Hello Internet, my old friend https://blog.dnevnik.hr/netmyfriend

ponedjeljak, 30.09.2013.

Pozdrav svima!Prvo hvala vam na komentarima, obavjestit cu kako je prosao rodendan. Otici cu i ponasati se normalno. Kao sto je receno svi dodemo do nekih raskrzja u zivotu i svako krene na svoju stranu. Mislimo da ce sve ostati isto, ali rijetko ostane isto. Kao sto sam rekla ja nisam ostavila tu prijateljicu, ja sam njoj pisala, al akd sam vidjela da to nema smila onda sam odustala i pocela pisat blog hehhe.... Ali ipak idem tamo na rodendan pa da vidim sta ce bit. :D
Ovaj put zelim reci da sam ponosna na sebe jer prvi put u svojih 25 godina vidim sebe. Kao da se gledam izvana. Prvi put imam neko samopouzdanje u sebe. Imam osjecaj da vidim svoje mane a i svoje vrline, i imam osjecaj da napokon znam koliko vrijedim i sta mogu, a najvaznije osjecam da sam spremna poduzeti neke korake koje nikad prije ne bi poduzela. Zivot ide dalje, s usponima i padovima. Ali znam da vise niko ne moze nesto reci protiv mojih odluka. Neke su dobre a neke nisu, ali MOJE su. Ja sam osoba koja ne krivi druge za svoje greske , ali opet s druge strane previse kukam. Bilo bi super kad bi samo ovde kukala hehe. Ovaj mjesec mi je stvarno bio stresan, napokon sam odlucila potrazit novi posao koji znam da cu jednom dobit. Bila sam na par razgovora, ali ipak su uzeli neke vise kvalificirane radnike. Da napomenem, ja nemam iskustva u tom polsu, a ipak se nadam da ce me primiti. Ali ljudi moji, tako je tako zivotu. Nikad ne mozes bit najbolji ali mozes bit svjestan sto mozes i ne dopustit drugima da te ometaju na tom putu. Ja sam se bila zaljepila za neke moje prijatelje kao da su oni jedini koji ce me ikad voljeti i koji ce bit uz mene. Super je da sam lojalan prijatelj al misljenje je totalno pogresno. Zato krecem novim putevima stare ne zaboravljam ali i ne idem vise po njima....

p.s. Oprostite sto pisem bez dijakritickih znakova, na drugom sam komjuteru.

nedjelja, 22.09.2013.

Što da radim?

Evo imam čudnu situaciju nakon što mi je krenulo na bolje... Ako se sječate pričala sam o jednoj prijateljici koja je radi novoga posla totalno zaboravila da ja postojim. Ali kao što sam pisala nažalost nekako smo rodbinski povezane i morat ćemo se kad tad vidjeti. Mislim između nas nije bila nikakva svađa samo jednostavan prekid javljanja i viđanja. ( Tu i tamo se cujemo sms om, ali mjesecima nismo otisle na kavu i ispricale se ) Mene je to smetalo, ali ne želim prisiljavati nikako da se druži samnom, uostalom nismo se ništa posvađale, to prijateljstvo je samo izbljedilo radi novih okolnosti. Ja sam očekivala da ćemo se zajedno radovat oko njenog novog posla, ali na kraju sam ja ispala ta koja je sve zadnje saznala i koja više nema pojma što se događa u njenom životu. No problem je tu da ćemo se svi vjerojatno vidjeti na jednom rođendanu na koji ja moram doći. Ali ja sad neznam šta da radim? Da se normalno ponašam? Da se pretvaram kao da ništa nije? Razmišljala sam joj sve reći što mislim, ali onda osječam da će se sve totalno raspast i da ću ja tu ispast crna ovca i da će svi ostali biti na njenoj strani. Ja bi nju najradje ignorirala, ali kako da to izvedem, a da ja ne ispadnem tu najlošija osoba? Neznam , smeta me što je sve to tako ne riješeno, ali najviše me smeta jer nas i povezuju neki isti prijatelji i rodbina. I kako sada da se ponašam? Nisam baš za pretvaranje, uostalom ne mogu se zauvijek pretvarati? Hmmm neznam... Razmišljala sam da se pravim da sam bolesna pa da ne moram ići na taj rođendan, onda bi izbjegla da je vidim. Ali stvar je u tome da ne mogu uvijek nešto glumiti. Što da radim?

nedjelja, 15.09.2013.

People just ain't no good

Ovako, htjela sam napisat post o tome kako sam se promijenila. Malo na bolje , malo na gore. Odlučila sam biti ´bitch´. Svi kazu kako takve ljude ne vole, ali zapravo im zavide I žele bit kao oni. Pod mojim pojmom ´bitch´ smatram osobu koja se ne stidi reći što misli, I koja se ne boji zauzeti za sebe I koja se također ne boji uzeti ono što joj pripada. Do sada sam ja bila ‘dobrica‘ i do kuda me je to dovelo? E pa samo do toga da ja ispaštam I očekujem tuđe pozive, mailove. U smislu da sam ja uvijek prva svima pisala I onda čekala na druge, a da ne spominjem da sam naša zajednička druženja ja organizirala. Tako da sada okrečem ploču. Ne treba mi niko za druženje I ne trebam nikome pisat mailove. Prošli tjedan sam baš bila ponosna na sebe jer sam sama otišla na jedan party. Prije to ne bih nikad napravila,al sad sam stisnula zube i otišla I bilo mi je dobro. A i uvela sam neke druge promjene u svoj život. Ne bojim se više nikoga, imam drugačije mišljenje o sebi. Sada neka ljudi malo trče oko mene, a ne ja više oko njih. Vjerovali ili ne danas su više cijenjene bitchy osobe . Tako da postajem bitch u umjerenom smislu, neću baš pretjerivati jer ipak sam nažalost dobrica. Al u svemu tome Nick Cave ima pravo kad kaže:

petak, 06.09.2013.

Ovako, malo sam se analizirala i zaključila sam da sam pragmatist. Skračeno to vam je osoba koja je radje sama sa svojim idejama nego da provodi (gubi) vrijeme s njoj ne zanimljivim ljudima . Naravno ne znaći da je ta osoba drugima zanimljiva, ona samo treba sobe koje imaju iste interese. A to je tesko pronaći. Eto bila sam sretna s tim svojim prijateljima jer su me prihvačali kakva jesam, ali kad razmišljam o našem odnosu uvijek sebe tu vidim kao potisnutu osobnost. Znaći ja sam nekako uvijek šutala i zapravo nisam više imala šta reći. U zadnje vrijeme je to bilo sve češće i češće i zato se izgleda i naše prijateljstvo raspalo. Ljudi se mijenjaju to znam, ali trebam to i prihvatiti. Život ide dalje, ja pred sobom imam dovljno novih izazova. Mijenjanje posla, mjesta življenja. Nije to ništa lako, još je teže bez prijatelja koji su mi bili oslonac. Ali dobro imam svog dragog, izgleda da ostajemo samo on I ja. On je zapravo jako slična osoba meni. Samo on je prihvatio sebe, a ja se još uvijek tražim. S jedne strane volim društvo a druge strane ne mogu se s bilo kime družiti, većina ljudi mi je dosadna ( ok I ja sam njima vjerojatno, al to me ne brine jer ja sam formirana ličnost, ne želim sebe prilagođavati drugima, nego jednostavno ako nađem dobro društvo super, a ako ne ok. Nema tu puno pomoći )
Ovaj dnevnik više vodim kao srestvo za neko samoispitivanje, išla bi ja psihiću al nemam novaca za to! :D

Oznake: samoanaliza

utorak, 03.09.2013.

Shvatila sam da je gotovo s tim prijateljima o kojima sam pisala. No problem je u tome da smo svi daljnje ali ipak rodbinski povezani. Tako da neću moći izbjeći svadbe i ostala dešavanja. Al na kraju je sve to čudno jer ćemo bit pristoji jedni prema drugima, a iskrenog interesa neće biti, i uvijek ona neugodna tišina će vladati među znama. Znam to jer već sam to osjetila s njima. A glupo je, da smo se barem posvađali bilo bi mi lakše.... Svaki dan sebi ponavljam '' let it go''

Ali imam i ja problem, prebirljiva sam kad su u pitanju ljudi. I zaista me smeta kad se ljudi sa nećim ne bave. Kad nemaju neku strast prema nećemu, kad samo žive. Ili barem da imaju strast prema poslu pa ok , al ništa. Većina ljudi koje susrećem ne bave se nićim. Na primjer, imam jednu recimo tako 'prijateljicu' . Cujemo se, tu i tamo izidimo na kavu , al znate kako je dosadno stalno prčat i mislit zapravo što da kažem. Ja se bavaim dosta crtanjem, pisem blog o umjetnosti, radim normalan posao jer moram od nečega živjeti ...I jos tu i tamo imam neke dodatne zanimacije. I onda susretnem se s tom prijateljicom koja živi od roditeljskih novaca, spava do 12 i popodne nešto skuha da ne ispadne da ništa ne radi. I šta da još tu dodam? Teško je nešto reći. Ja nju ne osuđujem, nego jendostavno nemam o čemu s njom razgovarati, a tako je i s postalim 'potencijalnim' prijateljima. Zato planiram se upisati na neki tečaj, možda tamo nađem neke nove zanimljive ljude.

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (5)
Kolovoz 2013 (3)

Opis bloga

Linkovi