Graceful sound of leaves falling through the night

Veličanstveni ponor ljepote i mrtvog straha
Šapće fatalnu uspavanku kiše.
Neminovni razdor. Iluzija crnog praha.
Blijeda ruka inkunabule krivnje piše.

Nad začaranom livadom magle sjaje plave oči pakla.
Crno srce vjetrovite, hladne oluje,
Krhotina požrtvovnog krvlju rastopljenog stakla
Čistu ti dušu nesvjesno truje.

Zoro sivog jutra, ne nastojiš predati se,
Oplakuješ snove davnoga života.
Iako predajem svoje kameno srce za tebe,
Od mrzle rose ostaje samo ljepota.

Umorno tijelo izudarano je postalo,
Rascijepano srce ti tuče melodijom nevinom,
No moje je srce prokleto kameno ostalo,
A unutar mene graniči s tminom.

Al' čista dobroto, tu smo, iznemogli,
Zajedno levitiramo vrtlogom boli.
Rijeka misli pjeva da skupa smo,
A srce mojeg srca ponovno moli.

Tijekom uspavanke fatalne padaš
U trenu. Vrisak dominira u probuđenom snu.
Strahom izgubljenih očiju slijepo se nadaš,
Aleja nad zemljom dotiče ti ruku.
Miruj. Tiho me dozovi i u ponoć bit ću tu.