Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
utorak, 30.01.2024.
Krunica od jeftina lima ( i još jedna)
2024.
Mislio sam da zatvaram torbicu a među prstima mi ostale kuglice puknute krunice. Najviše volim biti bez marsupija, ali mi fali prostora po džepovima. Osjećam se muževnije bez kvrge na trbuhu..
Ljeti je najgore. Mobitel. slušalice, ključevi, švicarski nožić, sunčane naočale, papirnate maramice. U malom đepiću par lijekova, grickalica i krunica.
Krunica je tamo, nosim još od 90ih, zlu ne trebalo. Nek je uz mene, da me štiti na putovima, posebno kod uzljetanja aviona, tad se najviše bojim.
Oprao sam marsupi, jako se prlja. Izvadio sitnice, izvadio puknutu krunicu. Bio mi je ostao samo križić, par kuglica i mikro medaljon Marije.
U autu sam bio, tražio parkingu karticu i povukao zabunom križić umjesto rajfa, koji je zapeo i otrgao sam Mariju od križića a kuglice se prosule.
Nisam to shvatio kao omen, žičica koja sve povezuje je neki jeftin lim, nije trebalo puno da se sve raspadne. Kupili smo ju COVID ljeta 2021. u Vatikanu, kada je putovanje bilo jeftino a grad prazan. U jednom od kineskih dućana, krcatog memorabilijimama na Franceska i Giovannija Paola, ljubazna prodavačica dala je dodatni poupst na pakovanje od 7 krunica.
+++
2008.
Vraćao sam se sa poslovnog puta, dva dana Slavonije, natezanje po sudovima_ sve je krenulo na zlo_trebao sam ostaviti službeni auto_imao sam stravične grčeve u želucu_prije Zagreba uhvatio nas je prolom oblaka_jedna metlica brisača se raspala. ništa vidio nisam_zaljevalo je, škripala je metlica, bojao sam se_ona me proklinjala, oba dva dana puta me proklinjla_zbog ove koja me zvala na mobitel, čula je vibriranje koje nisam ugasio_samo sam želio biti sam sobom_samo sam je htio iskrcati_samo sam se htio dočepati toaleta i ne unerediti odjelo,sebe i službeni auto_samo sam želio da me svi puste_uletio sam u firmu, otrčao u prvi toalet, strgao sa sebe marsupi sa hlačama,
ponižen, preplašen,uznevjeren_sjedio sam na školjki, telefon je zvonio, dva poziva odjednom, užasnut nemoći da se javim ili nejavim, da živim neki svoj život_krunica je virila iz džepića marsupja, povukao sam ju, nedostajao je križić
nije ga bilo_pretražio sam po podu, nigdje_
ustao sam, pogledao što je izišlo iz mene_stajao sam, ruka na kotliću_dal da pustim vodu_pa da križić, ako je uopće negdje dolje, ode sa mojim fekalijama_plastični križić iz Međugorja, posvećen da štiti kroz 90te (ako zatreba, i dvije novčanice od 100 maraka i krunica, uvijek su bile zajedno)_ili da gurnem ruku i pretražim_pipam po sranjima_tražim
_spasim_da se suočim sa svojim sranjima i pokušam spasiti Utjehu_ znao sam da sam pred odlukom koju ću pamtiti što god da uradim
da nemam beskonačno vremena_da se odlučiti moram, kako ne uspijevam u životu_pustiti da sve ode sa mojim izljevom_ili pipati pa onda znati da je to moja volja, moj izbor_sve što dugo nisam mogao odlučiti_to se stvorililo ispred mene_što god napravio bila bi odluka_a ostaviti zasranu školjku u uredu nisam mogao_telefon nije prestao urlati_pa sam ja zaurlao_da što me zajebaje!_da mi je dosta života kojeg neznam živjeti_zavrnuo sam rukav košulje, gurnuo ruku i napipao križić_čistio ruku
prao_jebem vam mater svima_samo sam htio da me pustite_nisam znao_nisam znao bolje_takav sam bio_danas bih bolje_ali nisam znao.
a znanje i šutnja su neoprostivi
danas znam, evo ne šutim.
......
utorak, 23.01.2024.
Ako priđeš bliže (ili San o borbi sa vampirima)
***
Probudio sam samog sebe, sekundu prije nego me zakonita protresla i ššškala da se utišam.
A ovako je išlo.
.........
Bili smo u nekom mračnijem, ali i zabavnom cartoon okruženju. Animirano sve oko nas a ljudski likovi, filmski, pravi.
Usred smo borbe sa vampirima u srednje velikoj kolonijalnoj hacijendi.
Eksplozije umjernog karaktera, usklici upozorenja i zvukovi raspršivanja vampira.
Procjenio sam da smo nadjačani pa sam naredio povlačenje. Utrpali smo se u obiteljski auto i odjurili.
Vozili se u sumraku, ja sam speedao i vikao da paze jel nas prate. Auto drifta, zig zagamo, razmišljam jeli bitka počela pred zoru ili u sumrak.
Komično je bilo, kao u reklamama, cesta lijevo desno i vidim brdo, a mi se ljuljamo. Zapravo naše glave, veće od auta.
Na vrhu brda prirodni tunel, prolaz, okno starog rudnika samo veliko i vidi se na prolaz gdje je svjetlije. Možda sviće?
Na vrh okna sleti poveliki demon, krilato čudovište, sivo crne boje.
Ja kočim i derem se ..."Evo Master Demona, moramo se boriti sa njim, dodavajte mi Svetu vodu!!!"
Zasjeo sam kroz otvoreni prozor auta (onako kako barjaktari na svadbama vise iz Mercedesa). Dodavali su mi vodene bombe a ja sam precizno pogađao Demona.
(Pomislio sam da moram provjeriti otkud im kondomi za bombice, al ne sad jer mi dobro dođu.)
Demon se transformiravao, malo je dobivao ljudski oblik i to samo u glavi i postajao bi Zdravko Ćolić.
Pogađao sam ga, ali on je moćan Demon, pa sam mu uništavao samo dijelove trupla. Glava mu se izmijenjivala iz užasne u nasmijanog Ćolu koji mi je namigivao.
Hrabrio sam družinu i obratio se Nečastivom: "...Ako priđeš bliže....ako priđeš bliže...".
Demon mi se približavao, a Zdravko mi se tu i tamo prijateljski smješio i ja sam ga lagano pogađao.
Uzalud, jer sve je veći i veći bio, nisam ga nikakog mogao spržiti dovoljno.
Prestrašen, pomislih da ovo postaje noćna mora.
Kurton bombice Svete Vode počele su sporo dolaziti i vikao sam: "Dajte brže Svetu Vodu, sjebaće nas Ćola!!!"
......
Pa me onda probudilo i sve sam popamtio.
....
Oznake: Ako priđeš bliže
