|
|
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MyOWN PREDLOŠCI
-- nešto što lajka radi dok joj se neda raditi ništa ostalo. ( a i to je bome propalo odavno, a prelina sam da se vise bavim time :D )
Vječno "prežvakavanje" vlastitih grešaka psihički je štetno i ima
loše posljedice po zdravlje...
Leonardo da Vinci:
"Uistinu je čovjek kralj svih životinja, jer njegova okrutnost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajući grobovi!"
"Imam jedan san. Vidim čovječanstvo koje razumije da duh koji pjeva u našim srcima pjeva i u srcima drugih životinja."
John Robbins, Diet for a New America
"Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvostruku korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima." Arthur Schopenhauer
"Mislite da je novac korijen svega zla. Jeste li se ikad pitali što je korijen novca?" Ayn Rand
"I have never let my schooling interfere with my education." --Mark Twain
"Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vežu
neki stari lanci."
(pjesma Povratak, Cesarić)
u ovim bendovima je pjevao Chris Cornell :)
Svima nam je poznat ovaj osjećaj. I mnogima je on baš najgori i ne žele ga osjetiti ... OPET. Ja sam jedna od tih ljudi koji mrze taj osjećaj, jer sam to previše puta osjetila. Razočaranje u sebe, razočaranje u druge... Ali kada se razočaramo u druge, nekako i nije tako teško kao i razočaranje u samog sebe, jer ako se razočaramo u druge, možemo preći priko toga gledajući na to kao grešku drugih. Ali nije sebe lako uvjeriti da mi nismo krivi, jer se pojavljuje ona misao u nama poput:”zašto smo im vjerovali?” i slično. Uglavnom, tražimo razloge da bi sebe okrivili i najčešće ih i nađemo ... :/
Razočaranje u druge je jako često, za života će nas mnogo ljudi razočarati. Još pogotovo ako vjerujete svima kao ja :P ... Ali kada se radi o razočaranju u sebe, to je druga priča. Kad razočaramo sami sebe, imamo osjećaj kao da smo sami sebe ubili, bar je tako meni. Kao da je vaša osobnost bila jedan čvrst kamen jer ste vi mislili da je čvrst i onda ste ga sami razbili na 100 malih komadića, ako ne i više...
To je grozan osjećaj, riječima ljudskog jezika ja neznam opisati taj osjećaj ... to je kada srušite sve ono u što ste vjerovali i to sami samcati.
Ja sam se par puta razočarala sama u sebe. Ali preko toga sam nekako prelazila, ali onda se sve to nakupilo u meni i onda sam pukla ... jer možete probleme zaobilaziti, ali kad tad se vratite na to ... nemožete neke stvari izbjegavati, znate onu staru: “sve se vraća, sve se plaća” e pa, ima tu i istine ...
Uglavnom, kada se tako puno svega nakupilo u meni, puno kontradikcije i puno drugih stvari koje su pobijale svaku od tih, ... jednostavno sam pukla. Ne vjerujem u postojanje duše, ali što je onda tako bolilo u meni, što je to bilo tako prazno u meni, tako beznadno.. ?
U meni je nastala samo praznina ... samo to ... i s vremenom sam je punila i sada se nadam da nisam pogriješila kao i prvi put, nadam se da se u meni sada nalaze stvari koje neću pogaziti, da se u meni neće nalaziti stvari koje nisu JA ...
Neda mi se više pisati, jednostavno ne volim o sebi pisati ... ali evo da vas pitam, jeste li se vi ikada razočarali u sebe? i kako ste se osjećali?
My god, nemam pojma što mi je ovih dana, samo me vataju neke depresivne teme i što ja znam više :P
Đorđe Balašević - Život je more ...
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.
Život je more...
Pozdrav ... !
Danas sam pospremala svoju sobu i našla sam neke svoje stare bilježnice. U njima su bile ispisane moje stare pjesmice od kad sam bila u trećem osnovne pa sve do negdje sedmog razreda ... bilo je tu i nekih igrokaza koje sam pisala, ali i stranica na kojima su bili ispisani neki tekstovi koji su trebali biti dio knjige. Uvijek sam pisala i imala mnogo planova i ideja, ali sve bi to napisala do pola i onda bi samo stala ...
Ali sada mi je zapeo za oko jedan moj igrokaz o ljubavi, zove se “vjeruj u srce, srce nikad ne laže” :D :D ... mogla bih vam ga prepisati jednom da se nasmijete malo ( :P ), ali ugl da ne duljim radilo se o tome da se neka princeza udala za nekog čovjeka kojeg njen otac nije vidio, i na kraju ona se udala za njega, ali se pojavila nakon nekog vremena neka žena koja je tvrdila da je on njen muž i onda ga je princeza ostavila, ali nešto joj nije dalo mira i onda je ona odlučila saznati tko je ta žena i saznala je da je ona samo proganjala njenog muža i da on nije imao veze s njom ... i tako su oni onda živjeli sretno do kraja života ... :)
I taj igrokaz me prisjetio na to kako sam ja kao dijete uvijek maštala o nekoj velikoj ljubavi koja gazi sve prepreke i usto je tako fatalna i neponovljiva ... vjerojatno je o tome svatko od nas bar jednom maštao ... ali ja sam što je najgore mislila da je to istina, da može postojati takva ljubav ... a mislim, to su tipična dječja maštanja ...
Sada imam drugačiji pogled na sve to. Smatram da takva ljubav ne može postojati, bar ne u tolikoj mjeri ... ali ono što mislim sa sigurnošću je to da nemoš svakoga voliti i da nemoš svakom govoriti da ga voliš. Mislim da srce nije beskonačno i da nemoš svakog voliti, pogotovo ne na isti način. I neznam zašto nekima riječ volim te, puno znači, ako ne osjete da to netko ne govori sa ljubavlju, ... više mi znači da ja osjetim ljubav nego da mi netko govori cijeli dan da me voli ... ali najsmiješnije mi je kada ti netko kaže da te voli a poznaješ ga tjedan dana ... to je nemoguće ... to se zove zaljubljenost, a ljubav je dugotrajan osjećaj, i treba proći vremena da bi se uvjerili da nekog volite ... voliti nekoga znači, biti svjestan svih njegovih mana, ali i dobrih strana, svega što čini tog čovjeka i kada nekog zavolite sa svim njegovim manama, i svime što ga čini onime što jest, moći ćete reći da ga volite, bar ja to tako smatram ...
U životu sam par puta rekla da nekoga volim, a u nekim slučajevima to nisam osjećala ... uopće, i sada mi je žao što sam to rekla, ali jbg-a, prošlost se ne može mjenjati ... prošlost je tu da na njoj učimo ...
Ali jednoj sam osobi rekla da je volim i tada nisam baš to osjećala, to je bila više zaljubljenost, a i rekla sam toj osobi da smatram da ne možeš nekog voliti a ne poznaješ ga dugo, ali shvatila sam da mi je još stalo do te osobe, kako je on i što je s njim, i volim ga kao prijatelja ... da se nešto ne shvati krivo, ali znam da neće :P
Eto, ovaj post nije imao baš smisla, tila sam nešto drugo reći, ali isto mislim da sam dosta toga rekla... i ovaj post je balin, ali nema veze, moj je blog i mogu pisat sranja ... :D :D
Pozdrav ... !
Evo, sredila sam novi dizajn .. baš mi se sviđa .. pogotovo ova slika ... baš je nekako opuštajuća i ljetna i općenito prekrasna :)
Što vi mislite o ovom dizajnu? Jel vam se sviđa? (bolje vam je da kažete da je dobar :P )
Nemam volje ništa pisati, baš sam nekako bezvoljna ... ali evo stavim ću vam lyrics-e jedne pisme od Air-a .. pjesma se zove Venus i prekrasna je ...
You could be from Venus
I could be from Mars
We would be together
Lovers forever
Care for each other
You could live in the sea
And I could be a bird
We would be together
Lovers forever
Care for each other
If you wear an illusion
I will make it real
We would be together
Lovers forever
Care for each other
If you walk in the sun
I will be your shadow
We would be together
Lovers forever
Care for each other
Stvarno nemam ništa reći nakon ove pjesme :)
Pozdrav ... ! (vratim se drugi put s pametnijim postom :P )
Sjedni. Opusti se i udobno se smjesti.
Pitala bi te jedno pitanje. To me jako zanima.
Kada prolaziš ulicom, da li GLEDAŠ ljude oko sebe ili ih samo gledaš?
Da li gledaš kroz njih ili možda gledaš samo njihovu vanjsku masku i po njoj ih sudiš?
Znači to je to.
Sudiš ljude po vanjskom izgledu.
Svađaš se s njima, svađaš se s njima jer nisu kao ti, jer ne misle kao i ti i ne znače im neke stvari u životu toliko koliko i tebi.
A nisi našao vremena u ovom brzom svijetu da se sjetiš da i oni žive.
Zamisli samo to.
I oni žive.
Baš kao ti.
I oni imaju svijest i želje i razvijaju ih onako kako oni žele.
A ne kako ti želiš.
Ti nemaš utjecaj na njihov život, ali prihvaćajući njihov život i njihovu individualnost, razvijaš svoju osobnost i postaješ zreliji.
To je ono što tebi nedostaje.
Sposobnost da prihvaćaš druge.
Zar svatko potajno želi ubiti svaku razliku u drugima i pokoriti ga samom sebi?
Nadam se da je ovo samo moja paranoja.
Vidim da si uzrujan. Nemoj se ljutiti.
Kažeš da nije istina ono što govorim.
Kažeš da ti nemaš vremena misliti na druge.
Tiho, nemoj ništa govoriti...
Samo se opet opusti. Nešto bih ti rekla.
Drugi put kada budeš prolazio pokraj neznanca.
Nemoj ga kritizirati jer je drugačiji.
Divi mu se.
Jer razmisli, gdje bi bio svijet da smo svi isti?
Varietas delectat
Razmišljam ... razmišljam o tome kako sitnica može uništiti moje raspoloženje koje bi trebalo biti super ... a nije ...
Neki ljudi jednostavno nemaju odgovornosti ni 1% ... nimalo ... misle da je cijeli svijet tu da se njima prilagođava ...
Stvarno neznam što da kažem ... baš sam u onom stanju kada bi najradije samo šutila i bila daleko od svih ljudi ...
Ovu pjesmu jako puno slušam ovih dana:
Air - how does it make you feel
I am feeling very warm right now
Please don't
disappear
I am spacing out with you
You are the most
beautiful entity that I've ever dreamed of
...
Pjesma je prekrasna ... :)
...
Sometimes tears just need to wash away the pain
It didn't matter in the end how old they had been, or that they were girls.
But only that we had loved them, and that they hadn't heard us calling; still do not hear us.
Calling them out of those rooms where they went to be alone for all time. alone in suicide,
Which is deeper than death,
And where we will never find the pieces to put them back together.
Koliko puta ste željeli nekom pomoći, ali ono baš iskreno, a ta osoba vas nije čula ili vas možda ni nije željela čuti jer je smatrala da je sve gotovo i da je situacija nepopravljiva... meni se to par puta i grozno je i meni - koja želim pomoći toj određenoj osobi, a ona ne želi pomoć ili već što i onda se osjećam tako nekorisno i užasno, i samo mi preostaje da gledam kako se ta osoba uništava, dok je toj osobi grozno samo po sebi, jer je sama samcata u toj patnji ...
U dvoje je sve lakše (ovo zvuči kao klišej, ali tako je - lakše je pojesti pola po pola jabuke, nego odmah jednu cijelu, ako me kužite) ... pa tako je lakše i prebroditi probleme ... zato ja kada imam veliki problem kažem to osobi za koju mislim da će to shvatiti, ali najgori osjećaj je kada kažete nešto nekome i očekujete razumjevanje, a dobijete JEDNO VELIKO NIŠTA ... niti jednu lijepu riječ, baš ništa ... kao da niste rekli tom nekom prije dvije sekunde da vas srce boli od muke i da ne možete normalno funkcionirati ... mrzim taj osjećaj razočaranja - kada u jednom trenutku osjećate toliko toga, toliko tih osjećaja, baš možete reći "živ sam" (nije važno jeste li sretni ili tužni, važno je da osjećate), a u drugom trenutku, kao da je netko uzeo usisivač i isisao iz vas sve ono što se nalazilo unutra i od vas je ostala samo vanjska maska ... zamišljenog pogleda, više beznadnog, mogla bi reći ... tako se ja osjećam kada se razočaram ...
Predivan je osjećaj pomoći nekome, ali na taj način pomažemo i sebi, iako toga baš i nismo svjesni ... ako pomognete nekome da riješi neki problem, i vi se kasnije nađete u sličnoj (ili istoj) situaciji, bilo bi tada dobro sjetiti se onih stvari koje ste prije govorili toj osobi kojoj ste pomogli, jer ne možete vi baš objektivno razmišljati o rješenju problema kada se nalazite u samom problemu. To je činjenica.
Sada je pet ujutro, tako da baš i neznam što sam ovdje sve pisala :P :P, ali valjda kužite smisao ovog posta ... ako ne kužite napisati ću - NEMOJTE SE BOJATI POTRAŽITI POMOĆ, JER TEŠKO JE BITI SAM, PRETEŠKO ... UVIJEK JE TU NETKO TKO VAS VOLI I TKO ĆE BITI SPREMAN NOSITI DIO VAŠEG TERETA, ALI ISTO TAKO, KOLIKO GOD JE DOBRIH LJUDI, TOLIKO JE I ONIH ZLIH (iako se trudim vjerovati da ne postoje zli ljudi, da u svakome ima dobrog), TAKO DA PAZITE KOGA TRAŽITE ZA POMOĆ ...
Uživajte mi ljudi ... meni će uslijediti najgori dan u životu ... najnaporniji ... :(
Pozdrav ...!
Znate što me stvarno živcira? Kada se netko petlja u tuđi život. Mislim da to svakome smeta, ali najžešći su mi oni koji optužuju druge da im to rade, a zapravo oni to rade drugima. I JOŠ što je najgore - čovjek bi rekao da su pametni ljudi, koji imaju što za reći, a zapravo su hodajuće knjige koje u sebi nemaju ničega svoga ... ako me shvaćate ...
Pišem ovo u nastojanju da shvatim te ljude, .. mislim čemu to raditi? Zar veseli kopati po tuđem životu i onda govoriti to drugima, ali što je najsmiješnije - ne govore takvi ljudi istinu, već je izmijene tako da to ispadne kao dobar vic. I znaju oni da to nije u redu i prigovaraju drugima ako to učine njima ... 
... To tako iritira.
Znači, utvrdili smo problem .... sada tražimo razloge ...
Takvi ljudi se tako ponašaju zbog:
- ljubomore
- potrebe da zagorčavaju drugima život i da se na takav način odnošenja prema nekome uližu onima koji tu osobu isto nevole iz nekog razloga. To vam je jednostavna i česta pojava. Ako masa prakticira neko ponašanje, vjerojatnost je velika da će i neki pojedinac koji se očajnički želi priključiti toj masi i sam početi prakticirati to ponašanje.
- često su tračevi koje ti ljudi šire povezani bar tematski sa njima, i na taj način oni skreću pozornost sa stvari koje su oni radili i po kojima su oni bili poznati (radi se o lošim stvarima, of cours)
Eto, mislim da je ovo dosta od mene, jer moram ići učiti, a na vama je da završite listu ...
Pozdrav ... !
- Gospodine, imamo groznu vijest.
- Što je sad?
- Imate rak pluća.
- Ali ja ne pušim, kako sam ga dobio?!
- Vi ste u onom manjem postotku ljudi koji ga dobiju iako ne puše. Ali moramo vas još rastužiti ...
- Vjerujte mi, niste me rastužili ... Recite.
- Ostalo vam je još dva dana života.
- Super. Ma baš sam se pitao oće biti u pitanju još jedan dan ili dva.
Ovih dana razmišljala sam o tome da me skoro ništa više ne dira u zadnje vrijeme. Sada se mnogo toga događalo pa sam baš skužila da nisam uopće reagirala na te događaje. Ma to vam je ovakav osjećaj. Kao da imate vrata i kroz ta vrata svakodnevno prolaze osjećaji i sada ... Ako kroz ta vrata iznenada prođe previše osjećaja onda se svi oni jednostavno zaglave i ne osjećate ništa. I baš to ništa ja trenutno osjećam .. prema nekim ljudima ...
A to mi se ne sviđa, iskreno. Mnogo puta sam rekla - bolje osjećati nešto, dobro ili loše, nije važno, nego ništa ... jer kada ne osjećaš ništa onda kao da si prazan, kao si odvojen od vremena u kojem živiš i razmišljaš o nekim stvarima koje nemaju veze s ičim. Često ni ne znate o čemu razmišljate. Bar je tako meni i nekim ljudima s kojima sam pričala o tome.
Jednostavno ne znam na čemu sam, a to nevolim. ... Neizvjesnost ... grrrr 
I samo se pitam odakle odjednom ova nezaintresiranost za sve oko mene. Baš sam osjetila u jednom trenutku kako prestajem mariti za sve. Ali eto, oko jedne stvari neprestano paničarim ... 
(znati će neki o čemu se radi)
Mogla sam puno toga reći na ovu temu, ali ja sam je full loše razradila, ali mislim da je jasno što sam htjela reći. Ipak je 3 ipo ure ujutro i ja ne spavam, niti neću ići spavati. Spavala sam samo 2 sata u cijelom ovom tjednu. I TO DOSLOVNO!!! 
Pozdrav ...!
Ti ne znaš voljeti i nikad nisi ... i nikad nećeš moći nigdje pripadati ...
Ovo mi je rekla jedna jako bliska osoba ... ne mojoj voljom bliska ... ma ugl. jednostavno je, ali nije za ode napisati ... ali nije ni važno tko je to rekao...
Ne bi ta osoba ni pomislila da sam ja o tome razmišljala, ali jesam i razmišljam još uvijek ...
Prvo bi pisala o ovome da ja nikad nisam voljela i da neću ... moj stav je ovakav ... za pravu iskrenu ljubav treba dugo i jako puno truda i jako puno same te ljubavi ... i kada dođe do nekog problema, tada se vidi da li je ljubav prava i iskrena. Ovdje mislim i na ljubav između muškarca i žene (ili između ljudi istog spola ) i na prijateljsku ljubav i na ljubav unutar obitelji. To je jednostavno tako. Iskrene ljubavi ne padaju s neba. A u trenutcima kada dođe do problema ne smije se praviti kao da ga nema. Iskrena ljubav se osjeća. Ali iskrena ljubav nije kada si zaluđen s nekim. Ljudi često brkaju ta dva pojma. Zaluđenost nije dobra. Jer u zaluđenosti često mnogo toga praštamo i toleriramo i smatramo da je to zbog ljubavi, a to je samo zbog straha da ne izgubimo tu osobu. Zato trebamo znati razlučiti svoje osjećaje...
Slučaj kod mene je da ja ni neznam baš prepoznati osjećaj ljubavi, mislim, znam kod drugih to prepoznati, ali kod mene same to ne ide tako lako ... Otkad sam odlučila da ću zastvarno leave it all behind sve pokušavam svesti na nešto jednostavno i ne želim ponovno onu zbrku u mojoj glavi ... danas sam pričala s jednom osobom koju muče isti ti problemi koji su mene nekad mučili i koji su mi prouzročili toliko muke. Radi se o tome da više ne može naći sebe u samom sebi. To je jedan grozan osjećaj, znam točno kakav. Ali uspijela sam ga ostaviti iza sebe ... i nisam ga ostavila neriješenog ... to je jedna od rijetkih stvari koju sam završila bez dodatnih pitanja u svojoj glavi ... i tako nastojim i dalje raditi ... Kakve to ima veze s ovom temom? Ima. Velike. Jer otkad sam smirila taj nemir u svojoj glavi ne kompliciram previše tu stvar oko ljubavi ... jer ljubav je sama po sebi komplicirana, ne moramo je i mi sami još više komplicirati ... a s time je najčešće uništimo ... ja sam to jednom već učinila ...
Da zaključimo (jer bi o ovome mogla do sutra) .... ja ljubav jesam osjetila, ali često samo na kraća razdoblja ... jer svaki put kada bi počela voljeti, ja bi se razočarala ili nešto slično tome ... ali prijateljsku ljubav osjećam prema nekoliko osoba i ona je tako čvrsta i iskrena i tako sam sretna što to imam ....
Kao drugo pisala bi o toj izjavi da ja nikada neću nigdje moći pripadati. To je istina. I na neki način mi čak i odgovara, ali na drugu stranu nikako se ne mogu nečemu potpuno prepustiti, jer želim ići na sve strane, u svačemu nađem mali dio sebe, a pri tome mi se onda dogodi da se družim s ljudima koji se mrze ili nešto slično i onda ja ostanem tu nekako na sredini, neznam ni sama što da učinim, a opredjeljivanje na nečiju stranu mi nije ni na kraj pameti ... (osim ako je riječ o ozbiljnoj stvari i netko je sigurno u krivu ... )
Ma ... nije to ni tako važno ... drugi put ću vam o tome ... sada sam umorna i stvarno mi mozak ne radi (a kao da inače radi :P :P :P) ...
Ajte uživajte mi ljudi, meni je ovaj dan bio stvarno neobičan i nije ni ispao loš uza sve što mi se dogodilo u školi .... ma nema veze .. danas sam dobila novog prijatelja i još sam malo poludila ... neki će shvatiti o čemu je riječ ... 
... neznam zašto ovo uopće pišem ... :D
Pozdrav ... !
Mislila sam vam pisati o nečem totalno desetom, ali užasno sam promjenjivog raspoloženja pa je bolje da ne pišem nešto vezano uz mene or such ...
Naravno, trenutno sam jako vesela i euforična i mislim da sam bila glupa jučer što sam OPET dopuštala da se zamaram glupostima i što sam dopuštala da me te iste gluposti rastuže ... uglavnom ...
Dobila sam od prijatelja životinja jednu power-point prezentaciju u kojoj se govori o ubijanju i mučenju bikova u španjolskoj ...
Prezentacija o bikovima
MOLIM VAS! Pogledajte prezentaciju i recite mi što mislite! Iako sumnjam da postoji netko tko može uživati o tome ... Moje mišljenje o tome je da je to nešto tako nepotrebno i besmisleno ... pa koja je uživancija u gledanju kako neka budala ubija već gotovo mrtvu životinju, jer u borbi sudjeluju bikovi koji su prije toga izmučeni ... i ... mah, pogledajte u prezentaciji ...
Stvarno nemam riječi .. ali mislim da je i bespotrebno govoriti išta više ... ta ubijanja i mučenja bikova jednostavno nemaju smisla ... ali prijatelji životinja (mislim na organizaciju) nisu baš trebali goli paradirati na prosvjedu u španjolskoj .. ono je bilo stvarno nepotrebno ... mogli su to izvesti na drugi način ....
Oni su se pozivali na moral ... a išli su goli golcati po ulici ... mislim stvarno, to nije bilo potrebno ...
Idem ja .. vratim se neki drugi dan s pametnijim postom ...
Pozdrav ... !
Ufff... neznam zašto uopće pišem ove glupe postove kada se ovako jadno osjećam ... neznam, ima milijun "malih" razloga zašto sam trenutno i jako sretna i jako tužna, istovremeno ... i sve to rezultira time da se grozno osjećam ...
Neznam, dio mene je tako sretan i samo ga uveseljava pomisao na neke stvari u današnjem danu, na neke izrečene riječi ...
Ali drugi dio mene je priča za sebe ... to je onaj dio mene koji najčešće prevlada ... dio mene koji je paranoičan, opsesivan, osjetljiv, dio mene koji se lako ljuti na svaku sitnicu i svaka ta sitnica može ga rasplakati i rastužiti ...
... čudno je što uopće ne mogu kontrolirati izmjenu tih ličnosti u sebi ...
... to je ono što me živicra ...
Beck - Lonesome tears
Lonesome tears
I can't cry them anymore
I can't think of what they're for
Oh they ruin me every time
But I'll try
To leave behind some days
These tears just can't erase
I don't need them anymore
Ma neću uopće o tome ... nemam volje sada ... :(
Inače, dobila sam leće ... više nisam ćorava ... ... imam osjećaj kao da nikad ni nisam bila slipa ko miš ... hihi ...
pozdrav ...!