tokimune. Vidjet ćemo se opet kada to
učinite.»
Tokimune je upitao:
»Kako se to može učiniti?»
Bukko je odgovorio:
»Isključite sve svoje misli.»
Tokimune je upitao:
»Kako bih mogao isključiti sve svoje misli
iz svijesti?»
Bukko je odgovorio:
»Sjedite prekriženih nogu i meditirajte da bi ste
sagledali izvor svih vaših misli za koje mislite da
pripadaju Tokimuneu.»
Tokimune je protestirao:
»Ja imam toliko stvari na ovom svijetu o kojima moram
brinuti, pa će mi biti teško naći slobodnog vremena za
meditiranje.»
Bukko mu je odgovorio:
»Kakvim god stvarima ovog svijeta se morate baviti,
uzmite ih kao prilike za unutrašnje razmišljanje, pa će te
jednog dana shvatiti tko je taj vaš voljeni Tokimune.»

vidi, Japanese History, str. 174; Razić, Zen, str. 181-182;

vidi i hagakure blog ( I dio & II dio )

I Mongolska invazija (1274) - Swords World







gore, Hojo Tokimune (1251-1284)
He is eighth regent of Kamakura shogunate.
He repulsed two degrees as many as Mongolian invasion troops.






gore, Bukko Kokushi (Wu-hsueh Tsu-yuan, jap. Mugaku Sogen, 1226-1286)






gore i dolje, karta koja prikazuje pokušaje invazije Mongola iz 1274. i 1281. godine




1275. godina








1275-1351. g. živio je Muso Soseki zen učitelj Rinzai
škole, kaligraf, pjesnik & vrtni dizajner

The most famous monk of his time, he is also
known as Muso Kokushi "national Zen teacher", an
honorific conferred on him by Emperor Go-Daigo .
The mentor of seven emperors.

Majka mu je bila kćer Hojo Masamure (1264-1268),
07. Shikkena (regenta) Kamakura shogunata
(1192-1333).

Podrijetlom iz provincije Ise Provincije, (Mie-ken) Muso
Soseki je bio potomak 59. cara Ude (866-931) u devetoj
generaciji.

U dobi od četiri godine (1279) izgubio je majku i stoga je
poslan u hram Hirashio-yama koji je bio pod vodstvom
svećenika Kua.

He was born in Ise Province (Mie Prefecture). He became
a priest in his childhood, and moved to Kai Province
(Yamanashi Prefecture) due to conflicts among his
mother's side of the family. He became a disciple of
Heien-ji Temple of the Tendai sect to study the Shingon
Sect, Tendai sect, etc. under Kuua.


Muso Soseki poslan je u planinski hram 1283., kad mu
je bilo 8 godina, gdje je podučavan kako čitati budističke
sekte Shingon i Tendai. Godine 1292. položio je zavjete
u hramu Todai-ji u Nari i dobio je ime Chikaku.