|
U samo dvadeset dana nove godine, kažu podaci s burze, više od 10000 ljudi dobilo je otkaz. To su oni kojima je, umjesto božićne i novogodišnje čestitke, uručena radna knjižica. I premda je teško dobiti otkaz u bilo koje godišnje doba, mislim da je zimi i uoči blagdana ipak najteže. Osjećam se gotovo privilegirano što nisam dio te skupine.
Sjećam se kako sam početkom srpnja jurila po raznim šalterima regulirati svoje nezaposleno stanje. Strašno mi se žurilo da što prije odem na more gdje sam slanom vodom, pjesmom zrikavaca i pogledom uprtim u rascvjetalu bugenviliju gotovo dva mjeseca lizala rane, a naknada s burze uredno je stizala... U rujnu, kada je ponuda posla uobičajeno najživahnija, ja sam se potpuno osnaženo bacila na slanje molbi, zivkanje i tabananje od vrata do vrata. Nisam pronašla novi posao, ali otvorile su se sitne mogućnosti i ubrzo bi trebao kapnuti i neki honorarčić.
S druge strane, novonezaposleni po bljuzgi i ledu obavljaju birokraciju. Već sada proklinju blagdanske troškove i novu godinu koja je jedva počela. Bez obzira na to koliko je zimski dan kratak, njima nikako ne prolazi. Ni ne pomišljaju negdje otići, a još nisu dovoljno sabrani da krenu u ozbiljnu potragu za novim poslom. I taman kada vrijeme ipak labavo zavida rane, proljeće će ući u svoju zrelu fazu, gibanja na burzi postati će sve ljenija, a naknada s burze će presušiti.
Predviđam, stoga, da će upravo među tim ljudima biti najviše onih koji će se zatražiti poticaje za samozapošljavanje. Jednostavno neće imati druge mogućnosti. Od srca im želim dobru ideju i jednostavnu realizaciju. Nadam se da će zbog njih Hrvatska već ovog ljeta doživjeti neki neočekivani preokret i procvat. Najbolje ideje ionako najčešće dolaze u trenucima najžešćeg očaja.
S takvim mislima želim da preživite treći ponedjeljak siječnja, kažu - najdepresivniji dan u godini. 
|
