|
|
| prosinac, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem uglavnom o svemu...o događajima sa kojima se susrećemo, realnosti ovog života...u borbi sa svim problemima
O snovima koji bi svi htjeli doživjeti...
Zovem se Tina imam 19 godina. Živim u Zagrebu...studiram ekonomiju
To je zasad to!!!
Volim plesati, pjevati,pišem pjesme,volim crtati...
i naravno moje zanimacije su i moji prijatelji
koji su najvažniji dio mog života (sve bi dala za njih)...
Volim sve šta vole mladi, mrzim laži, umišljenost, iskorištavanje...ma da nabrajam susrela sam se sa svime u životu...da je teško naletit na čovika koji je kao osoba iskren...
evo jedan dio jedne moje pjesme
Lutam u sebi, gubim dah, utonem u san, pa onda u mrak,
zar svjetla više nimalo nema ili je samo sve bolna uspomena.
MaProšla sam kolokvij iz matematike!!!ajme nemogu virovat...ipak nije sve palo u vodu...tako sam se lijepo zapila i proslavila to...ipak zaslužila sam od tolike muke i vježbanja...toliko sam uzbuđena da sad najradije nebi ni išla spavavat...e kako je dobro biti happy nakon toliko dugo vremena...jer mene u životu samo prati neka loša nepravda...ali neželim kvarit dan lošim stvarima...nego samo želim uživat u ovom danu...jer sutra već dolazi novi dan, sa puno novih prepreka...
Evo probudila sam se i trebala sam otić na faks, ali jednostavno nisan mogla...prvo se mislim šta moram tamo bezveze sjedit ai i htjela bi jedan put da se pošteno uspijem spremit a ne svaki put na brzinu...Jednostavno moram se trgnuti ali kad neke predmete jednostavno nemogu u rano jutro slušati...još da ne pričam cijeli dan danas ću visit na faksu...A šta sad izdržat još malo i prepustit se ničemu do praznika a onda dolazi Nova Godina sve novo...moram biti i ja malo skuliranija sa svime...bija bi red!!!
Inače tako to bude kad se preseliš u veliki grad iz malog grada...sve ti je novo pred nosom, sam bez svojih, samo novo društvo,prepušten si svemu, biraš sve sam...ja sam počela u normali...počela sam malo izlaziti, srednje učiti...a na kraju se ispostavilo da ipak nije dovoljno jer sam sve pala...ok tješim se samo su to kolokviji(zasad)...a čim te uvati neko tupilo jednostavno dođe ti trenutak da ti se ama baš ništa neda...pa ćak ni sjediti...to se meni događa...sjedim satima pred knjigom, buljim u nju..ali ne meni se ostale stvari vrte po glavi...
Neman dečka...i da naravno trenutno me nikoji nezanima...jednostavno previše su ma no coment...samo da je neki normalan ali ne ja uvjek naletim na nekog kretena...toliko mi ih je već dosta(više sam ih pročitala ko knjige) svi su isti, svi žele isto...samo je pitanje ili si kreten ili normalan) ma dobro neću o njima jednostavno nema smisla!!! Kad bude pohvale od nekog čut će se...Malo o mojim prijateljima, stvarno šta je iman ih i cijenim ali da oni mene baš cijene,znam da nije tako...iman naj priju već 14 god, sve smo prošle zajedno i jednostavno kad kažeš da je prijateljstvo sve, meni je...jer bi ja dala ruku u vatru za nju...ona sad nije tu ali bez obzira na sve...to je ono pravo prijateljstvo...I tu u Zagrebu sam upoznala mnoge prijatelje, stvarno sam se iznenadila da ipak ima dobrig ljudi...stvarno par cura su mi stvarno zakon i drago mi je šta u svako doma provodimo vrijeme zajedno tokom pauzi a naravno i vani...
ma eto to je zasad to...čeka me naporan dan...možda i naporna noć...ali sve ovisi o meni!!! čao!!!!
Da kao šta sam napisala sa strane to je i općenito o meni...a da počnem ..kakav je život i kako se mi snalazimo u njemu...svako ima neki problem kojega muči,nezna ga rješit i tješi se raznim stvarima!!!Pitanje je svakog čovjeka? Kao npr. kako šugavo vrijeme može uništiti volju i nečiji dan, kako nas samo gluposti nerviraju...takav je meni dan bija,naporan i čudan...izgubljena sa svim, kao i sa onim stvarima koji su kao razbacani po trgu...pokušavaš se nać u njima a jednostavno neznaš koji ti odgovaraju i u kojima ti zapravo pripadaš? A joj da nepričam taj faks, neman volju za učenjem...pitam se dali sam dobro izabrala...odlučim krenuti, napravit nešto ali jednostavno nema tog trena da baš počmem, mene knjige čekaju a ne ja njih!!!
No dobro sve se svremenom stiša i kad padneš nešto...potakne te da ideš dalje,da kreneš...da se boriš za nešto...jer smo stvoreni da se borimo a ne da se problemi rješavaju sami od sebe!!
Uvijek se tješimo time sutra će biti bolje,...mi upravljamo životom kako mi odredimo tako će i biti i ono šta želimo moramo i ostvarivati...ali jednostavno neide nam baš u tome!!!
