deponij rariteta

četvrtak, 22.09.2005.

.. možda ne me čeka neki drugi svijet

Spakiraj se, putujemo.. Ti i ja u zelenom vlaku.. Bio je i jedan plavo-sivi na peronu. Možemo i njime. Uzmi samo osnovne stvari.. I par vesti da ti ne bude zima..
I ponesi dosta nade i punu torbu hrabrosti.. Ja ću nam kupiti grožđe i onaj čips što volimo oboje ..
Hajde, idemo.. Negdje na istok.. Grozim se dimnjaka i nebodera.. Od njih se uopće ne vidi nebo..

- 21:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2005.

..jesen u meni tuguje..

Jesen je.. Danas sam pogledala kroz prozor i vidjela je.. Znala sam – danas je Dan sjete. Tako sam nazvala Prvi dan jeseni u mom kelendaru..
U mislima sam zato pisala svim nekim ljudima iz prošlih života..
Feđa... Sjeti se snijega jedne sada već davne zime.. U crnom kaputu čistio si crvenom strugaljkom led sa šajbe svoje stare smeđe Lade.. Da me odvezeš kući oko 01 ujutro. Jer bila sam mlada i nisam smjela.. A htjela sam sve s tobom. Želja nije bila uzajamna. Sinoć sam te vidjela s novom djevojčicom. Na tvome licu nova bora.. Ipak, lijepo ste izgledali skupa..
Feđa sjeti se snijega i škripanja pahulja pod našim nogama. Hajde.. Samo na minutu da ne budem sama u toj meni najdražoj našoj uspomeni..
Sanja.. Volim te.. Ne daj nikada na sebe.. Stalno prigovaram. A zapravo.. ''nemoj sanja da se menjaš, da se stidiš laži.. najlepša si kakva jesi; ne dozvoli da te itko kvari..'' laku noć..
Ivana.. Mišu moj.. Kako si mi.. Al' onako za stvarno - kako si? Dogovori s tobom su kratke epizode.. Shvaćam da nemamo vremena. Samo ne shvaćam gdje smo bile kada se gubilo vrijeme.. Ma pusti to.. Samo sam se htjela javiti.. čuvaj se..
I tako.. Bilo je još nekih lica..
A onda lice mog muškarca..Onog s kojim sada dijelim sebe. I ideja da bi jednom mogao biti na ovom popisu.. Željko.. Sačuvaj uvijek jedan osmjeh.. Jer jeseni su sve duže..

- 01:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 13.09.2005.

Neprijatelj pred vratima

Otkad znam za sebe, češće su me doticale stvari koje ne mogu uistinu doticati..
Osjetljiva na riječi. Slaba na ideje. Imuna na materijalno. Podložna zvukovima i mirisima..
I ponekim slikama; zapečaćenim trenucima u mojoj fotoćeliji. Uglavnom ne pamtim lica.. Pamtim riječi...
Uvijek nekako iznad pločnika, iznad opipljivog; i zato nestabilna.
U ovom društvu, bila bih definirana kao polusocijalizirana jedinka; nonkonformist.
U ovom društvu ja sam neprilagođena.. Jer ne uspjevam nikako shvatiti kako se nešto iracionalno može predstavljati kao racionalnost.. Glorifikacija apsolutnog apsurda..
Pomišljam da sam paranoična.. Uvjerena sam u masovnu manipulaciju i pretvaranje ljudi u uniformirane, atomozirane, lako zamjenjive djelove.. A ne mogu to podnijeti.. Jer dotičem, jer ljubim, jer pričam, jer grlim divna stvorenja .. Jer su mi neki ljudi sve što imam i sve što mi treba.. Prezirem sve ispod razine ljudskosti u ljudskoj komunikaciji..
I onda pomislim kako bi moglo biti bolje..Ne sada.. U nekoj dalekoj budućnosti. Djeci djece moje djece..
Gledala sam divan film..
'' – Ljudi su samo ljudi Vasilije.. I nikada se neće mijenjati..''- rekao je akter..
'' - Bio sam budala kada sam vjerovao da možemo izgraditi svijet u kojem neće biti zavisti..
Bio bi to svijet bez ljudi.. '' - nastavio je nešto u tom maniru..
Uistinu.. To je bio komunizam.. Divan crtež haljine, koja sašivena, u zbilji, ispada mnogo tješnja..
I žena u njoj ispada nezgrapna, smiješna; gotovo groteskna..
Divan model, a nepodesan za nošenje..
To je komunizam.. I to me tako rastužuje..
Zašto pišem o politici? Zašto ne kao inače o ljubavi i strahovima, snovima, sebi ?
Valjda jer uočavam da sve više raste onaj dio u meni koji traži nešto više od mene.. Nešto više od mojih 1,72 cm.. Preniska sam sama sebi da bih bila sveta..
.. i psovo je braca i krivce i žrtve
i puške i vaške i rov prepun blata.
Reko' je – ne možeš izbrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata......

- 00:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2005.

Djevojčica sa šibicama

U ovom svijetu mogla bih se bojati svega.. Samo kada bih se prestala zavaravati da će sve biti dobro.. Zelenih skakavaca koji mi ulaze u sobu kada zaboravim ugasiti svjetlo, a ostavim prozor otvoren.. Neopranog grožđa koje sam u enormnim količinama pojela na putu do kuće.. Sestra se još nije vratila, a trebala je.. Osnovna knjiga nije naučena, imam ih još tri, a ispit je u ponedjeljak u podne.. Mogla bih se bojati svega. Za sada se bojim odlazaka od kuće, spavanja u tuđem krevetu, svih mogućih nervnih i ostalih bolesti.. Zatim kukaca, pa automobila koji usporavaju u kasni sat kada se vraćam od ljubavnika.. Bojim se prolaznosti.. Ne toliko svoje koliko ljudi koje volim.. Ponekad me zastrašuje vrijeme koje bježi, i sivilo koje se spusti nad Zagreb.. Jeseni i zime bez sunca.. Buđenje bez ljubavi.. Snovi o smrti i ljudima koje nisam vidjela već par života.. Plašim se prevelike buke i zatvorenih prostora. Nije mi ugodno ni prelaziti preko mostova.. Hladnoća me ubija.. Kao i vlastita glupost.. O rastancima ne volim ni pričati.. Pomalo me plaše i Kinezi.. Jesam li rekla da se užasavam mutnih voda.. Pogotovo predvečer kada se raspostru po površini samo sjene gustih šiba.. Plašim se nesanica i gromova.. Ne volim kada svijetli.. I mački lutalica.. I ideje da nema mame i tate.. I da sam smo ja..
Strahujem da možda ničega nema poslije.. Da je ovo možda najbolje što je moguće..
Ipak, ne bojim se ljudi.. Toga se ne bojim.. Ljudi su samo ljudi..
Smiješni u svojim malim kartonskim kutijama..

- 01:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30