nedjelja, 04.11.2007.

16:21

Maske i pjesme

      Bilo je zanimljivo zadnjih dana. Burno, ako smijem reći. Puno u pokretu, puno na nogama i sve u svemu pretrpan obavezama i konstantnim mijenjanjem rasporeda u rokovniku (čitaj: podsjetnik u mobitelu J )

      Prošli vikend sam proveo u OS, pretešno ne radeći ništa i nadoknađivajući besanicu proteklog tjedna. A taj tjedan je bio pakao. Vražju mater, počeli su nam spajati predmete, tako da sad imam tri puna sata jezičnih vježbi ponedjeljkom, a jezične sježbe su najopsežniji i najteži predmet u studiju engleskog. Mi imamo nekoliko, stručnih predmeta po godini i svrha jezičnih vježbi je da to sve objedini u jednu cjelinu. Tim gore što nam je ove godine neka druga profesorica koja, iako dobro izgleda (stvarno, činjenica), je teška kvazifeministička kvočka koja uvijek dolazi na predavanja nalarfana i brije na kvazifeminističke teme (kažem kvazi, jer pravi feminizam ovo definitivno nije). E, sad, pošto smo moj kolega i ja jedini muški u grupi, moramo dobro paziti šta pričamo, a to nije uvijek lako kad si okružen curama od kojih su neke nabrušene 24/7 i samo čekaju da nešto kažeš pa da one mogu uskočiti sa svojim verbalnim izljevom frustracija.

      Slično mi je i petkom. Slušam 4 i pol sata jednog amerikanca kojinam drži modernu književnost, i, iskreno, zanimljiv mi je, ali sve u svemu, brate, 4 i pol sata!!?? Petak? Kad bih trebao doma? I još, kao šećer na kraju, poslije njega imamo njegovu asistenticu i vježbe i to znači još sat i pol istog gradiva... i onda mi mozak prokuha.

      Dođem doma, najedem se, i jedino što sam u stanju je sjediti pred TV-om, gledati Discovery channel, lokati kavu i ponekad zapaliti koju. Mozak mi radi brzinom kojom mikrovalna okreće onaj tanjur kad ideš nešto podgrijati... kad cimer sjedne kraj mene i počne šaltati kanale na TV-u, treba mi oko pola minute da shvatim da ne gledam isti kanal više... Valjda mi treba da se naviknem na ovaj tempo na faksu.

      I taj vikend mi je trebala doći frendica na večernje druženje uz pokoji DivX i kokice, ali, otišla je kući. Pa mi se javila da bi došla u ponedjeljak, pa ja rekoh-dobro, ostat ću još koji dan u OS. Došla je u ponedjeljak navečer u OS, i javila da će doći kasnije jerbo ima nekog posla. Rekoh samom sebi – super, taman da se spremim i pripremim neku hranu. Trebala je doći oko 22h, a ona se meni javila u 2 u noći da su joj tek sad otišli gosti iz stana, i da je sad preumorna da dođe do mene.. i mislim si – koju mater? Mogao sam još to popodne biti doma i raditi nešto korisno, kao, npr. SPAVATI? Ali dobro, bilo pa prošlo....

      I u ovu srijedu na četvrtak je bio Samhain, ljudima poznatiji pod imenom Halloween ili All Hallows. I iako pravi, keltski običaj nije bilo maskiranje i po legendi to NIJE služilo za tjeranje duhova (to je sve izmišljeno prosto u svrhu komercijalizacije, kao i na primjeru uskršnjeg zeca). Samhain (čita se nekako otprilike: [ši'mee'n]) bio je od značaja slično kao nama Nova Godina. Večer kad se metlom mete kuća i kućni prag (vjerovali ili ne, iz tog običaja potječe ona idiotarija da vještice lete na metlama), u simbol dolaska nove godine, čišćenja svih grešaka i zala koji su se dogodili u prošloj godini. Samhain je bio običaj okupljanja i premišljanja o greškama koje su ljudi činili tokom protekle godine i što bi mogli u sljedećoj činiti da bi to promijenili. Eto. To je Samhain, ili Noć Vještica (glup naziv).

      Uglavnom, bio je tada zgođušni party u AQ, i po prvi put, podlegao sam činima i odlučio se maskirati.. iako to nije toliko maska koliko prikaz mene kako bih mogao izgledati kao penzioner ili besposličar koji dane provodi u krevetu i ne radi ama baš ništa.

http://www.fileden.com/files/2007/9/15/1432653/halloween2%20142.jpg

Jesam seksi? Ajde, znam da jesam! :P
Htio sam ispod nositi samo bokse i doci u papučama, ali išao sam pješice do grada i bilo mi je fakin' hladno, padala je kiša, i ne bi bio ugodan osjećaj, siguran sam. Bilo je i natjecanje za najbolju masku, i evo pobjednika (lijevo)

http://www.fileden.com/files/2007/9/15/1432653/halloween2%20121.jpg

A onaj bauštelac desno mi je bivši profesor filozofije... ha! Bauštelac! IRONYYYY!

      I osim toga, sinoć sam pohodio neku 15. po redu veliku večer poezije u Našicama. Došlo je književnih društava skoro pa iz cijele kontinentalne hrvatske, i morao sam, jednostavno sam morao pročitat dvije malo "osjetljivije" pjesme da malo šokiram i trgnem te babe i dedeke koji pišu o proljeću (i ostalim godišnjim dobima), ratu, rakiji i selu, i sve skoro pa u trava-se-zeleni-jebe-se-meni-stilu. Svi smo mi tamo, mahom, amateri i jasno mi je to, ali nemoš imat hrabrosti biti arogantan s nosom u nebesima, doći pred 80ak ljudi, izreklamirat svoju knjigu i pročitat pjesmu koja je grozna i gluhom za čut (valjda zato što je svega par ljudi tamo ZNALO pročitat pjesmu kak treba)...

      I tak, došao ja tamo, održao mali govor kako pjesma nije pjesma ako ne pokrene nešto u tebi i ne probudi neku emociju, bila to sreća, euforija ili pak gnušanje, i rekao da ću biti toliko bezobrazan i pročitati dvije a ne jednu pjesmu. Prvu sam stvarno htio pročitati, a drugom sam htio tim seniorima dati do znanja da i mi "mlađe generacije" imamo o čemu za pisati, i da i nas neke stvari muče. U biti, kenjao sam da bih samo razbio neke trendove i predrasude. Evo tih pjesama redom kako sam ih pročitao:

      Rat

      Danas sam ubio
      bio je samo dječak
      Mislim da nije znao što
      ga je pogodilo

      I u poljima bijesa, mržnje
      i neprekinute borbe za dominaciju
      ... pohlepa...
      Ubio sam ih sve da bih spasio svoje!!!

      Braćo, budite sa mnom
      Igrajte se oružjem sudbine
      I jedan po jedan, past ćemo
      bili živi ili mrtvi,
      Neprijatelji ili suborci...

      Ovaj rat nije za mene
      već zbog svih vas!

      toliko krvi, mi padamo, a borili se za život...

      Danas sam ubio
      bio je samo dječak
      prije nego sam ga uopće poznavao...
      i u poljima očajnog straha,
      ubio sam dijete u sebi...


      Venera

      Smanjen nos,
      Zategnuto lice,
      Triput tjedno, bez izlike,
             ravno u solarij...

      Umjetni nokti i umetci kose,
      Savršena linija dobivena tjednima života na vodi i
             bljuvanja ono malo hrane...

      Dva prstića u usta i - HOPLA!

      Sve će biti u redu samo
             pusti vodu poslije...

      Propao ten, ali nakon tone
      pudera i maskare, ne vidi se,
      Kroz prsa prodiru rebra,
             organi se naziru,
      Ali nema veze, silikonske
             sise lijepo nategnu
             skupocjenu odjeću, pa je i to
             u redu...

      I evo ljepote! Evo naše Venere!
      Uzora mladim curicama i generacijama
             koje joj se klanjaju i štuju ju...

      ... religija, zaista...

      Ali religija je oduvijek bila odraz civilizacije...

      Pa dobro onda, kakva smo
             mi to civilizacija?


      Kad čitam pjesme, volim se uživiti u njih, derati se, mijenjati intonaciju i brzinu, da zvuči što realističnije. I bilo me strah da ljudi neće skužiti ovu, posebno drugu pjesmu, ali sam pokupio toliko jak i dug pljesak da sam još uvijek na egotripu J al ajde dobro, nećemo sada o tom više....

      ... i ljudi su mi čestitavali poslije....
      ... brijem da mi je trebao ovakav boost samopouzdanja...

      E, ajd, ja ne stigem više pisati, moram se pakirat za vlak... ajde, ljudi, pozdrav!




p.s. sory ak mi je koja greška promakla, žurim...

"Laconica Brevitas!"
N1

<< Arhiva >>