|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem uglavnom o svemu...o događajima sa kojima se susrećemo, realnosti ovog života...u borbi sa svim problemima
O snovima koji bi svi htjeli doživjeti...
Zovem se Tina imam 19 godina. Živim u Zagrebu...studiram ekonomiju
To je zasad to!!!
Volim plesati, pjevati,pišem pjesme,volim crtati...
i naravno moje zanimacije su i moji prijatelji
koji su najvažniji dio mog života (sve bi dala za njih)...
Volim sve šta vole mladi, mrzim laži, umišljenost, iskorištavanje...ma da nabrajam susrela sam se sa svime u životu...da je teško naletit na čovika koji je kao osoba iskren...
evo jedan dio jedne moje pjesme
Lutam u sebi, gubim dah, utonem u san, pa onda u mrak,
zar svjetla više nimalo nema ili je samo sve bolna uspomena.
Prvo svima Sretan Uskrs sa zakašnjenjem...zašto mene nije bilo? Pa ja sam se za korizmu odrekla interneta...samo sam ga koristila baš kad sam morala...
A šta sam sve u tim danima prošla,bolje da ne pričam...dobre i loše stvari...više loše, shvatila sam neke stvari u kojima sam uvik mislila da sam ja u pravu, bila sam u zabludi a zaključna riječ svega toga razočarala sam se...naravno kao i uvijek...prekrižim nešto i opet posli samo kaos...no dobro da pričam o nekim dobrim stvarima imam novu cimericu i super nam je...koliko nisam pisala inspiracija mi je nula...ništa korisnog za pričanje...čekam dan kad će zatopliti i kako će sunce razveselit sve ljude...ova kiša doslovno ubije...eto ljudi moji puno pozdrava i čujemo se do drugog posta,malo bolje od ovog!!!
Puno puta se ljudi razočaraju kad shvate, koliko se trude oko nekoga a ti ljudi to ne cijene...naravno jer se nikad nisu našli u takvoj situaciji da su i oni bili povrijeđeni i da se njima to nije dogodilo...puno ljudi je sebično i misle samo na sebe,sve se vrti oko njih...kad su oni loše uvijek si tu da im preskočiš u pomoć pomogneš im...a naravno kad si ti u totalnoj depri nema osobe koja je ta koja ćete shvatiti i pomoći ti u svemu...uvijek sam bila osoba koja je pomagala drugima i koji bi mi nanjeli zlo ,ja bi prema njima i dalje bila dobra ,a očito sam se grdno prevarila ,jer su ljudi to iskorišavali i samo vi na kraju nadrapate...kad misliš da napokon pronađeš neku osobu s kojom bi mogao podijeliti sve svoje tajne i snove i misliš da će ti ona biti tu i shavtiti te?!...ne nakraju shvatiš da svemu šta se trudiš to ona ne cijeni i uopće ne svaća...kad imaš jedinu osobu s kojom možeš podijelit sve a ta ti je osoba daleko...malo je ljudi s kojim možeš biti blizak i sve im reći...malo je ljudi koji će te skužiti,a još više je ljudi koji sve shvaćaju ozbiljno i lako planu i odma zaborave tko si...tada su oni u pravu i samo je njima njagore i najteže...sve sam toliko toga prošla i nema osoba koja će ti biti baš pravi prijatelj...uvijek postoji neki zastoj između...osoba da ti stvarno vjeruje treba mislit i na tebe a ne samo na sebe...ljudi previše procijenjuju ljude i gledaju kakvi su...svi su ili bolji ili gori od njih...a zapitaš se samo kakav si ti?,jer si ti zaista osoba kakva bi trebala biti?pokušavaš nešto pokazati i dokazati ali ta te osoba ne želi slušati...kada izraziš želju i poželiš da bude nešto po tvome, teško će te tko skužiti i udovoljiti ti to...ima ljudi koji sami sebe mogu utješiti...kritiziraju druge kad im to pokušavaju objasniti...kako čovjek može biti sretan kad ima nekog pored sebe...?
Stalno si postavljamo svaki dan jedno te isto pitanje, zašto se neke stari baš nama događaju. Iz dana u dan stvari se ne mijenjaju samo postaju sve gore, ljudi se pitaju kako će ovaj svijet jednog dana doći...ja vjerujem u dan kad će sve biti bolje ako ne na ovom svijetu u drugome sigurno hoće. Ujutro se probudim i zapitam se šta je meni ovo trebalo, da se đižem rano, a cijelu noć me muči nesanica a snovi mi nedaju mira, mira da spavam...čitav dan izgledam u najgorem izdanju a bez obzira koliko se naspavala svaki dan je isti...a ta knjiga koliko uložiš truda u nju i crpiš iz sebe sve snage i znaš da nešto moraš napravit, siliš se i nakon sveg tog truda ništa ne naučiš...sve je to dobro dok nemaš većih problema, ovo su samo sitnice koje zamaraju svakog pojedinca pa i mene, koje muči ujedno strah od svega, od toga šta će biti sutra a šta će se desiti za par dana, godinu? To je ono šta neznamo i nemožemo znati, samo možemo vjerovati u ono što želimo ostvariti!!!
Imala sam tužno lice duša prazna,
osjećaji puni bola, a uspomene su
bile samo sjećanja!!!!
Bila sam rascvjetali cvijet
koji je svakog dana zračio,jednom
ga je prekrila rosa a onda je
polako uvenuo i išćupali su ga
kao i ja tebe iz SRCA SVOGA!!!!
U ponoć kad padne mrak
ja čekat ću da izađem na zrak
Tiho laganim koracima ići ću negdje
daleko da pobjegnem...
Bježim od tebe,od svih misli koje me proganjaju
dok vani zima je...ja polako gubim se
Mislim tama je oko mene,svjetla nigdje nema samo strah
je u meni i bježim u daljini u nadi da ću uspjeti pobjeći!!!!
Svima želim se najbolje, puno sreće u ljubavi, zdravlju,na faksu....da riješe stvari koje nisu riješili da se promine ako nisu bili zadovoljni prije...i neka vam se sve želje ostvare...
Kao neka teroija kaže da su svaka druga, neparna, deseta god, sretna...ali neznam može bit i nemora naravno ako čovik poviruje u to tako će i bit...meni je 2007. bila baš užasna a ona prije tako tako...ja se nadam da mi ova slijedi super...ma svi mi ako želimo da nam bude bolje i bit će samo žaželimo to i dobit ćemo!!!
p.s. malo dugo nisam pisala, jer sam bila otišla doma za praznike a i tu da se oporavim od nove...nisam imala vremena...ali samo da kažem zabavila sam se najbolje ikada,možda samo zato jer slavim prvi put u Zagrebu ili zato šta nikog neznam....
za idući post potrudit ću se da bude bolji...jer trenutno neman nikakvih inspiracija ovih dana...pusa svima
MaProšla sam kolokvij iz matematike!!!ajme nemogu virovat...ipak nije sve palo u vodu...tako sam se lijepo zapila i proslavila to...ipak zaslužila sam od tolike muke i vježbanja...toliko sam uzbuđena da sad najradije nebi ni išla spavavat...e kako je dobro biti happy nakon toliko dugo vremena...jer mene u životu samo prati neka loša nepravda...ali neželim kvarit dan lošim stvarima...nego samo želim uživat u ovom danu...jer sutra već dolazi novi dan, sa puno novih prepreka...
Evo probudila sam se i trebala sam otić na faks, ali jednostavno nisan mogla...prvo se mislim šta moram tamo bezveze sjedit ai i htjela bi jedan put da se pošteno uspijem spremit a ne svaki put na brzinu...Jednostavno moram se trgnuti ali kad neke predmete jednostavno nemogu u rano jutro slušati...još da ne pričam cijeli dan danas ću visit na faksu...A šta sad izdržat još malo i prepustit se ničemu do praznika a onda dolazi Nova Godina sve novo...moram biti i ja malo skuliranija sa svime...bija bi red!!!Inače tako to bude kad se preseliš u veliki grad iz malog grada...sve ti je novo pred nosom, sam bez svojih, samo novo društvo,prepušten si svemu, biraš sve sam...ja sam počela u normali...počela sam malo izlaziti, srednje učiti...a na kraju se ispostavilo da ipak nije dovoljno jer sam sve pala...ok tješim se samo su to kolokviji(zasad)...a čim te uvati neko tupilo jednostavno dođe ti trenutak da ti se ama baš ništa neda...pa ćak ni sjediti...to se meni događa...sjedim satima pred knjigom, buljim u nju..ali ne meni se ostale stvari vrte po glavi... Neman dečka...i da naravno trenutno me nikoji nezanima...jednostavno previše su ma no coment...samo da je neki normalan ali ne ja uvjek naletim na nekog kretena...toliko mi ih je već dosta(više sam ih pročitala ko knjige) svi su isti, svi žele isto...samo je pitanje ili si kreten ili normalan) ma dobro neću o njima jednostavno nema smisla!!! Kad bude pohvale od nekog čut će se...Malo o mojim prijateljima, stvarno šta je iman ih i cijenim ali da oni mene baš cijene,znam da nije tako...iman naj priju već 14 god, sve smo prošle zajedno i jednostavno kad kažeš da je prijateljstvo sve, meni je...jer bi ja dala ruku u vatru za nju...ona sad nije tu ali bez obzira na sve...to je ono pravo prijateljstvo...I tu u Zagrebu sam upoznala mnoge prijatelje, stvarno sam se iznenadila da ipak ima dobrig ljudi...stvarno par cura su mi stvarno zakon i drago mi je šta u svako doma provodimo vrijeme zajedno tokom pauzi a naravno i vani...
ma eto to je zasad to...čeka me naporan dan...možda i naporna noć...ali sve ovisi o meni!!! čao!!!!
Da kao šta sam napisala sa strane to je i općenito o meni...a da počnem ..kakav je život i kako se mi snalazimo u njemu...svako ima neki problem kojega muči,nezna ga rješit i tješi se raznim stvarima!!!Pitanje je svakog čovjeka? Kao npr. kako šugavo vrijeme može uništiti volju i nečiji dan, kako nas samo gluposti nerviraju...takav je meni dan bija,naporan i čudan...izgubljena sa svim, kao i sa onim stvarima koji su kao razbacani po trgu...pokušavaš se nać u njima a jednostavno neznaš koji ti odgovaraju i u kojima ti zapravo pripadaš? A joj da nepričam taj faks, neman volju za učenjem...pitam se dali sam dobro izabrala...odlučim krenuti, napravit nešto ali jednostavno nema tog trena da baš počmem, mene knjige čekaju a ne ja njih!!!
No dobro sve se svremenom stiša i kad padneš nešto...potakne te da ideš dalje,da kreneš...da se boriš za nešto...jer smo stvoreni da se borimo a ne da se problemi rješavaju sami od sebe!!
Uvijek se tješimo time sutra će biti bolje,...mi upravljamo životom kako mi odredimo tako će i biti i ono šta želimo moramo i ostvarivati...ali jednostavno neide nam baš u tome!!!
