deponij rariteta

Polaganost

Bejbe.. Treba me voljeti ovakvu.. Jer neću biti puno bolja.. Nikada.. A znaš da ne volim riječ ''nikada''.. Jer neću sutra biti nježnija nego sam danas.. Jer je vrijeme neumoljivo.. Znamo da je od početka jasan pobjednik, ali opet igramo..Vučem poteze jer me zadovoljava otežati sigurnu stazu kojom me nosi prema Kraju.. Zadovoljava me pronaći rupu u Zakonu prolaznosti.. Hvatam momente u smiješni pleteni ljubičasti šešir. Stavit ću ga na sijedu glavu jednom kada ću sjediti u stolici što se ljulja na verendi jedne kuće kraj mora.. Ako me prije ne pomiluje Neminovnost. Svejedno.. Znaš što želim reći.. Pokušavam se smijati dok se vrtim na ovom smiješnom Ringišpilu, ali mi već lagano počinje biti muka.. Umara me moja stolica i kadkad mi se čini da je tako neudobna, iako i dalje sjedim i vrtim se s istim smiješkom..
Bejbe.. Trebalo bi me voljeti baš ovakvu.. Jer sam ono što jesam i teško ću da se mijenjam..
I ljubav postaje slab katalizator.. Jer ne želim biti ono što nisam kako bih nekome bila ono što želi da budem.. Jer tada ostajemo netaknuti.. Zamisli, plešeš podijem sada i možda nikada više, a nitko te ni ne okrzne.. U nekim drugim ritmovima, ljudi te jednostavno zaobilaze.. Pitam se da li slušamo svi istu pjesmu, kada se uglavnom mičem sama, uvijek sporije od drugih?
Bejbe.. Umorna sam od priča koje pričaju Pobijeđeni.. Slabe me.. Trebali bi pobjeći dok još imam nešto snage i paket srednje veličine prepun vjere.. Tebali bi pobjeći zajedno dok još osjećam ovo što osjećam prema tebi.. Dok se po nama ne prospu poput kiše male katastrofe.. Polako, jedna za drugom;svaka sljedeća veća od one prethodne.. Umor, sumnja, snijeg, ljudi,stara ljubav,ovaj svijet.. I utopit ćemo se tada i ti i ja u masi Svih i Nikoga.. Bit će to ambis, a mi to nećemo znati.. Mokri od razočarenja zaboravljat ćemo Raritete..
Bejbe.. Nije ni južina, ni kiša.. Danas sam to samo Ja..