Nevera s Kvarnera

NOVA TV je ogledni primjer onoga što se naziva trash television. Na ovaj me post ponukala jedna scena koju ću opisati niže, ali da se uzgred osvrnem na pojedine njihove emisije. Njihov se dnevnik zove 24 sata, čitam da ima gledanost od čak 6%, to je vjerojatno svjetski rekord u (ne)gledanosti neke centralne informativne emisije u svijetu s obzirom na notornu visoku gledanost informativnih emisija. No, kako očekivati višu gledanost kad je uređuje skupina ražalovanih prisavskih hadezeovaca poput Hrge Mrge. Neki su dan pola emisije posvetili skupini ishlapjelih staraca i političkih marginalaca koji su u BG-u osnovali neku fantomsku Vladu fantomske RSK. Beogradski mediji su ih s pravom ignorirali, ali, Hrga i ekipa, medijski domoljubi uvijek na braniku ugrožene Domovine od šačice karikaturalnih egzibicionista i loosera rade top temu, pridajući im posve nezasluženu medijsku pozornost, no, znaju oni šta je vijest, zato i jesu toliko gledani...Onda ima petkom 5 minuta slave s Đurom, Đuri kapa dolje, izvrstan je komičar i jedini je svijetli dio te emisije onaj u kojem je on u prvom planu, ali ostalo...od katastrofalnih pjevača amatera preko neke ribe kojoj glas posuđuje dosadnjaković Mešin do vrhunca emisije u kojem najlošiji od loših pjevača mora pola minute moliti tu ribu da ga pusti dalje...onog tko je to osmislio treba doživotno medijski izopćiti. I na kraju, last but not least, imaju oni i neke talk showove, iako je u nas ta forma isprostituirana do krajnjih granica. Šaltam ja tako neki dan daljincem, okrenem na NOVU, i ostanem par desetaka sekundi zabezeknuto zagledan u ekran razrogačenih očiju pitajući se je li to san ili java - u showu iskvarcano-izdepilirano-pofarbanog metroseksualca Vlahov(ca) nakon čijih emisija imate osjećaj identičan onom na želucu nakon popijenih 30-ak Vlahov(aca, na kauču sjede narodnjačka homofobna seljačina Vuco i gay Manzin okruženi nekim ciganskim sviračima, i dok ovi sitno vezu neku tugaljku o skoroj propasti svijeta koja samo što nije, Vuco, zatvorenih očiju, u pauzi između animalnih zagriza u poveći janjeći but u desnici i kapulicu mladu, ispušta neke neartikulirane zvukove, a Manzin ga ispod oka preplašeno u nevjerici pogledava usput nabadajući vilicom pomidor s tanjura (vegetarijanac?), dok se metroseksualac sa strane blesavo cereka. NOVA TV me uvijek iznova iznenadi...

Vidim da se ovih dana na blogu raspreda o (ne)toleranciji, pa me to podsjetilo na sjajnu Feralovu rubriku GREATEST SHITS koja već više od desetljeća u tjednom tempu revno bilježi medijske bisere nekih naših suvremenika od kojih mnogi mogu ponijeti pridjev netolerantnih, u nastavku vam dajem na uvid desetak po mom izboru. Bosna je prostor letargije i nazadnosti. I taj rat, koliko god to grozno zvučalo, napravit će po prvi put nešto posebno u toj Bosni, a to je da se ljudi pokrenu. Ne može postojati zemlja u kojoj imate Olimpijske igre, a da istodobno 80 posto zemlje nema kanalizaciju. Ne stoga što je ne može imati, nego stoga što oni misle da je to nepotrebno: čibuče cijeli dan, piju kavu, seru po brežuljcima i prodaju filozofiju da su najpametniji zato što imaju Kusturicu i Bregovića! - Joško Marušić u interviewu Panorami, kolovoz 1994. Ovi izbori su bili za Hrvatsku, da se zauvijek riješimo Srba i napravimo ekološki čistu državu. - Tomislav Merčep na osnivačkoj skupstini UHDDR-a Vukovarsko-srijemske županije, studeni 1995. Posebne nevolje po hladnu vremenu imaju žene. Jer, em im je zima, em su im uvijek ionako hladne i zadnjice, i ruke, i duše (reče netko). Pa kako ih ugrijati? Netko bi ovako, netko onako, moglo bi se nekako, dok ja na kraju ne rekoh: - Žena se može ugrijati samo na lomači! - Milan Ivkošić u Studiju, prosinac 1996. Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše. Takvi su bili genetski programirani protiv slobodne i nezavisne hrvatske države. - dr. Franjo Tuđman na proslavi 7. obljetnice Mladeži HDZ-a, listopad 1997. Ne progoni novinara zbog njegova brabonjanja, ne parniči se s njim zbog njegova baleganja, ostavi ga neka uživa slobodu tiska u svom izmetu! - Ivan Aralica u Slobodnoj Dalmaciji, kolovoz 1998. Hrvatskim Židovima imovina za NDH nije bila oduzimana nego je ona davana drugima na upravljanje. - Anto Đapić na tribini u Varaždinu, studeni 1999. Skinula sam gaće i popišala se po srpskom spomeniku. Ovo je Hrvatska: ako ja hoću pišati na bilo kojem dijelu Hrvatske, pišat ću. Ako je Hrvatska u pitanju, ponovno bih se pomokrila. - Biserka Legradić na prosvjedu hrvatskih veteranskih udruga u Veljunu, svibanj 2000. Gospođo Pusić, u ime digniteta ovog Sabora moram vam reći da vas je Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca. - Anto Kovačević, predsjednik HKDU-a, na sjednici Zastupničkog doma Hrvatskog sabora, listopad 2001. Sasvim je svejedno hranio ti muslimana ili ga klao. Četnici su klali muslimane, palili im kuće, a Hrvati su ih primili, štitili, nahranili... Nitko od njih nije bio zahvalan. - don Anto Baković u Narodu, srpanj 2002. Srušit ćemo ga mi opet... - Miroslav Škoro, estradni umjetnik i direktor tvrtke Croatia Records, o renoviranom Starom mostu u Mostaru, u emisiji Story Super Nova Talents na Novoj TV, kolovoz 2003.

Nakon liste TOP 5 antipatičnih javnih osoba slijedi i TOP 5 javnih osoba koje su medijskim posredstvom na mene ostavljale ili ostavljaju dobar dojam, iako i kod ove liste ostavljam ogradu nalazeću u posljednjoj rečenici prethodnog posta. 1. DRAŽEN PETROVIĆ - iako je nogomet uvijek bio na pijedestalu mojih sportskih afiniteta, volim i košarku, a on je bio najveći svih vremena na ovim prostorima, uz dužnu počast Ćosiću, Kukoču i ostalima. No, uz to što je bio košarkaški virtuoz, on je bio prototip osobe koja bi trebala biti idol mladih, jer je sav njegov uspjeh proistekao iz mukotrpnog rada i odricanja, i po tome su on i JANICA KOSTELIĆ identični, kao pokazatelji da se upornost i težak rad uvijek na kraju isplate. Da je kojom srećom poživio siguran sam da bi bio izvrstan trener, unatoč onom nepisanom sportskom pravilu da veliki igrači obično nisu i veliki treneri. 2. ĐERMANO ĆIĆO SENJANOVIĆ - kako sam ja novinofil, red je da se na ovoj listi nađe i moj omiljeni novinar, čitao sam ga još dok je TELETINU pisao(pekao) u FERALU, a sad je SLOBODNA subotom moja obvezna online destinacija. Sviđa mi se njegov ironični-zajebantski splitski humor, kao što mi se sviđao i Smojin čiji je on jedini pravi nasljednik. 3. ZLATAN STIPIŠIĆ GIBBONI - njega se sjećam još iz metal faze, kao frontmana OSMOG PUTNIKA, a ako se dobro sjećam u prvoj je pjesmi svoje solo karijere opjevao razvikanu porno trudbenicu CICCOLINU. Kod njega mi se, osim dakako sjajnih metafora u njegovim stihovima, dopada što mi se čini da ga slava i novac nisu ponijeli, kako to obično biva kod zvijezda i zvijezdica, poglavito tuzemnih, već je ostao s obje noge na zemlji, ponizan, svjestan da je i on običan smrtnik, da smo svi mi, kako je to lucidno opjevao u jednoj svojoj pjesmi, pod otvorenim nebom, na podivljalom moru, samo ljuske oraha. 4. DANIELA TRBOVIĆ - primjetih da se velikom broju žena ona ne dopada, a meni baš imponira njena inteligencija i duhovitost, opetovano dokazana u ovom kvizu čiju je gledanost, s obzirom na neugledni termin, uzdigla na impresivan postotak. Na HTV-u nikad nije imala status top voditeljice kakav objektivno zaslužuje, vjerojatno upravo zbog ovih navedenih dvaju obilježja, kao i stoga jer status nije kupovala skakanjem po šefovskim krevetima što je provjeren modus avanciranja na prisavskoj hijerarhijskoj ljestvici. Rado bi s njom pio kavu. 5. KEMAL MONTENO - jedan od posljednjih predstavnika starog autentičnog sarajevskog duha, rado bi proveo noć u društvu njegove gitare, pokoje litre kvalitetnog bijelog i njegovog slavujskog glasa.

Nisam od onih ljudi kojima su drugi ljudi antipatični a prima facie, spadam u onu grupu koja svoj antagonizam spram drugih stvara temeljem nečijih riječi, (ne)djela, čina, poteza, ponašanja, etc. Neki me dan pojavljivanje jednog od meni antipatičnih ljudi na TV-u ponukalo da si u glavi pokušam formirati neki top 5 antipatičnih javnih osoba. Možda bi top 10 bio adekvatniji, jer u nas ne manjka objektivno antipatičnih osoba, ali eto, odlučih se na top 5 kratkoće radi. 1. ŽUŽI JELINEK - neprikosnovena na pijedestalu, ne znam što bi novog o njoj rekao, a da već nije rečeno. Kad je spazim na TV-u, a to nije rijedak petak, što je dobar indikator u kakvom društvu živimo, obliven hladnim znojem grozničavo hvatam daljinski prije nego što počne pomicati usnama, jer mi njen glas i sadržaj njenih životno iskusnih poruka provjereno aktiviraju čir u dimenzijama omanje vulkanske erupcije. Kada bi je morao opisati jednom riječju, nazvao bi je degutantnom. 2. ANTUN VRDOLJAK - solidan redatelj koji je svojim političko-sportskim angažmanom uspjeo u dobroj mjeri kompromitirati dobro na tom planu učinjeno, besprizorni patetični brbljavi karijerist, patoški narcisoidan tip, trebali bi dani za citiranje svih bedastoća i koještarija koje je nadrobio u zadnjih 15 godina, izdvajam jednu s osebujnom definicijom hrvatstva by AV - Postoje manji i veći Hrvati! Postoje, međutim, i nikakvi Hrvati! Samo, molim vas, nije to nikakav hrvatski monopol. 3. MIROSLAV BLAŽEVIĆ - samozvani trener svih trenera koji je toliko dobar trener da ni čak nakon SP uspjeha iz 98. nije uspio preuzeti neki iole respektabilniji klub, već pod stare dane trenira po slovenskim zaseocima i zagorskim bregima. Patološki ovisan o medijskoj nazočnosti, čak toliko da je medijski eksploatirao i svoju tešku bolest. Po broju idiotskih izjava nadmašio čak i AV-a, izdvajam jednu iz faze u Tuđmanovom šupku - Tuđman mi je iz kreveta vikao da ne prilazim jer bih mogao dobiti gripu. A ja sam uletio njemu u krevet i viknuo: "Predsjedniče, hoću Vašu gripu!" 4. LINO ČERVAR - stalno napreduje na mojoj ljestvici, svakom novom izjavom bliži se vrhu, skidam mu kapu na sportskim uspjesima, i nisam od onih koji ih bagateliziraju tvrdnjama da on u njima samo figurira, ali kad krene sa svojim domoljubno-prosvjetiteljskim beskrajno dugim monolozima i najstrpljiviji ispuste sočnu psovku. Volio bi znati zemlju u kojoj izbornik nacionalne vrste sjedi u parlamentu i u jeku priprema za važno natjecanje snima predizborne reklame. 5. a) JIMMY STANIĆ SENIOR - od njegovog humora i šeretskog smijuljenja antipatičniji je jedino cerek već zaboravljenog Cezara Canjuge koji bi, uzgred budi rečeno, imao visoko mjesto na ovoj listi da je pisana unazad par godina. Ništa mi simpatičniji nije ni STANIĆ junior, ex Some like it hot, jabuka, uostalom, rijetko pada daleko od stabla. b) MIRKO NOVOSEL - izvanredno ga karakterizira njegov nadimak glista, čovjek svih režima, egzemplar šetebandjerista. c) DRAGO DIKLIĆ - i njega najbolje opisuje njegov nadimak živina. Napomena za kraj - nikoga od navedenih osobno ne poznajem, i moji su dojmovi o njima stečeni isključivo medijskim posredstvom, pa ostavljam mogućnost da bi o nekom od njih nakon upoznavanja promijenio mišljenje. Iako, čisto sumnjam..

Prije je prošlih parlamentarnih izbora jedan od glavnih aduta tadašnje oporbe, a današnje vlasti ( pitanje za jezikoslovce - ako je opozicija oporba može li vlast biti porba? ), bio inozemni dug koji je u tom trenutku baš bio prešao 23 milijarde USD. Tadašnji nam je vođa oporbe, a današnji premijer Saki energično poručivao kako je Račanova družba Hrvatsku bacila u dužničko ropstvo, kako je situacija katastrofalna, kako je dug u 4 godine mandata porastao za 14 milijardi USD,kako je svaki građanin dužan cca 4000 USD, te, dakako, kako je jedini lijek za to njegovo ufoteljavanje u Banskim dvorima. Na objekcije tadašnje vlasti kako se za tek manji dio tog iznosa zadužila država, a pretežiti privatne pravne osobe, primarno banke koje se u inozemstvu jeftino enormno zadužuju da bi onda taj novac skupo kreditno plasirale hrvatskim građanima, Saki je poentirao kako su to koještarije i bedastoće, kako nije bitno tko se zadužio nego koliki je dug, te kako ćemo svi mi otplaćivati dug bez obzira na to tko se zadužio. S bezbrojnih nas je predizbornih plakata s podsmijehom motrio golemi Pinocchio koji nas je upozoravajuće opominjao šta je bivša vlast - družba lažljivih drugova. Danas, samo godinu i nešto sitno nakon izbora, HNB izdaje priopćenje po kojem je vanjski dug prešao sve razumne limite, jer je u samo godinu s 23, 7 porastao na 30,2 milijarde USD. Ergo, novih 6,5 milijardi u samo godinicu, pa ako bi se nastavio taj tempo zaduživanja, a ne vidim razloga zašto ne, to bi bilo novih 25 milijardi ino duga u Sakijevom mandatu naspram 14 malog Ivice. Šta na to kaže Saki? Kaže isto ono što je govorio i Ivica, da se pretežito zadužuju banke. E, ali ne vrijedi, dragi čitatelji/ce, isto pravilo oko ino duga kada je Saki na vlasti i kada je u oporbi. I pravilo o generalima herojima koji su svetinja zamijenilo je pravilo promptne ekstradikcije. I tako redom, brojna pravila koja nisu smjela vrijediti u Ivičino smiju vrijediti u Sakijevo vrijeme. Birali ste, gledajte. Pardon, trpite.

Nakon što je famozni diler Nodilo svojim transakcijama poharao bivšu RIJEČKU BANKU, istu je kupila ERSTE BANKA, zbilo se to prije cca dvije godine ako me pamćenje dobro služi. S obzirom da je temeljni motiv bankarskog poslovanja čim veći profit do kojeg se, uz ino, dolazi i minimalizacijom troškova, navedena banka uz čije je usluge vezana većina fizičkih i pravnih osoba iz mog kraja ovih dana racionalizira svoje poslovanje na način da zatvara nekoliko svojih neprofitnih goranskih filijala, među inima one u Prezidu i Tršću. Za neupućene, riječ je o zabačenim goranskim selima naseljenima s po nekoliko stotina ljudi, pretežito ljudi starije dobi, koji životare od niskih mirovina, stočarstva i poljoprivrede. Kada su ti ljudi podigli svoj glas, jer će im ubuduće odlazak u udaljena mjesta radi, primjerice, plaćanja računa, s obzirom na poviše navedeno, pričinjavati nemalu poteškoću, iz središta im je navedene banke, a to je i motiv pisanja ovog posta, hladni proračunati bankarski glas odgovorio kako ne vidi problem jer se oni, pazi sad, mogu koristiti njihovom netbanking uslugom . U zemlji licemjerja većeg licemjerja već dugo nisam vidio. U svjetlu okolnosti da moja 84-godišnja baka, koja se još kako spada ni telefonirati nije naučila, dobar dio godine tamo boravi i periodično koristi usluge tih bivših filijala, ne preostaje mi ništa nego je informatizirati kako bi se, po velemudrom savjetu naših milih bankara, u pauzi između okopavanja krompira i pravljenja prezle, logirala na njihov website i probleme riješila s nekoliko jednostavnih klikova miša...

Eto, i istočni susjedi s malim odmakom imaju sex aferu s Suzanom loto Mančić u glavnoj roli, filmić od 15.41 minuta već kola netom. Ako ga već niste downloadirali, prištedite si vrijeme i novac, Sevkin je proizvod spram ovog vrhunski proizvod, valjda zato što je ovaj sniman prije 15-ak godina, ako je vjerovati glavnoj glumici. Sudeći po stupnju obraslosti njenog međunožja, ja joj u potpunosti vjerujem . Partner je navodno neki iz Sedmorice mladih, možda, ne znam, ne vidi se dobro, ali se zato dobro vidi bujni tepih na njegovim leđima koji bi pojedine blogerice bacio u tihi očaj . Anyway, snimka je katastrofalne kvalitete jer je snimano s TV-a, a pride ni zvuka nema. Glede sadržaja, od 15 minuta gotovo 13 otpada na uzajamnu oralnu zadovoljštinu, slijedi kratki misionarac i to je to. No, ni naši zapadni susjedi, iako već u EU, nisu imuni na sex skandale, samo što kod njih oni nemaju estradni, već politički predznak. Naime, član je jedne tamošnje lijeve parlamentarne stranke nasjeo na namješteni oglas dvaju novinara i otkrio svoje swingerske sex afinitete poslavši im čak i fotografije te vrste. Uzgred je kontakt s njima ostvarivao putem službenog zastupničkog telefona i kompjutera. Ono što me u cijeloj toj njihovoj aferi neodoljivo asociralo na našu političku žabokrečinu jest reakcija swingerove stranke koja je ustvrdila kako je posrijedi medijski linč, sintagma tako nam dobro znana iz domaćeg političkog ringa. Dakle, nije kod susjeda uvijek sve bolje, nije u tuđe krave uvijek veće vime.

...Tijesno kao u ženskom korzetu preksinoć je bilo u osječkom Coctail night clubu "Oks". Čak ni trudnice nisu mogle propustiti najfolk događaj godine Hrvatske - Izbor folk hita 2004. Okupljeno je mnoštvo u transu jednoglasno pjevalo sa svojim idolima... Ovaj me citat iz današnjih dnevnih godina koji konfirmira ono što svi već odavno znamo, da postoji velik broj Hrvata koji uživa u glazbenom neukusu, ponukao da kratko prokomentiram tezu koja se u vezi s tim turbofolk narodnjačkim boomom provlači kroz naše medije, a koja tvrdi da je rijeć o pojavi novijeg datuma. Ja pak mislim da nije posrijedi ništa novog, jer se turbofolk u nas masovno slušao još za vrijeme bivše juge, pa preko ratnog razdobolja sve do sada u kontinuitetu. Podsjetilo me to da sam 91. u vrijeme najžešćih ratnih zbivanja konobario u jednom kafiću u kojem su se okupljali brojni branitelji koji su dolazili na dopust s ratišta oko Gospića i Otočca, i koji su, paradoksalno, bez greške napamet od riječi do riječi znali najnovije hitove Cece, Dragane ili Vesne, za razliku od, primjerice, riječi hrvatske himne. Jednostavno, veliki broj ljudi voli tu vrstu glazbe i tu činjenicu ne treba relativizirati gluparijama kako narodu netko tu glazbu nameće, jer ne nameće, oni to jednostavno vole i u tom uživaju. Za kraj, citiram stih iz jednog od takvih hitova rado slušanih u, primjerice, zagrebačkom predgrađu - "...Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi...". ]...