Sometimes I cry so hard from pleading
So sick and tired of all the needless beating
|
|
Dnevnik.hr * ... Zivot shvacam kao ples, pokusavam otplesati najbolje sto mogu. Kad ne ide, trudim se da ide. Nedam se tako lako, jer ionako je ovo sve jedna igra stvorena za nas, pa zasto onda ne... * " Ljudski život vam je kao plima i oseka. Ko plimu uhvati, taj plovi ka sreći. Bez brige, tvoji su snovi netaknuti. Ko je promaši, kroz šiblje i Credits
Design: J-design |
jednom ces shvatiti da te niko nikada nije volio kao ja. Nadam se, da ces se jednom pitati kako si mogao samo tako pustiti me da odem.
20:46 - Komentari. [ 1 ]
Sve bi dala da ti mogu dati onu nadu u pogledu koji vidi pocetke i ne priznaje kraj. Tako bi voljela da ti mogu podariti osmijeh, onaj koji nikada nece nestati. Nadzirem samo drhtaj, strah... voljela bih da ti prenesem svu ljubav ovog svijeta, oblak njeznosti i topline. Uvijek zaboli oni izgubljeni pogledi, tuga u tim predivnim ocima. Znam, proci ce mjeseci, godine, ali sjecanja cu zauvijek sačuvati na dnu srca. Niko nikada neće moći da te zamjeni. Moje srce nikada nece to dopustiti. Stalno sam tu, uvijek da budem pored tebe da ti pruzim svu ljubav svijeta, podrsku i zagrljaje. Na neki nacin uvijek zelim biti njegov andeo bez krila. Kada dode tesko vrijeme i kada ljudi okrenu leda zelim biti tu, pored njega. I znam uvijek cu biti. Na bilo koji nacin. I da sam u zivotu imala priliku promijeniti svoju sudbinu, tebe ne bi izbrisala. Nikada se necu kajati zbog onog vremena koje sam provela s tobom. Bila bih spremna pustiti te, onda kada bi znala da ces biti sretniji jer ljubav nema granica. Volim te na svoj poseban nacin, nebo je moja granica. Iz mog srca nikada te nece niko ukrasti jer tu ces uvijek postojati i meni je to dovoljno za srecu.
00:53 - Komentari. [ 2 ]
Srce se razbilo kao staklena casa. Tesko je kupiti krhotine, a da se iznova ne porezes. Danas mogu napisati one najtuznije stihove. Jednom sam ovo procitala: volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. I uvijek na taj stih suza krene. Pronasla sam samu sebe u tome. Volim ga, ali katkad i on mene. Ne znam zasto, ali uvijek je dovoljno i to malo. To katkad! Pomisao da ga nema pa cak i onaj osjecaj da je zauvijek otisao, da sam ga zauvijek izgubila u meni probudi sve one tuzne stihove. Zasto uvijek ljubav mora biti kratka, zasto moramo kratko voljeti i sretni biti, a predugo zaboravljati? Veceras jedna djevojka sjedi za svojim stolom, okruzena samocom i tamom. Upravo u toj djevojci veceras je srce u kojem vlada praznina. Djevojka veceras sama stoji za stolom i place. Proliva gorke suze zivota. Veceras ta djevojka pati kao nikada i pita se gdje je to pogrijesila?! Cesto mi se pojavljuje Njegov lik u snovima. Njegovo andeosko lice koje ne mogu nikako izbrisati iz srca koje je urezano zauvijek. Kao da nikad nece prestati, kao da nikad nece nestati. U snovima osjecam kao da je jos uvijek tu. Zato sam prestala sanjati i odabrala nesanicu. Ne zelim vise sanjati. Zasto jednostavno ne mogu zaboraviti? Ne znam, ne mogu se vise boriti protiv sebe, protiv srca. Jedna poruka od mene. Prestanite vrijedati jedne druge, jer nikada ne znate koliko ste jedni druge povrijedili. Otvorite svoje oci i pazljivo pogledajte oko sebe, jer nikada ne znate uvijek pravu istinu. Iza onog toplog i mozda najveceg osmjeha krije se najveca tuga, bol i razocarenje. Mi nismo cudovista, mi smo ljudi, osobe. Stvoreni smo i krocimo ovom zemljom da volimo i ljubimo, a zasto bas radimo ono suprotno?! Jos uvijek sam u potrazi za osobom koja ce mi pruziti onu ljubav koju nikada do sada nisam osjetila. I tragat cu za njom dok je ne nadem. Prijatelji? Uvijek gledam da su oni koji te nasmiju kada si tuzan, daju ti snagu na putu da ostvaris snove, pruzaju ti rame za plakanje, da su usi koje slusaju i srce koje ti otvaraju i daju. Mislim da sam ja u tome uspjela. Da sam uvijek bila klaun u onim tugama, da sam bila podrska u ostvarivanju snova, da sam pruzila vise od ramena za plakanje, pruzila sam i ruku i zagrljaj. Bila sam uho koje slusa, bilo kada. I najvise... Otvorila sam im srce i dala im ga. P.s. Dragi moji, ovo sto sam napisala, dosta me je inspiriralo iz vlastitog zivota, ali ne uzimajte da je mi je sve tako... Ne brinite, dobro sam!
21:18 - Komentari. [ 1 ]
Borim se sa unutarnjim glasovima, borim se protiv osjecaja. Zasto uvijek neke borbe. Iz dana u dan budim se i trudim se da zaboravim. Molim da sve ovo nestane, da brzo prode. Ali... Gore je. Iz dana u dan. Umorna sam, ali jos uvijek dovoljno jaka. Ruzne stvari me muce. Zasto je moj zivot u posljednje vrijeme tuzan i prazan. Danas se pitam, kada ce ovaj ruzan san prestati. Uvijek sam nosila onaj osmjeh premda su u meni bile oluje. Danas se pitam, jesam li nesto ruzno napravila i da mi se sve vraca na ovaj nacin i da se netko sa strane smije. Zivim ono da se vratim, vratim onome dobrome. Jeli ovo samo depresija? Jeli ovo ona kriza u zivotu? Oce li ovako ostati ili ce proci kao i uvijek. Trudim se, ali pored toga uvijek su one sumnje. Uporna sam, ali za sto? Sve ono sto zelim je da sam samo nasmijana. Danas, dusa boli? Sto ce biti sutra? Jesam li uopce ikome vise potrebna? Uvijek kad ostanes sam i kada dusa zaboli, potrebno je samo netko tko te voli. Da razumije tvoju bol, da tvoju tugu razumije , za to treba se naci pravi osoba koja to zna. Kada je najtaze, bas te onda svi zaborave. Vise necu padati, jer jaka sam. Ako treba sama cu naci srecu i sve ono pozitivno. Ma koliko dusa boljela necu stati, nikad. Svima cu pokazati koliko ova osoba voli i koliko ova osoba moze napraviti kada je najvise boli. Nisan znala da cu se ovako osjecati, da ce mi ovako nedostajati. Nedostaje mi... Poseban si i ti to znas! Lutam danima, u ponoru dubina. Nepoznatim cestama se odajem. Moje ime vise nije vazno. Nije vazno tko sam. Gdje pripadam? Pripadam, nekim daljinama. Vise ne znam glumiti, a i dosta mi je te glume. Sva ta gluma, lazni osmjesi. Pocelo je boljeti. Boli vrijeme, boli sudbina. Pocela sam se lomiti na svakom naletu vjetra. Kazu da kada te sve pritisne uza zid, digni glavu, ne daj se... Ja? Popustam, slabim... Ma koliko se opirala tome svemu, slabim... Kazu i ono zaplaci kad te nitko ne vidi! Prije sam se skrivala, sada!? Vise ne mogu, pretesko je. Tesko je zadrzati one suze, a da ne poteknu. Rekla sam uvijek, ja cu suncanom stranom. Zasto se ne mogu toga pridrzavati, zasto je tako pretesko? Bojim se, da ipak nisam onoliko jaka koliko mislim. Ne zelim obnavljat neke odnose, jer to vise nece biti kao prije, ako sto ni ja nikada necu biti onakva kakva sam bila. Mozda je od mene ostao samo mali trag. Osjecam se kao sjena medu Njima, koju povremeno osjete pored sebe... Priznajem, drzim se po strani jer ne zelim se isticati po nicemu, ne zelim se nametati negdje gdje mozda ne pripdama. Mozda prije me je isticao onaj osmjeh, iskreni koji je uvijek bio tu. A sada? Istice me moja tuga. Zao mi je sto sam te razocarala!
11:43 - Komentari. [ 1 ]
Petre, uz tebe sam! . Znam, svi ucimo dok smo zivi, bili mi tko zna tko... Svatko od nas uci na svoj nacin. I mislim da bi svi to trebali znati. Pa cak i onda kada damo sve od sebe, mozda najvise nego ikada, stvari ponekad ne idu onako kako smo ih zamisljali. I onda kada mislimo da nismo uspjeli uvijek ce netko doci i pruziti nam svu pomoc ovog svijeta. Mislim da su uvijek tu obitelj i prijatelji i da nam oni pomazu da nam se snovi ostvare i one koje sanjamo da se ne pokvare, da su uvijek tu u dobru i zlu. Kada osjetim Njegov dodir, zagrljaj, znam da nisam sama. Ne znam kada mi je poceo vise znaciti nego ostali. Zelim barem na cas, slijedit glas, onaj glas srca. Onaj glas ljubavi. Znam da ce mnogi oni koji su prije bili tu, na neki nacin biti tu. Kroz smijeh i bol, spremna sam proci s Njima. Znam da pravim putem idem i da cu na njemu naci svu onu mudrost i moc. Ponekad sanjam bolji svijet, gdje ne vlada zlo. I kada mi oduzmu svijet, uvijek cu stavrati novi i bolji. Jer ja vjerujem srcu svome i znam da ljubav nikada nece biti grijeh, posebno prema Njima, posebno prema Njemu. Vise nisam sama, kroz onaj mrak prosla je zraka sunca. Sada, kad je On tu. Znam, zivot nije lak, ponekad me strah jer svijet je pun mrznje i ponekad se cini sve uzalud. Ali, uvijek iznova rodi se neki novi svijet. Neka nova nada! Nada koja je prepuna ljubavi i radosti. Znam da zivot zna biti lijep. Svaku noc u srcu svom molim za sve Njih.
00:44 - Komentari. [ 1 ]
|
But baby, where they knock you down and out
Is where you oughta stay |