< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne

By: .. lilbutevil ..

Candy

Image Hosted by ImageShack.us


-trenutno zaljubljena yes



Opet ono.
Rekla bih, neopisivo ali uvijek se sve da opisat.

Još samo dan ili dva i sve će bit okay.
Možda, a možda se i varam.
Nije lako na njegovoj poziciji, za mene, a On uživa, znam to.
Kako je to imati obožavateljice???
I previše nepotrebnih ljudi oko sebe.
Znam kako je to biti dio gomile,
jedna kap u moru, to mi je poznato.

Uzbuđena sam, nervozna, imam osjećaj da
ću dobit ćir na želucu zbog toga.
Sinoć nisam mogla spavat jer su mi se po glavi
vrtile sve moguće scene onoga što će se događat kroz dva - tri dana.
Nema šta si sve već nisam predvidjela,
a znam da ništa od toga možda neće ni dogodit.
Al treba bit optimističan, jelda?

Njegov status: online.
Da mu se javim ili ne?
I zadnji put sam se ja javila prva,
ne želim da pomisli kako sam naporna.
Opet, ako ću čekat da se on javi prvi,
načekat ću se.
A možda i neću, jer često me zna pozdravit.

A zadnji put je djelovao hladno.
Razgovarali smo normalno, a onda
nam je već i ponestalo tema
i nastala je minuta šutnje.
I onda je otišao.
I sad više ne znam na čemu sam.

Daaaj, kad će više vikend???
Kaj misliš, jel su uživo stvari bolje nego što se čine?
Ha?
A što ako zaboravi na mene?
Ili što ako ja zaboravim na Njega? Ne,
to je ne moguće, barem ne sad.

Samo da znaš kako me zna usrećit
neizravno, nekim svojim frazama
I makar je daleko od mene,
može mi izmamit osmjeh na lice.

- 16:59 - Komentiraj(5) - Printaj - #



Prije par dana mi je na općinu došao neki djedica. Uljudno pokucao na vrata i pozdravio kavalirskim tonom. Nije ni izgledao tako loše za jednog didicu, imao je crno odjelo, crne cipele, šešir i sjedu bradicu koja i ide uz to + okrugle naočale, samo mu je još nedostajao štap.

-Kako ste?
-Evo ide, izvolite.
-Pa čujte, ne bih Vas štel zamarati optužbama, bil bum kratak.
-Recite.
-Ja imam jednog susjeda. ( tišina od par sekundi )
-Dobro, da. I?
-Znate, on Vam ni baš normalan. On nikad ne plaća račune, a ima novaca ko blata.
-Gospon, a kak Vi znate da on ne plaća ra...
-Ne plaća! On svoje smeće kuri vani v dvorištu pa to meni smrdi to je užas jedan! Sva djeca mu studiraju v Njemačkoj i on da nema novaca da si plati komunalce kaj bi mu odvozili smeće ko svima nama, ma puj!
K tome još i sluša muziku tak da se to pri meni čuje. Znate, dok izlazi van z dvorišta, prolazi ispod mog prozora i svaki put se nalukne vnutra. To mi je zapravo najveći problem, jer nema on meni kaj gledat čez prozor, kaj ne? Istina, nema kud drugdje proć, al...
-Kao prvo, ovo nije odjel za tuženje susjeda, to možete u sobi do ove, drugo...
-Staniteee! Ja ne tražim nikaj osim da Vi njemu ljepo pismeno izrečete da se on nema kaj šetati pod mojim prozorom.
-???



Moj susjed preko puta mene je invalid i ne može van iz kuće. Često sjedi kod prozora i promatra kaj se vani događa. Isprva me nekoliko puta prepao u sred noći dok bih pogledala kroz prozor uočila bih njegovo lice kako gleda u mene. Mogla sam ga tužit za ometanje privatnosti i plašenje.
Susjedi s moje lijeve strane su snobovi koji ne razgovaraju ni sa kime, jedva da prozbore dobar dan dok se sretnemo na ulici. Ogradili su se tako da ih nitko ne vidi, moguće je eventualno vidjet krov, ili dva kata odozgo ako se gleda iz daljine. Mogu ih tužit za ignoriranje prve susjede.
Ovi s desne strane su alkoholičari i non stop negdje piju. Mogu ih tužit za isparavanje alkohola koje se osjeti kod mene.

Ili se uopće ne bih trebala žalit. Mogu uživat u miru i tišini, već sam se privikla na sve njih. Tko zna kako oni gledaju na mene: dolazim kasno doma, cijelu noć je barem negdje upaljeno svjetlo, može se čut i glasna muzika, ponekad i pjevam glasno da se čuje van, imam oštre pse.... naughty

- 10:07 - Komentiraj(5) - Printaj - #

Kad sam imala 16...



Jednog sam petka izašla na neki party, s frendicom. Bilo je dobro, puštala se mjuza 70-ih i 80-ih te trenutni hitovi na koje su se svi prisutni rasplesali. Prišao mi je dječak od nekih 20-ak godina i zamolio me za ples. Nije bio baš loš, ali isto tako i nije bio moj tip. Pristala sam na ples i iznenadila se kako lik dobro pleše. Svidio mi se način na koji me privijao uz sebe, kako me držao oko struka i za ruke i povremeno me pogladio po kosi. Topila sam se, blago rečeno.

Taman je završila 'Take on me' i okrenula sam se da pogledam kroz prozor, a on me naglo primio oko struka, okrenuo me i poljubio, tako brzo da nisam uspjela ni shvatiti što se događa. Najprije nježno, pomislila sam da sam u raju, a onda s jezikom na taj način da je to postao jedan od najgorih poljubaca u životu. Oblizao me ko krava i pustio. Uz ispriku da idem po nešto za pit, pobjegla sam van i više se nisam vratila. Na svježem zraku sam se sjetila da ne znam ni kako se zove. Fuck.


Vani sam srela frenda iz grada koji nije bio baš ni trijezan ni čist, a dok je bio takav dalo ga se iskoristit, to su znale sve u gradu. Zbog ogromne grižnje savjesti što sam tako naivno zabrijala s likom kojeg ni ne poznam htjela sam si popravit doživljaj nečim boljim i odlučila poljubit ovog. Tek je to bilo ono što sam očekivala, poljubac u kojem mogu zatvorit oči i uživat svim svojim osjetilima. Znala sam da se on sutradan neće sjećat ničeg, pa onda zašto ne.


Sa činjenicom da sam se u jednoj večeri poljubila s dva dječaka, krenula sam doma i srela frendicu, koja isto nije bila baš trijezna. Morala sam pazit na nju da ne ode pod auto. Dopremila sam je doma i strpala u krevet, ali njoj se nije spavalo. -Sama sam doma, ostani samnom. - primila me za ruku a drugom me stisnula uza zid. Ubrzo su se njene usne našle na mojima, jedna je ruka prešla na moju guzu a druga me držala oko vrata.
To je bio treći poljubac iste večeri, i prvi s curom.

Rekord.


Mogu reć da čak i nije bilo tako loše, al nisam htjela da postane nešto više pa sam pobjegla doma.

- 16:09 - Komentiraj(7) - Printaj - #



Mala je uzela psa u ruke i počela ga navlačit. Meni se digla kosa na glavi zajedno sa živcima i nisam se mogla suzdržat a da se ne izderem na nju. Ne volim kad netko maltretira životinje, pogotovo moje.
- Jel ti živci rade, ha? – upita me frendica podrugljivo.
- Sorry, ne podnosim to.
- Bila bi ti stroga majka.
- Ja ne bih bila majka.
- A ne?
- Ne.
- Pa zašto?
- Ja jednostavno ne volim djecu i ne snalazim se s njima i ne želim ih u skoroj budućnosti.
- (pogled pun nerazumijevanja) I da ti sad recimo, ostaneš kojim slučajem trudna, pobacila bi???
- Da.
- Stvarno? Ne bi ti bilo teško?
- Ne.
- I kad bi kasnije vidjela ovakvo ( pokaže na malu koja samo motri kako bi napravila opet neku pizdariju) lijepo, milo i drago dijete, ne bi ti bilo žao pri pomisli da si i ti mogla imati nešto takvo?
- Nimalo.


Uspjela sam iznenadit i sebe i nju. Sebe jer nisam znala da mogu tako jasno i hladnokrvno bez imalo sažaljevanja izraziti svoj stav prema tome, jer nisam nikad zapravo ni razmišljala o tome ozbiljnije. Djeca su za mene dalek pojam. Nju naravno neugodno jer joj klinci predstavljaju sve na svijetu. Ostala je trudna s 18, s kolko se i udala jer, kaže, tad je imala kod sebe svega par kuna pa se dvoumila bi li kupila kondome ili cugu, al pretpostavljala je da tu večer neće biti seksa, pa si je popila malo, ne.
Danas je 23-ogodišnja majka dvoje najgore djece na svijetu.


Slobodna i bez ikakvih obaveza ( poput ptičice) priuštila sam si sljedećih par dana samo za sebe.
Razina hormona sreće drastično se povećala u samo nekoliko sati, a stupanj kreativnosti nadmašio očekivano. Već imam novi motiv za sljedeće fotkanje i plan za preuređenje svog interijera.
S vručim kapučinom sjela sam za komp da bih se družila malo s virtualnjacima. Sva sreća pa je kapučino bio dovoljno vruć kad sam se logirala na ICQ pa me zadržao prisebnom, jer 3 sata prije putem tog programčića sam slomila ( ili barem malčice oštetila) jedno srčeko.

Savršen splet okolnosti doveo je i do slučajnog statusa na facebooku koji je rezultirao hrpicom Like-ova, što me dodatno oduševilo.
Kriv je dječak koji trenutno negdje svira na nekom festivalu i uživa, tko zna uopće sjeti li me se povremeno.
Krivi su i Arctic Monkeys čiji me taktovi pjesama uspiju dotaknuti i pobuditi emocije. Bend koji me lagano napaljuje zapanjujućim zvukom doboša, jednostavnim i brzim ritmovima, melodičnošću i vokalom s britanskim naglaskom.
Slušam, uživam i žalim što sam propustila priliku biti tamo gdje je i on, barem bih bila sigurna da sam nekome na umu.

Okrutnost moje mašte ponovno me navela na razmišljanje o djeci, abortusima i tima stvarima.
Ta ista okrutnost navela me da se vratim na blog.

- 23:07 - Komentiraj(10) - Printaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.