Nepoznati Zagreb

27.12.2013., petak

S pizzom kroz desetljeća

Vjerujem da ovih dana pizzerije nisu imale velik promet ...(ipak su u modi prvenstveno bili odojci i purice, a ne margherite i quatro staggione wink) no, zapravo je teško zamisliti Zagreb bez njegovih pizzerija koje su sastavni dio njegovog gastronomskog "pejzaža" već gotovo 50 godina. Nisam baš ekspert za gastroarheologiju, no gotovo sam siguran da su pizzerije bile prvi ugostiteljski lokali u Zagrebu koje su donijeli neku granu prehrane koja baš nimalo nije autohtona. Vi malo stariji mi pomognite i recite da li je Zagreb prvo zapljusnuo val pizza ili bureka, ćevapa i baklava ... ali, oni ipak dolaze iz krajeva s kojima je Zagreb nekoliko desetljeća dijelio državu, a s talijanima/latinima smo posljednji put bili u zajedničkoj državi za Rimskog carstva.


Pizzerija "D&G" u Žajinoj ulici. Snimio: Vanja

Šalu na stranu, nije nimalo lako rekonstruirati povijest pizzerija u Zagrebu i tokom istraživanja za ovaj post sam dobio više kontradiktornih informacija tako da vas molim za razumijevanje ako neke od informacija koje ću vam dati ovdje možda i nisu točne ... ali vas istodobno molim i za pomoć u odgonetavanju toka događaja koji su (između ostalih) gradili ugostiteljsku scenu Zagreba.

Dakle, prema mojim informacijama prve pizze su stigle u Zagreb sredinom/krajem 60-tih, tamo negdje oko 1966. ili 1967. Ispečene su u pizzeriji "Zadar" koja je još do prije nekoliko godina bila sastavni dio inventara Cvjetnog placa, a sada živi svoj život pod imenom "Vip restoran".

Nakon nje su pizze sletjele i u nekadašnju kavanu "Corso" , sada već desetljećima zatvorenu, te u "Četiri lovca" u Dežmanovom prolazu koju smo moji prijatelji i ja krajem sedamdesetih zvali "Quattro carabinieri" zbog njihove neuništive pizze "quattro stagioni" koju smo prvi puta jeli baš tamo i ne znajući što taj izraz zapravo znači - OVO i OVO.

S današnje točke gledišta su te pizze bile posve čudne - male, debelog tijesta i još debljeg, često "nakovrčanog" ruba i često su podsjećale na čudan nakostriješeni šešir. Ali, bile su egzotične i rado smo ih jeli, pa čak i kad je to bilo kao u Dežmanovom prolazu, stojećki, nakon čekanja na izvikivanje brojeva majstorice peći (brojevi su se dobivali za plaćanja na kasi). Naravno, nije bilo puno izbora - najčešće samo između pizze sa šunkom i sirom i "miješane" koja je obično nosila već spomenuto kodno talijansko ime. Maslina je nekad bilo, a češće i nije, dok su "perverzije" tipa pršuta, slanih ribica, feferona i artičoka polako dolazile tek desetljećima kasnije.

Ranih 80-tih se pizza-scena počela pomalo mijenjati - još u 70-tima je otvorena pizzerija "Purger" u Ozaljskoj koja i dan danas radi pod istim imenom. To je bio ugodan lokal u kojem se moglo udobno sjesti i jesti, pizze su bile veće, a i izbor ukusa je bio širi. Ja sam u to doba bio srednjoškolac u MIOC-u i kako smo tjelesni odgoj imali u Domu sportova u suprotnoj smjeni onda smo nakon 2 sata sporta išli na ručak u već spomenuti "Purger".


Pizzerija "Stara Sava" kod Jadranskog mosta. Snimio: Vanja

Koju godinu nakon nje otvorene su i druge pizzerije te prve "prave" generacije - "Dvojka" u Novoj Vesi, "Hari" i "Antonio" u Ilici .... uskoro je došla i "Mamma mia" u Vlaškoj (na mjestu današnje Importanne Galerije", prva za koju znam da je nudila pizzu sa vrhnjem i jajetom), a tih godina su pizze uvedene i u Express restoran u SC-u pa su se pizze mogle dobiti i na studentske bonove. Malko kasnije stigla je i pizzerija "D&G" sa prvim lasagnama u gradu i zanimljivim uređenjem (mene su uvijek zabavljale stolice sa imenima poznatih gostiju koji su tamo jeli!).

Krajem 80-tih i tokom 90-tih pizzerije su se širile po gradu ... "Paprika" je bila glavni adut Dubrave (još uvijek postoji, bjeh tamo prije mjesec dana, no pizza mi je bila tak-tak, niš posebno), "Edo" Jaruna, "Stara Sava" je bila stalno mjesto stidenata sa "Save", "Baschiera" znamenitost Sigeta (1995. je otvorena i podružnica kod Jadranskog mosta) ...


Pizzerija "Paprika" u Dubravi. Snimio: Vanja

A danas .... meni je najdraža "Kariola" sa odličnim tankim tijestom, no pizzerija sad ima zaista posvuda.

Na ovom mjestu vrijedi spomenuti kako se institucija "pizza cut" tj. pizza koje se prodaju na šnite pojavila kod nas tek prije desetak godina (ja sam to čudo vidio po prvi puta u Beču, u čuvenom lokalu "Pizza Bizzi" u kojem se moglo najesti za male pare). Zanimljivo je da se kod nas uvriježio angilzam "pizza cut" i tek se tu i tamo vidi natpis "pizza na šnite" (osobito mi je zabavan natpis "Pizza na parče" koji sam tu i tamo vidio kod naših istočnih susjeda wink)

Toliko od mene za danas, pročitajte još ponešto o pizzi u članku na Wikipediji (engleski tekst je puno informativniji od hrvatskog) i, molim vas, dojavite mi vaša sjećanja na prethodna desetljeća druženja sa pizzama u Zagrebu!

Oznake: pizzerije povijest


- 07:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (9)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)

Tema bloga:

Linkovi