Nepoznati Zagreb

16.06.2011., četvrtak

Zadnji dan škole

Došao je i taj dan - posljednji dan škole!

Većina ljudi pamti taj dan po maturantima, zviždaljkama, uličnom kaosu, pijanim adolescentima ...
A za mene osobno taj dan ima pomalo sjetno značenje ... njime završava ono doba godine kada se "vozi" po uglavljenom voznom redu i počinje razdoblje slobode. Naravno, riječ "sloboda" ima razna značenja, a za mene, u doba osnovne škole, je to bio pomalo i sinonim za dosadu, završetak doba godine kada se događalo sve i svašta i ulazak u doba kada se događalo - uglavnom ništa. I to "ništa" je imalo svojih dobrih strana: mogao sam čitati do besvijesti i tih mjeseci sam bio jedan od najvjernijih posjetitelja knjižnice. Predvečer sam obično sjedao na bicikl i kružio ulicama svog kvarta, Čreta, i još dalje, Bukovca, i pomalo u nadi očekivao susrete s prijateljima. Tada, 70-tih, se još nije išlo tako često na more, no većina djece je, za razliku od mene, ipak imala rođake negdje na moru ili na selu tako da su ipak napuštali Zagreb i ostavljali nas malobrojne da im čuvamo grad do jeseni.

Naravno, imali su ljetni dani i radne periode - pljevljenje vrta, okopavanje, povremeno i druge radove, tu i tamo, za rodnih godina, sam zajedno sa mamom čak i prodavao jabuke i kruške na placu na Kvatriću. No, glavnina ljeta je ipak prolazila u laganom tonu, bez puno uzbuđenja ... a ja sam uljuljkan u taj mir i kolotečinu, puštao dane i tjedne da prolaze i iz tjedna u tjedan sve više iščekivao dolazak kraja ljeta i početak nove školske sezone, početak novog perioda događanja svih vrsta.

Gledajući ove sadašnje dane kasnog proljeća/ranog ljeta i posljednjih dana škole jedna me slika podsjetila na te moje školske dane - slika staze koja priječi travnjak. Banalna slika, reći ćete ... no, vrlo znakovita. Ova staza sa fotke je kao i većina mojih tadašnjih kvartovskih staza u ovo lipanjsko doba bila uzorno ugažena ... no, krajem školske godine naglo se smanjivao broj nogu koje su koračale svim stazama (zna se da su učenici uvijek "hvatali krivinu" i pronalazili najsamotnije puteljke za dolaske i odlaske u i iz škole) i preko ljeta su staze zarastale. A kad je početkom jeseni ponovo došlo školsko doba i kad se krenulo starim stazama, tad su one već bile bogato obrasle, najčešće uobičajenom "staroputinom", kako smo je mi tada zvali, travom koja je voljela takve staze.

Eto, niz sjećanja i asocijacija me je doveo od zadnjeg dana škole do obraslih staza ...



Stazica u Prečkom. Snimio: Vanja


P.S. Žao mi je što ovaj post nisam mogao objaviti jučer, na posljednji dan škole, no spriječili su me tehnički problemi ...

- 08:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (9)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)

Tema bloga:

Linkovi