petak, 27.11.2020.
Comment te dire adieu (kako da ti kažem zbogom)
_________________________________
Pitala si me,
spustivši masku Žene koja ispraća ljubav
Promjena od sekunde,
nesvjesno spuštena ruka kojom odguruješ.
Sramežljiva kao Djete, previše željno pažnje, pa se bojiš primiti moj dar : „
Imaš li ga nekome drugome pokloniti?“
"Nemam..."
Imam, a nemam.
Zna to i ponovo postaje Žena.
"...to je tvoj rođendanski poklon.“
________________________________________________________________________________________________
Comment te dire adieu - cover- Pomplamoose
Slika posuđena iz filma Susjedova žena (1981)- La femme d'ŕ côté, a služila kao inspiracija.
Oznake: Kraj ljubavi prihvaćanje poklon rastanak
27.11.2020. u 09:53 •
7 Komentara •
Print •
#
| |
studeni, 2020 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
|
|
|
|
|
|
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nessuno Di Voi - o autoru
Rođen sam na odjelu za društvene znanosti knjižnice u Vukovarskoj, kad sam imao 20.
Proputovao sam bespućima vlastita uma, i jednog sretnog dana utekao da se ne vratim.
Mjesto sa premalo svijetla za moj ukus.
Zato danas obožavam sve shopping centre u kojima je uvijek toplo, sve bliješti, puno je boja i prodavači su ljubazni prema meni.
Pisao sam negdje drugdje i brisao, i stalno dobivao upozorenja da je to mjesto okrutno i da "nije za mene".
Utekao sam od tamo jer se tamo ljudi susreću, traže partnere.
Svi bi se kao dopisivali, a malo ih je što žele samo pisati s drugima.
A oni koji bi se dopisivali, ljubomorni su jako.
A pisati moram kao i što moram trčati.
Smiruje i organizira mi misli. Jedna od onih kompenzacija koja izvana izgleda sasvim korisna.
Samo što trčanje nije bez lica.
Nemoš' trčati zamaskiran.
Neloši aditivi ustaljenom životu.
Nisam usamljen, samo sam se naučio osamiti među ljudima.
A nisam mizantrop. Dapače!
Ničeg lijepšeg od upoznavanja drugih se sjetiti ne mogu!
Mene ljudi bolje razumiju nego ja sam sebe pa zato pišem i čudim se da to netko čita.
Zašto pišem
jer tako mogu doprijeti do drugih
jer u društvu teško dođem do riječi
jer sam introvert pa ni ne volim velika okupljanja
jer možda negdje postoji netko tko želi slično:
čitati tuđe misli, pisati i biti nevidljiv.
DOPISIVANJE
nessuno.divoi@mail.com
"Kako je divno moći nekome napisati pismo!
Željeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti olovku, onako pretočiti misli u riječi, to je doista veličanstveno.
Naravno, jednom kad ih uspijem staviti na papir, otkrijem da mogu izraziti samo djelić onoga što želim reći, ali nema veze.
Sretna sam što sam u stanju osjećati da nekome želim pisati.
I tako ti evo pišem. "
(Haruki Murakami - Norveška šuma).
