Absolute beginners
Družim se u zadnje vrijeme puno sa sobom.. Nisam tako loša kao što se priča.. U kasni sat se šapuće po uglovima moje sobe.. O mojoj tobožnjoj gluposti i slabosti. Širi se trač o umoru. Kao, objesio mi se oko ramena poput pijanog prijatelja, i zaspao.. Povezuju me sa zabludom i rezignacijom. U lošem sam društvu- prepričava se neumorno.. Svakim danom uočavam koliko su slijepi zbog mraka. Gluhi zbog tišine koja se spusti nad grad u kasni sat.. Ja uopće zapravo nemam veze s tim pričama..
Sada kada se družim sa sobom, sasvim sigurno mogu tvrditi da se radi o pogrešci. Budući da se u zadnje vrijeme puno šetamo Ja i JA, uočila sam kako zapravo imam nevjerovatno lucidan pogled. I sasvim siguran korak. Stalno se smješkam, dječje nezrelo, svemu oko sebe. Upijam neumorno mirise.. Danas je između dvije zgrade mirisalo na svježe, tek ubrane gljive.. Ispijajući kavu pored jezera oko 4 poslijepodne, osjetila sam miris mora.. Jučer sam pak uočila da sam sposobna biti spontana. Ušla sam u nečiji vrt i otkinula veliku granu bijelog jorgovana.. Tražila sam pogledom ljubičasti, a onda je netko upalio svjetlo, i ja sam mirno išetala kao da me se ništa od te pljačke ne tiče..
I da, to moram reći, kao bih opvrgla svaku neumjesnu tvrdnju.. Pjevam dok hodam. Stalno pjevam.. Neki dan sam skinula cipele i u finim bijelim čipkastim čarapicama prošetala sam po tek pokošenoj travi.. Bila sam.. U tom trenu tako sam bila.. Postojala sam, potpuna. Čista. Bez zareza.. I pjevušila sam jednu staru stvar; stalno sam ponavljala jedina tri stiha koja sa znala..
Vjerujem da ništa što jest nije slučajno jer onda ne bi bilo pošto ne bi bilo bitno. Ne bi postojala kauzalnost.. Nadam se nekakvoj višoj sili; čovjek je sa svoji prosječno 1, 75 sitan naspram neba.. Impozantan samo u očima koje vole..
Postoje, jasno, i one neke ja koje su tu i tamo u naletu.. One su van mene i za njih ne odgovaram potpuno. Postoje i neke skrivene i nepoznate su mi.. Zato se i družim sa sobom. Da ih upoznam; mislim da se ne trebaju ničega bojati.. Spremna sam do kraja saslušati svaki argument. Ako su u pravu, vjerno kao mali pas velikih očiju, čuvat ću ih u sebi od nepogoda..
Jedna mi je danas dok sam se vraćala šapnula da joj nedostaje. Jako.. Kaže-kriv je Bowie i njegovi apsolutni početnici.. Htjela bi ga nazvati.. Pitala me može li se i ON prošetati s nama..
- Samo prošetati M. - rekla je gledajući me kao bolesno dijete s umorom i strahom u očima..
-Vidjet ćemo..Možda to sutra nećeš htjeti. Možda je želja da ga vidiš tu tek zato jer smo predugo danas šetale samo ti i ja.. - rekla sam joj prilično odriješito.. I bilo mi je žao istog trena jer se po njenom divnom licu razlilo, kao sok od višnje, razočarenje..
|