utorak, 03.09.2013.
Shvatila sam da je gotovo s tim prijateljima o kojima sam pisala. No problem je u tome da smo svi daljnje ali ipak rodbinski povezani. Tako da neću moći izbjeći svadbe i ostala dešavanja. Al na kraju je sve to čudno jer ćemo bit pristoji jedni prema drugima, a iskrenog interesa neće biti, i uvijek ona neugodna tišina će vladati među znama. Znam to jer već sam to osjetila s njima. A glupo je, da smo se barem posvađali bilo bi mi lakše.... Svaki dan sebi ponavljam '' let it go''
Ali imam i ja problem, prebirljiva sam kad su u pitanju ljudi. I zaista me smeta kad se ljudi sa nećim ne bave. Kad nemaju neku strast prema nećemu, kad samo žive. Ili barem da imaju strast prema poslu pa ok , al ništa. Većina ljudi koje susrećem ne bave se nićim. Na primjer, imam jednu recimo tako 'prijateljicu' . Cujemo se, tu i tamo izidimo na kavu , al znate kako je dosadno stalno prčat i mislit zapravo što da kažem. Ja se bavaim dosta crtanjem, pisem blog o umjetnosti, radim normalan posao jer moram od nečega živjeti ...I jos tu i tamo imam neke dodatne zanimacije. I onda susretnem se s tom prijateljicom koja živi od roditeljskih novaca, spava do 12 i popodne nešto skuha da ne ispadne da ništa ne radi. I šta da još tu dodam? Teško je nešto reći. Ja nju ne osuđujem, nego jendostavno nemam o čemu s njom razgovarati, a tako je i s postalim 'potencijalnim' prijateljima. Zato planiram se upisati na neki tečaj, možda tamo nađem neke nove zanimljive ljude.
03.09.2013. u 16:04 •
2 Komentara •
Print •
# •
^