|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Abbi
Mala metalka
Dejo
Dvije šuši-buši cure
Mala Ivanica
Dvije ludache - PiS
Peppersica
Lapache
Hmm....zovem se Melita...iz "one" stvari sam izletila na svijet prije 18 godina....
....iz Buzeta sam........to vam je jedan mali gradić u Istri...(za one koji neznaju).....školujem se u Rijeci....
.....ugl....to vam je to....a saznat ćete više o meni iz mojih postova.....
VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM
(gibonni)
Među ljudima za koje ne pitam..
odavno netko postoji..
kome ne praštam,
a trebao bih..
Otkad stavljam križ..
kraj njenog imena..
vodi me bis kroz godine,
a jedva se sićan zbog čega je..
Već je vrime da se pomirim sa svitom..
tiho k'o da zaronim na dah..
u svemu sad mogu naći nešto lipo..
i reći živote dobar ti dan..
Na te grane ja više ne smi'm past'..
na njenu dušu prišiti..
sve što nismo dospili..
koliko krivih riči pobigne kroz zube,
a k'o će ih stić'..
ka i perje bačeno u vitar
ne mo'š pokupit'..
Al' učim se kupit'..
Među ljudima o tome ne pričam..
al' znaju mi s lica čitati..
kome ne praštam,
a trebao bih...
JEDNOM KAD NOĆ
(opća opasnost)
Jednom kad noć...ukrade nebu...sve što si voljela na njemu...
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu...ruke pamte...samo ljubav najbolju...
Jednom kad usne ne budu htjele...u strancu utjehu tražiti...
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo...jer nije ostalo tamo gdje jedino voljelo...
Kad tuga jednom na vrata dođe...a samoća zaboli...
Hoćeš li moći...ime moje sa usana svojih...skloniti?!
Bili smo jednom najbolji...o nama su priče pričali...i sad kad se sjetiš...
Htjela bi vrijeme vratiti....poslije mene su ti lađe slomile...bure i vjetrovi...
Jednom kad noć...ukrade nebu...sve što si voljela na njemu...
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu...ruke pamte...samo ljubav najbolju...
Kad tuga jednom na vrata dođe...a samoća zaboli...
Hoćeš li moći...ime moje sa usana svojih...skloniti?!
Bili smo jednom najbolji...o nama su priče pričali...i sad kad se sjetiš...
Htjela bi vrijeme vratiti....poslije mene su ti lađe slomile...bure i vjetrovi...
Bure i vjetrovi.....
Ne znam zašto, al ovo me fascinira...pročitajte...
Zbog manjeg prekršaja jedan čovjek biva sam zatvoren u ćeliji 14 D. Nakon svega nekoliko trenutaka čovjek je počeo vrištati. Tvrdio je kako je s njim u ćeliji čudovište sa svjetlećim očima. Priče o duhovima tih ukletih hodnika nisu bile rijetkost, no čuvari su ih smatrali čistim besmislicama i pričama za zabavu, te se nitko nije obazirao na urlanje "napadnutog" čovjeka iz ćelije 14 D. Vrištanje se nastavilo dugo u noć, sve dok naglo nije prestalo. Ujutro je jadnik pronađen mrtav, ukočenog i prestravljenog izraza lica, sa vidljivim otiscima šaka oko vrata. Autopsijom je utvrđeno kako modrice koje su nastale usred gušenja nisu bile djelo ruku tog čovjeka, odnosno ne radi se o samo-zadavljenju. Nešto je udavilo tog čovjeka, nešto što je s njim ostalo zaključano u ćeliji, nešto što kažu i danas vreba iz ćelije 14 D.
Nedaleko od Kalifornijske obale nalazi se otočić - nazvan po velikoj koloniji pelikana - Alcatraces - ime koje je s vremenom bilo skraćeno i danas poznato kao Alcatraz. Otok Alcatraz u povijesti imao je veliku stratešku važnost, te je na njemu uspostavljen vojni kompleks početkom 1850-ih. Kasnije je kompleks pretvoren u jedan od najstrože čuvanih zatvora u kojem su boravili najveći kriminalci tog vremena, a vjerojatno najpoznatiji je bio Al Capone. Taj godinama najčuveniji zatvor, 1963. godine je zatvoren. No i tih 100injak godina koncentracije brutalnosti učinilo je svoje. Godinama su čuvari a kasnije i posjetitelji bili svjedoci mnogim "pojavama" duhova, koji bi se samo pojavili, te pred očima svjedoka stajali kao čovjek od krvi i mesa, da bi nakon nekoliko trenutaka ponovo nestali. Zvukovi stenjanja, vrištanja, agonije i boli izvirali su iz samih zidova bez ikakvog vidljivog uzroka. Cijeli otok je ispunjen jezivim osjećajem da nikada niste sami. Negativna vibra koja i danas postoji, prožima svakog tko stupi na taj otok.
U hodniku u bloku ćelija C, gdje su tri kriminalca ubijena u pokušaju bijega, često se čuju neobični zvukovi, no kada bi netko otvori vrata hodnika kako bi vidio tko proizvodi takve zvukove, oni bi prestali, a hodnik bi zjapio prazan. Čim bi se vrata zatvorila, zvukovi bi se ponovo pojavili. Osim zvukova ponekad bi se mogla vidjeti osoba, bolje rečeno duh, u uniformi.
Koliko god strah u kosti utjerivao blok C ipak postoji i mnogo strašnije mjesto u tom kompleksu. Blok D. Nadograđen kao mjesto veće sigurnosti i veće brutalnosti u kažnjavanju zatvorenika. Zatvorenici iz tog odjela nisu bilu u doticaju s vanjskim svijetom. Nisu smjeli raditi s ostalim zatvorenicima niti jesti u glavnoj kantini. Jednom tjedno su imali pravo na rekreaciju, a dva puta tjedno na tuširanje. Od 42 ćelije 36 su bile poput ostalih u kompleksu. No okrenute prema Golden Gate-u odakle su puhali hladni vjetrovi, a čuvari su znali upaliti dodatno hlađenje kako bi im boravak u ovim ćelijama učinili još nepodnošljivijim. 5 od preostalih 6 ćelija poznate pod nazivom "Hole" odnosno "Rupa", bile su namijenjene onima najtežim prestupnicima. Smještene su u najhladnijem dijelu cijelog kompleksa, a sadržavale su samo umivaonik, nužnik i žarulju koju palili/gasili čuvari. Madrac na kojem bi spavali preko noći, bio bi im uzet svakog jutra, nisu smjeli izlaziti niti do tuševa, nisu imali pravo na nikakvu zatvorsku literaturu, zatvoreni sami sa sobom i do 19 dana, tako suočeni s vlastitom dosadom. Zadnja ćelija - poznata kao "Oriental" je bila mjesto najgore moguće kazne. Bez nužnika, umivaonika i ikakvog svjetla, samo mala rupa u podu za nuždu i hladnoća. Ćelija 14 D s početka priče bila jedna od ćelija u "Rupi".
Danas posjetitelji i osoblje koje radi na otoku osjete "hladne točke" unutar bloka D, koji je popraćen intenzivnim osjećajem. Kažu da su ćelije 12 i 14 D najaktivnije što se tiče paranormalnosti. Za 14 D je čak zabilježeno da je bila hladnija i za 20 °C od okolnih ćelija, a emocionalni naboj je najjači u kutovima.
Lovac na duhove Richard Senate je jednom prilikom sa vidovnjakom proveo noć zaključan u ćeliji 12 D, gdje kažu "stanuje" zao duh. Čim su vrata ćelije bila zatvorena Senate je osjetio hladne prste na svom vratu, dok je vidovnjak imao vizije izobličenih tijela kao i tijela bez udova.
Priča otoka Alcatraz je jeziva i sama po sebi, bez ikakve "pomoći" duhova i ostalih neobjašnjivih fenomena, no ovi paranormalni događaji nisu počeli samom izgradnjom kažnjeničkog kompleksa. Mnogo prije nego je Alcatraz udomio svoje prve zatvorenike, bio je poznat među Indijancima kao mjesto kojeg su se klonili, vjerujući kako se na njemu nalaze zli dusi.
Priče o neobičnim događajima s otoka danas su dobro poznate i općeprihvaćene iako nikad znanstveno utvrđene, što je Alcatraz-u donijelo nov i prikladan naziv među ljudima - Hellcatraz. Kako su očevici brojni, a mjesto vječno aktivno - lako se uvjeriti kako ovo nisu samo priče za laku noć, nekakva energija vlada tim područjem, bilo izazvana samim umom promatrača kao neka vrst autosugestije, ili joj je izvor u onoj drugoj strani postojanja. Na kraju zar nije logično da mjesto koje je bilo svjedokom mnogih brutalnih smrti, bilo domom koncentraciji stravičnih misli uma s druge strane zakona, energijski ostane zapečaćeno kao UKLETO?
