nedjelja, 16.09.2007.
23:54
sorry ljudi...
ali teško mi je zadnjih dana. nosim se sa malim morem obaveza i ispita. učim ko manijak i spavam par sati dnevno. uz to, većinu vremena sam u osijeku, pa nemam pristup netu osim na faksu. obećavam čim se riješm tog da ću nabaciti pokoji kvalitetniji post. ovako, s još pokojom emocionalno-egzistencijskom krizom, zatvoren većinu dana u stanu i biflajući napamet, teško da i dobijem neku inspiraciju za post... mislim da će to svi koji su bar jednom imali gomilu ispita u malo vremena nagruvano shvatiti.....
p.s. to vas ne sprječava da komentirate i javite mi se pokoji put... ipak se zaletim s vremena na vrijeme vidjeti što ima novog...
ajde, ljudi, ostajte mi dobro i ne prepuštajte se melankoliji kao ja....to stres i usamljenost govori iz mene...
jedan d-mol me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali,
nije to.... šta je tuga za d-mol....
Dnevnik.hr
<
rujan, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je trenutačno ovdje a
do sada vas je ovdje bilo:
by myself
otkako sam prestao biti kolumnist na jednom lokalnom sajtu, izgubio sam prostor za ispucavanje frustracija... i na kraju sam se ipak odlučio za ovo... valjd će pomoći... jbg...
Čini mi se kako ću uvijek biti sretan tamo gdje nisam. Gdje god da nisam, mjesto je gdje sam to što jesam. Bilo gdje izvan ovog svijeta. Baudelaire narodna engleska
A rolling stone gathers no moss.
olovke izlomljenog srca by six pack by AFI by six pack
nek probudi me netko, ovo stvarno boli,
al nema nikoga, osim hladnog odjeka,
i čudnih mirisa u mojoj sobi.
i niko nije kriv, da li kriv sam što sam živ?
voleo bih samo da smo jednaki pred bogom
u ljubav verujem, možda i preterujem,
možda trebalo je ranije da popričam sa tobom...
da zajurim u strah, kako uplašiti mrak?
moje oružje su olovke izlomljenog srca
no prevarit ću sve, kad stavim cvikere,
u grudima mi bomba sporije kuca!!!
oči ko u psa, to sam kao novi ja,
tužan, bevezan i veran svojim željama,
al ne dodiruj dno, pazi, bit će prekasno,
ako čekanje me pretvori u nekog drugog!!
Morningstar
walls,
Who will be the first to begin their fall?
Or will we become one?
Am I the star beneath the stairs?
Am I a ghost upon the stage?
Am I your anything?
I saw a star beneath the stairs glowing bright before descent,
And in the morning there is nothing left but what's inside of
me...
Am I the star beneath the stairs?
Am I a ghost upon the stage?
Am I your anything?
And I don't want to die tonight,
Will you believe in me?
And I don't want to fall into the light.
Will you wish upon?
Will you walk upon me?
I don't want to die tonight.
Will you believe in me tonight?
Am I the star beneath the stairs?
Am I a ghost upon the stage?
Am I your anything?
Crno Nebo
razdešenih udova sa očima bez sjaja
ljudi teturaju u gomili,
s neba padaju paketi humanitarne pomoći.
ne mogu da verujem da se ovo nama dešava
da li se neko krivim oseća?
zovu me pašnjaci, krda slonova:
"što pre!"
da odem odavde i da ne gledam
kako isforsirano bratstvo propada
ruske mećave, možda Afrika, bilo gde!
gde je dovoljno daleko pobeći da zaboravim sve grobove
i crno nebo, delo nepoznatog majstora.
vreme bogatih i ubogih - carstvo lopova
kradi da bi imao, ubij ako je potrebno
ponekad stvarno poželim da nisam tu,
u zemlji divljaka na Balkanu prokletom...
i dok lažem sebe da je sve ovo
samo ružan san
vetar donosi daleke glasove...