|
|
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Svi u životu imamo one male stvari od kojih se teško opraštamo... to mogu biti neki ljudi, mjesta, stvari... Svi mi nismo ni bili svijesni toga što imamo za vrijeme kada smo to imali, u biti, jesmo bili svijesni, ali počelo nam je još više značiti kada smo to i izgubili (svojom ili tuđom krivicom). Iz takvih događaja je izniknula ona izreka da ljudi žele ono što ne mogu imati. To možete usporediti i s malom djecom. Kada nešto žele, ne odustaju dok to ne dobiju, a kada to naposljetku i dobiju onda im to dosadi, pa to odbace i onda opet žele to, nakon što to što su oni imali, uzme netko drugi. Takvi znaju biti i stariji ljudi. Takva sam i ja ponekad. Samo to što ja želim neke stvari koje nisu moguće i koje bi zahtjevale gubitke mnogim drugim ljudima, mene jako živcira i nisam jasna sama sebi kada pomišljam na te stvari. Ali naravno, ta želja za tim “stvarima” iz prošlosti se javlja rijetko, u onim trenutcima slabosti. Znate o čemu pričam.
Shvaćam ja da je to žaljenje za prošlošću, ali neke stvari nam se zabiju u srce kao trn i u nekim najglupljim trenutcima samo vam blicnu djelovi te prošlost koja nam nosi one tako slatke trenutke koje bi vratili pod svaku cijenu. No to se svakome događa... svatko u nekom trenutku žali za prošlošću koja nam se iz nekog “čudnog razloga” uvijek zna učiniti ljepša nego sadašnjost... Pa zato se i neću koncentrirati na tu temu, o kojoj mogu pisati danima i nikad joj nebi našli kraja. Osjećaj čežnje je gadan i jako čest. :(
Ma uglavnom... htjela sam pisati o tome da li ikada razmišljate o tome, da li ste vi to što ste izgubili mogli zadržati za sebe, tako da to o čemu se već radi imate još danas.
Evo prvo bi priložila citat iz knjige BUJNA MAŠTA OLIVIJE JOULES ... knjigu sam dobila kao nagradu od škole jer sam gik (yes, yes :D :D ) i pročitala sam se u jedan dan, ful mi se svidila...
ugl... evo citata:
“Ne djevojko”, reče Elsie. “Čemu žaliti za nečim što i nije moglo drugačije ispasti.”
“Kako to mislite?”
“Pa, gledajte, sve ima uzrok i posljedicu. Svaki put kada se nešto dogodi, do toga su dovele sve ostale stvari koje se događaju po svijetu. Kad donesete neku odluku, to je jedina odluka koju ste mogli donijeti s obzirom na to tko ste u tom trenutku bili, a sve ono što vam se dogodilo do te točke vodilo vas je prema vašoj odluci. Zato nema smisla išta žaliti.”
Olivija je pogleda, zamišljeno kimajući glavom. “To ću uvrstiti u svoja životna pravila”, reče ona.
Hm. Iz ovoga nije lako zaključiti da nema smisla žaliti za izgubljenim i da se gubitak tog nečeg jednostavno morao dogoditi. Pa, to i nije tako nelogično... u biti, ima tu puno istine... jer kada se vi nalazite u nekoj situaciji, puno vas je čimbenika dovelo do te situacije. Ja sama uvijek tvrdim da postoji drugo riješenje u svemu. Da nikad nema samo jednog. Ali kada se nađete u nekom problemu, uglavnom se tu nalaze dva rješenja:
– prvo rješenje je izravno pokušavanje rješavanja problema
– drugo rješenje je vrludanje oko problema i izbjegavanje rješavanja istog
A kada ostavimo da vrijeme samo “riješi problem”, kad - tad dođemo do toga da se moramo suočiti s problemom. Jednostavno nas okolina dovede do toga. Iz ovoga sam prisiljena zaključiti da nam je uvijek izloženo samo jedno rješenje, ali ovdje govorim o onim “težim” problemima. Ako se radi o “lakšem” problemu onda se ponekad iz njega i možemo izvući izbjegavajući odgovornost i riješavanje problema. Iako znam da ću uvijek nastaviti sebe tješiti, misleći da imam milijardu rješenja i da se mogu izvući iz problema. Eh...
Uglavnom, sve ovo gore što sam ja napisala i ne tješi previše, jer oni koju su izgubili nešto i žele to ponovno imati, misle kako se nešto sigurno moglo drugačije odviti tako da se ne bi govodilo to što se dogodilo i oni nebi ostali bez toga, bez čega su već ostali. Ali to razmišljanje je glupo, jednostavno je. Kada ja sama uvatim razmišljati o tome “što bi bilo da je bilo...”, sama sebe što prije zaustavim, jer sam svjesna da neću dobiti ništa tim razmišljanjem i da ću se tako još više deprimirati razmišljajući o sretnom ishodu situacije koja je zastvarno dovela do gubitka.
Puno vas sada razmišlja o nekoj osobi koja vam je bila draga i koju ste izgubili. Ali gledajte - vi ste se tim gubitkom promjenili, jeste, ali i ta osoba se promjenila. I vi bi trebali, ali i ta osoba, natojati ne ponoviti tu grešku sa drugom osobom za koju se vežete. I na taj način vi ćete znati na što trebate paziti (i što ne smijete raditi) i idući odnos koji uspostavite s nekim će vam biti kvalitetniji.
U biti, taj gubitak (ili gubitci), vam je jedna od životnih lekcija. Često će vas život pokušati naučiti nečemu preko najgorih mogućih lekcija. A one uvijek mogu biti gore, što je najtužnije. Ali tu su da učimo na njima. Jako su bolne, ali pomažu nam da kada se nađemo opet u sličnoj situaciji, da manje patimo ili da potpuno izbjegnemo patnju. Ali, ako vi ignorirate to što ste naučili i mislite da vam se to nikada više neće ponoviti, onda je to jedna potpuno druga priča, a u toj priči vi ćete se vrtiti u jednom zatvorenom krug patnje i teško ćete izaći iz njega.
Danas sam kao i obično gledala što ima novo na stranici www.prijatelji-zivotinja.hr (koja ima novi izgled, i baš je super, iako se čini malo nepregledno na prvi pogled, ali lako se snaći :) )
Uglavnom, vidila sam u rubrici AKTUALNO, da je u tijeku peticija kojom će se donijeti Univerzalna deklaracija o dobrobiti životinja pri Ujedinjenim narodima. Zanima vas o čemu se tu radi?
Znači, treba se skupiti 10 milijuna potpisa da bi se donijela ova deklaracija, a njome se zapravo prizniva da su životinje osjećajna bića ... odnosno da osjećaju bol i patnju. Ovo jest već dokazano, ali treba i potvrda. Mislim da svi shvaćaju koliko je ovo važno za životinje, jer životinje danas žive u groznim uvjetima jer neki ljudi još uvijek smatraju da životinje ne osjećaju bol i patnju i potrebno je da se donese ova deklaracija i da se ljudima pokaže da i životinje osjećaju. No, postoji i druga strana ove priče (koja mene jako plaši), a to je da neće svi prihvatiti ovu deklaraciju i ako se skupe svih 10 milijuna potpisa, tj. da to nekim ljudima i neće puno značiti, jer će i dalje misliti samo na profit i neće mariti za dobrobit i prava životinja ... ali isto ova peticija je jako važna, jer ako se bar dio ljudi koji prije nisu marili za životinje osvijeste, onda će doći do velikog poboljšanja. Tako da budete svjesni da će se puno toga promjeniti ako se deklaracija uvede. Znajte, svaki potpis je i više nego važan. :)
Dosad je sakupljeno oko 34592 potpisa... Ali taj broj raste iz minute u minutu :)
Ovdje dolje je podjela potpisa po kontinentima:
Americas 11416
Africa 211
Asia & Pacific 4632
Middle East 310
Europe 18010
Evo par citata s stranice prijatelja životinja:
Oko 60 milijardi životinja svake se godine koristi kako bi proizvele mlijeko, meso i jaja. Većina tih životinja se uzgaja na industrijskim farmama gdje njihove osnovne potrebe nisu ispunjene.
Ilegalno i vrlo često nehumano trgovanje divljim životinjama je rastuće crno tržište vrijedno 10 milijardi dolara godišnje, od čega su po profitu jedino isplativiji krijumčarenje oružja i droga. U ovom 'mutnom' poslu na milijune divljih životnja ubijaju, zatočuju ili s njima trguju na krajnje nehuman način.
Procjenjuje se da 80% snage na farmama u zemljama u razvoju donose životinje koje tegle, no dostupni resursi su često bijedni, neprimjereni i dovode do značajnih pitanja vezanih uz dobrobit.
Životnije vrlo često stradavaju u prirodnim katastrofama, no to se rijetko uzima u obzir.
Nadam se da vam ste se zamislili nad svime ovime i da ste se odlučili za potpisivanje peticije.
Meni su životinje važne, a jesu li tebi?
Potpiši peticiju
Nedavno sam dobila mail od prijatelja životinja u kojem me pozivaju da posjetim Pamplonu (Španjolska) i da pritom pomognem i životinjama ... naime, oni kažu da se tamo mogu pridružiti “utrci golih” i na taj način pomoći životinjama... Zanimljivo...
'Utrka golih' bit će zabava, a ne prosvjed. Vjerujemo da je najučinkovitiji način da se zaustavi 'Utrka bikova' pružanje alternative koja je jednako luda, zabavna i svečana, ali, naravno, bez okrutnosti. Stoga će 'Utrka golih' pružiti zabavu, avanturu i zaraznu fiestu, zbog čega turisti i dolaze u Pamplonu.
Ovo možda zvuči pretjerano za one čednije među nama, ali 'Utrka golih' mora biti spektakl koji će privući pozornost - što više kože pokažemo, to ćemo privući više pozornosti. Svako praćenje od strane medija omogućuje nam da naglasimo strašnu patnju bikova i strahote borbi bikova.
Ja se uopće ne slažem s ovim. Mislim da to uopće nije način da se pomogne životinjama, niti će se tako išta postići. Oni kao žele svratiti pozornost sa životinja, marširajući goli po ulici, ali što kada to više ne budu činili? Onda će opet doći do ubijanja bikova radi toga da što više turista dolazi i radi zarade i popularnosti tog mjesta. Uostalom, zamislite se samo da li je moralno ići gol po ulici... Zamislite koju sliku će to stvarati u glavi male djece kada vide svake godine da ljudi (nije važna dob) hodaju goli po ulici. Mislit će da je to u redu. A mislim da marširanje golih ljudi i nije baš način da se nešto postigne. Mislim, ako baš žele pomoći životinjama trebali bi pregovarati s onima koji održavaju borbe s bikovima, a ne ići goli po ulici i zabavljati se i činiti od toga show ... jer to je samo mazanje očiju ljudima koji tako misle da se s time nešto postiže, a u biti stvaraju senzaciju koja donosi novac samom gradu i koji s time ništa ne gubi... i kako će onda oni shvatiti da je krivo ono što su radili bikovima? Nikako. Novac je još uvijek tu. Ljudi se zabavljaju i onda im je svejedno hoće li ubijati bikove ili ne. Sve se tu radi samo o novcu. A mislim da bi Pamploni i tim organizatorima tih borba s bikovima, baš trebalo pokazati da su oni radili nešto što nije u redu i trebaju biti kažnjeni, ali na ovaj način oni nisu ni približno kažnjeni, već nagrađeni ...
Ovogodišnja 'Utrka golih' bit će ogromna fiesta za spas bikova. Zajedno ćemo je učiniti najpopularnijim događajem u Pamploni!
Hmm.... definitivno se ne slažem s ovim. Nije to nikakav spas za životinje, ali očito se nitko ne misli potruditi za neko dugotrajnije rješenje koje neće usto biti nemoralno kao i ovo... ali na drugu stranu, isto ovako se spriječava ubijanje životinja. Ali na jedan potpuno kriv način.
Po mome bilo bi bilo puno bolje da to izgleda kao jedan prosvjed, a ne kao zabava i da to ljudi ozbiljno shvate. I netrebaju ljudi uopće biti goli...
Ako mislite nositi odjeću, molimo vas da nosite samo bijelo. PETA će vas opskrbiti sa svim potrebnim posterima, crvenim maramama, kartonskim rogovima bikova itd.
Nošenje odjeće jest navedeno kao opcija, ali kao što sam i rekla:”samo opcija” ... preferira se ne nošenje odjeće. A to nije u redu.
Uglavnom, da ne duljim, što vi mislite o svemu ovome? I da li mislite da će “utrka golih” pridonijeti spašavanju životinja? Imajte na umu i moralnost ove povorke. Jer, smatram da cilj ne opravdava sredstvo. Vi?
evo par slikica od prošle godine, ali tada je to bilo zamišljeno kao prosvjed:
slika1
slika2
pozdrav...!
citati sa:
prijatelji-zivotinja.hr
Dosadio mi je onaj stari dizajn :D
Ovaj mi se puno više sviđa :D
Opet me zanima vaše mišljenje... znači, što kažete?
Danas bi pisala o izrazima tipa “lol” i slično. Zanimljivo je kako ljudi sve više koriste te, nazovimo ih skraćnicama koje izražavaju ljudsko stanje, nego smijeh i ostalo.
Kao da je postalo sve teže nasmijati se u ovom brzom svijetu, a sve lakše reći “lol”... Nastojat ću od sada da što manje koristim tu riječ. Mislite da pretjerujem? Ja mislim da ne. Jer, što nije normalnije nasmijati se, nego reći “lol”??
Bajaga – Ti se ljubiš na tako dobar način
................................
Jer ti se ljubiš na tako dobar način
Nemaš pojma koliko mi značiš
Nemaš pojma kolko mi nedostaješ
U mojoj glavi sve me podseća na tebe
Nemam prava da te zadržim za sebe
Nemam prava da te zadržim
Nekad me nema po pet šest dana
Da te ne sretnem
Da te ne sretnem i pokleknem
A gledam iza svakog ugla
Da se pojaviš
Da se pojaviš da me pokupiš
................................