|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Upravo sam malo švrljala po internetu u nadi da ću dobiti nekakvu inspiraciju za novim postom, ali nisam nalazila na ništa što bi bilo tako zanimljivo da dospije na moj kul blog :P :D :D ma šalim se...
Čitala sam neke članke na tportalu i sasvim slučajno naišla sam na nešto, što nikako nisam mogla ostaviti bez da to komentiram ovdje.
Više – manje svatko od nas je gledao film o Hannibalu Lecteru ili je bar čuo da je on jeo ljude... i svi su se zgražali na to, ali to je bio samo još jedan film i nitko to nije zaozbiljno shvaćao. Isto tako znali smo da se takve stvari i u stvarnosti događaju, ali da li je itko i uopće pomišljao da takvi ljudi mogu postati slavni zbog toga što su učinili? Ja nisam. Ali očito su takve stvari moguće.
Znači, Armin Meiwes je objavio online oglas u kojem je tražio da mu se javi “dobro građen muškarac koji pristaje biti zaklan i pojeden” i jedan čovjek mu se i javio, koliko god to nevjerojatno zvučalo... Bio je to Bernd Jürgen Brandes kojemu je Meiwes prije smrti otkinuo penis, stručno ga flambirao i PODIJELIO S NJIM romantičnu večeru uz svijeće. Sve je to Meiwes i snimao, a policija je tek kasnije, nakon što je saznala za to istražujući kanibalsku internetsku zajednicu, zaplijenila videosnimku cijelog događaja, ali je pronašla i uredno poslagane dijelove tijela žrtve u zamrzivaču ubojice.
Naravno, Meiwes-u se sudilo, ali kako mu se Brandes sam javio na oglas i sam je pristao da ga Meiwes ubije i pojede (čak je i na snimci dokaz njegovog pristanka) tako Meiwes nije mogao biti optužen za ubojstvo prvog stupnja, pa on sada služi kaznu od samo 8 i pol godina. A psiholozi koji su pozvani na sudsko vještačenje su proglasili Meiwesa potpuno funkcionalnom osobom bez većih i zamjetnih psiholoških poremećaja... znači proglasili su ga totalno normalnom osobom.
Ja još sebi ne mogu doći nakon što sam ovo pročitala. Pa jesu ljudi totalno poludili? Pitam se tko je još normalan...!? On je ubio i pojeo čovjeka i oni ga proglase normalnim. I dali su mu kaznu od samo 8 ipo godina!? Neki ljudi koji naprave teški napad na nekoga dobiju više godina u zatvoru nego on što je dobio za ubojstvo i konzumaciju žtrve. Njima je opravdanje za to jer je on imao pristanak žrtve, ali on ga je mogao na to natjerati na milijun način, ali recimo da i to zanemarimo. Samo to što je on (Brandes) pristao na to zvjerstvo to znači da on nije nimalo normalan. Očito se radi o nenormalnoj i poremećenoj osobi. Jer tko bi normalan na svijetu želio da ga se ubije i nakon toga pojede!?!? I ne samo to. Još su on i Meiwes pojeli njegov penis. To je još najbolesnije od svega. I onda oni na sudu na sve to gledaju kao da su to učinile normalne osobe. I Meiwes će biti slobodan za 8 ipo godina, u biti čak i manje jer je već prošlo 1 ili dvije godine od toga čini mi se... i onda će on opet dati oglas da bi volio nekog pojesti i ubiti i opet će biti sve isto. U biti možda ovaj put neće stavljat oglase preko interneta, jer je već shvatio da mu to i nije baš pametno. E da, još su napisali u tom članku kako kanibalizam nije zabranjen njemačkim zakonom... Znači, po tome on nije učinio ništa zabranjeno kada je pojeo Brandesa. U biti, po njihovoj “teoriji” jedino loše što je on učinio je bilo to što je pristao da ubije Brandesa, koji je želio biti ubijen i pojeden. A da odmah oslobodimo Meiwesa?... Jer kako kažu psiholozi, “Meiwes nikoga ne bi ubio prema vlastitom nahođenju, jer je upravo žrtvin pristanak (čak i insistiranje, kako se navodno vidi na snimci) ono što mu donosi seksualno uzbuđenje... “
Drugi slučaj: Issei Sagawa koji je pojeo svoju prijateljicu i pojeo djelove njena tijela.
On je ubio svoju prijateljicu u parizu, ali je u Francuskoj proglašen mentalno nesposobnim za suđenje, a preporučeno je da ga se doživotno smjesti u duševnu bolnicu. Ali dvije godine kasnije vraćen je u Japan da mu se sudi, ali Francuzi nisu htjeli predati sudski dosje. Naposljetku je uvjerio japanske (ali ne i francuske) liječnike da je povratio sposobnost rasuđivanja tako da su ga na kraju oslobodili.
Stvarno nisam mogla vjerovati kada sam ovo pročitala. Oslobodili su luđaka koji je ubio prijateljicu i pojeo je!!! Evo što on kaže:
Sagawa tvrdi da je od svoje treće godine bio opsjednut kanibalizmom, otkako ga je ujak naučio igri u kojoj je trebao glumiti diva koji jede ljudsko meso. Ubojstvo i konzumacija najbolje prijateljice za njega je bilo ispunjenje životne želje i sada više nema nikakvog razloga ni potrebe za nečim sličnim, izjavio je. Svoje iskustvo opisao je u knjizi koja je postala hit u Japanu, nakon toga napisao je još nekoliko bestselera, glumio u filmovima, a i danas je kolumnist najutjecajnijeg nacionalnog tabloida...
Što me još najviše iživciralo su oni koji od ovog svega rade spektakl i ponašaju se kao da je ovo još jedan film, a ovo je stvarnost i to jako bolna i ružna. Trebalo bi sve te koji ubijaju i jedu druge ljude zatvoriti doživotno zatvoriti u neki zatvor gdje će zauvijek biti podalje od ljudi. Isprva sam mislila da bi ih trebalo zatvoriti doživotno u duševnu bolnicu, ali tko zna što bi tamo mogli učiniti drugih bolesnim ljudima...
Izvršni producent serijala Cannibal: The Real Hannibal Lecters, Daniel Korn, koji je upoznao nekoliko živućih kanibala te o svojim iskustvima napisao i knjigu, kaže:
Očekujete da će to biti neki ultimativni zlikovci. Ali ostanete potpuno zatečeni time da je najčešće riječ o svakodnevnim, gotovo dragim ljudima s normalnim zanimanjima i interesima, a sposobni su za takva neviđena zvjerstva, i to najčešće radi ispunjenja svojih seksualnih fantazija.
I sada ja sebi postavljam pitanje tko je luđi? Oni koji ubijaju i jedu ljude radi, kako oni kažu: “radi seksualnog zadovoljstva” ili su pak luđi oni koji na njih gledaju kao normalne ljude i koji ih puštaju na slobodu da rade što žele umjesto da ih zatvore na duuuuuugo, duuuuuugo...
Nedavno sam saznala da u Zadru postoji azil za napuštene pse. Za to prije uopće nisam znala, jer sam uvijek mislila da lutalice preuzmu veterinari i drže ih 30 dana, nakon čega ih ubiju. To mi se nikad nije sviđalo, a pitam se kome se i sviđa ubijanje sirotih životinja...
To što postoji mjesto u kojem se ljudi brinu za životinje i ne ubijaju ih me jako razveselilo... nakon što mi je Mia rekla za taj azil, ja, ona i sister smo se dogovorile da ćemo otići tamo volontirati. Tamo ima stvarno puna pasa, malih, velikih, štenadi i svi su i više nego slatki i umiljati. Voljela bi da imam mogućnosti da udomim svakog onog psa, jer se stvarno ne bi mogla odlučit kojeg ću od njih udomiti. Ovim putem bi zamolila sve vas koji imate mogućnosti da udomite psa, da pružite šansu za drugačiji život jednom od tih preslatkih bića. Svaki od njih nije imao lijep život. Svatko od njih je ostavljen od onih koje najviše voli i iako možda neki od vas misle da ti psi nemaju osjećaja, varate se... Imaju itekako osjećaje. Kao i mi. Oni osjećaju bol. Osjećaju i sreću. I zašto, ako netko ima mogućnost ne bi udomio jednog od tih psića i pomogao im da opet budu sretni kao i prije...
A zašto su ti psi ostavljeni? Zato jer ih njihovi vladari nisu smatrali živim bićima, nisu ih smatrali svojim prijateljima, već su ih smatrali svojim vlasništvom... nečim što mogu ostavit kada im dosadi... Psa, ili bilo koju drugu životinju koju primimo kao novog člana obitelji moramo poštovati, i brinuti o njoj. Onaj tko ostavlja svog psa na ulici, u šumi, kao da mu pripisuje smrt za par dana. Jer kako se te sirote životinje mogu same za sebe brinuti, ako su dosad navikle da ih se voli, da ih se mazi...
Tamo u azilu često dolaze novi psi... i kada sam ja tamo prvi put otišla, vidjela sam u kakvom je stanju bio jedan pas koji je došao dan prije tog dana kada sam ja tamo došla... pas je cvilio i cvilio.. cijelo vrime... i meni je došlo da počmem plakati kada sam vidjela kako cvili...
Možda sada mislite da ja dramatiziram, ali ako mislite udomit jednog psa, nevezano da li je iz azila, ili vam netko želi poklonit psa, ili što već... stvar je u tome da su psi živa bića i zahtjevaju puno pažnje i brige.. psi nisu igrače koje se mogu odbacit kada god zaželite...
Evo što se dogodilo u mom dvorištu. Jedna ženka je okotila oko šest štenadi i jedno štene su preuzela djeca iz mog ulaza. To štene je isto bilo ženka i nazvali su je Betty. Betty je bila stvarno lijepa, i svi su bili sretni jer se mogu igrati s njom, a i ona je bila sretna jer je bila voljena. I onda je Betty zatrudnila s jednim psom koji je par puta došao na moja vrata pa bi mu ja dala jesti :)
Betty je rodila tri štenca, i svi su bili još sretniji. Štenci su bili preslatki i da nebi bili gladni oni i Betty, ja sam im znala kupiti jesti (iako su im skoro svi nosili jesti)... Ali samim rođenjem tih psića, Betty je pala u drugi plan, ako i to. Svi su bili opčinjeni njenim psićima.. i onda jednog dana netko je ukrao sva tri psića i nitko više nije mario za Betty. Često su je djeca znala udariti i ponašali su se prema njoj kao prema igrački koja je davno izašli iz mode. Znala je doći u moj ulaz da prespava, a neki ljudi su je i tukli kada bi je našli na svom tepihu. I onda jednog dana, jednostavno je više nije bilo u dvorištu. Otišla je. A onako mršava i izmučena sumnjam da je gdje dospila. Vjerojatno smo ja, moj brat i moja mama jedini brinuli za nju i davali joj jesti kada više nikog nije bilo briga za nju... da sam bar tada znala za azil :(
A eto, dogodilo se što se dogodilo... ovu sam priču napisala tako da vidite da psi nisu igračke i da treba brinuti za njih...
Pozdrav...!
Eto, moram i o njemu post pisat :P Inače prije 16 godina se rodio jedan Pain In The Ass. 8.08. 1990. on se rodio u Zadru. I oni koji su tamo bili (a i ja među njima) rekli su da je izgledalo kao da se smiješio kada se rodio. Kao da je bio sretan što je tu. Vjerojatno jer je vidio da ima mnogo ljudi koje može gnjavit. A kada je još bio u maternici i nije imao baš neko društvo. Znači... ja sam do njegovog rođenja bila grozna, uvik sam se svađala, sve razbijala, život samnom nije bio moguć, ali kada se on rodio, postala sam bolja. Cilo vrime sam se samo brinula za njega (iako sam ga jednom ili više puta pokušala ubiti pretrpavajući ga krokijima.. naravno, mami i tati sam to objasnila kao pokušajem da ga nahranim >:D )
Kakav je bio kada je bio kao i beba, takav je i ostao kako je odrastao (mislim na karakter). On je veoma umišljen, arogantan i često živcira ljude oko sebe jer voli biti u centru pozornosti, a uvijek je u društvu više ljudi koji žele biti u centru pozornosti, tako da je često dolazio u sukobe. Ja sam ga često spašavala i bila razum koji bi ga odgovarao od gluposti. :)
Obožava biti u centru pozornosti, kao što rekoh. Samo što ne bira baš najbolje načine da bude u centru pozornosti, pa često izvodi gluposti kao što sam već rekla. Ali njemu je sve to normalno :P Ali dobro, postat će on zrel tijekom godina :P
Mrzi kritiku... to iznad svega. Ja se volim pametovati ljudima i govoriti im što je u redu, a što ne :D I kada tako njemu idem objašnjavati što je u redu, a što ne onda on poludi. I to najčešće završi tučom. Ja vrištim, tužim se materi. Ona ništa ne poduzima. I onda mu ja nešto razbijem njegovo ili zaprijetim da ću mu izbrisati sve što ima na kompu. I onda za pet minuta sve bude ok :D
Ali taj njegov karakter mogu pripisati tome što je lav u horoskopu i to što su ga mate i ćaća jako razmazili. Mene nisu. :P Ja sam naučena da se uvik brinem za njega i da sve dijelim s njim. A ionako me uvik peče savjest ako imam nešto, a on ne :P
Znači... moj braco je usto jako, jako nagle naravi. Nikad ne promisli prije nego što nešto napravi i jako se lako naljuti. Opet kažem - lav u horoskopu. A opet, jako je brižan kada se radi o njegovim prijateljima, i učinio bi sve za njih. Lav :D. Moglo bi se reći da čak i previše vjeruje ljudima, jer je bio iznevjeren od mnogo ljudi i opet je bio spreman oprostiti.
Mnogo me ljudi pita kako mogu živit s njime, kako mi uopće nismo slični. Ali i nije baš teško. Navikla sam se :P
Ma šalim se ... :D
E, ali ima jedna njegova osobina koja me jako, jako, jako, jako, jako, jako živcira, a to je to što on nemože stati pričati kada započme >:( npr. ja spavam, on me drma i kaže:"slušaj, slušaj što sam čuo/vidio/napravio/..." i onda počme pričati. Arghh to me živcira za poluditi.
Uh, kad se samo sjetim koliko sam puta krivo optužena od strane naših roditelja zbog njega.. on se uvijek znao i zna izvući ... i kada se samo sjetim koliko puta smo se potukli zbog najmanje gluposti... ali isto što bi ja sada bez njega, a i drugi ljudi?
Kome bi ja pravila puding kada god zaželi? :P :D
Sretan rođendan :D
(post je ispao kao kritika mog brata :P :D ... vjerojatno jer me baš sada gnjavi :P )
Evo mene opet :) nisam opet mogla na komp tjedan dana (kazna :( )
Danas bi pisala o horoskopu. Da li vjerujete u horoskop? Ja sam blago rečena opsjednuta njime, iako sam svjesna da je pola toga što piše u horoskopu sranje i da nije istina, jer puno toga je preopćenito i napisano na način da se svatko u tome može naći. To je činjenica (pročitala sam u knjizi iz psihologije :P ) ... u toj knjizi je bio baš dio teksta u kojem je pisalo nešto tipa:
“vi ste osoba širokih interesa, iako ulažete svoju energiju samo u nekoliko aktivnosti koje su vam najvažnije. Općenito ste uravnoteženog raspoloženja, ali kada ste frustrirani, pokazujete i neke burne čuvstvene reakcije. ... “Ovaj tekst je inače dulji, ali vidite samo u ovom dijelu spomenuta su dva suprotna stanja: uravnotežene i burne čivstvene reakcije. I svatko će se pronaći u tome. Ja sama sam išla provjeravati da li je istina da mnogi ljudi pronalaze sebe u gore navedenom tekstu i SVI su rekli:”da, to sam ja! Točno to!”
To je već lakovjernost... i puno ljudi se kod horoskopa oslanja na samo točne tvrdnje, a pritom zanemaruje one koje su netočne.
Ali koliko god mislim da je horoskop zabava i nešto što nije točno, toliko mislim da u tome i ima nešto istine. Jer stvarno ima sličnosti među pripadnicima istog znaka i neke karakteristike su iste za te znakove (ali opet se pitam nije li sve to preopćenito napisano, tako da ljudi baš povjeruju da tu i ima istine :/ )
Ma uglavnom, stvar je u tome da sam ja opsjednuta time i obožavam pročitati horoskop, iako nevirujem da je baš sve to istina. Iako je različitost ljudi nešto čemu se trebamo veseliti, što ne bi bilo lijepo da je horoskop istinit i da pomoću njega već možemo znati kakav je tko i znali bi u što se upuštamo!?
Ponekad bi to voljela, ali opet where's the point of that? Bilo bi veoma dosadno... :)
Zato bi trebali svi (pogotovo ja 
) shvatiti da je horoskop zabava i ne oslanjati se previše na njega. Ali isto se ne nadajte da više neću pilati ljude što su u horoskopu i kada su rođeni tako da im izračunam podznak :D oni koji me znaju su to iskusili :P :D
(ovaj post je smeće )
pozdrav... !