Nepoznati Zagreb

07.11.2010., nedjelja

Hvatajući posljednju zraku sunca


Posljednje zrake sunca. Snimio: Vanja

Prošli petak mi je bio naporan dan ... naporan dan na kraju napornog tjedna. Poslovi su me vodili na sve strane i negdje oko 16h sam već bio iscrpljen i hodajući uz Selsku cestu kod Tratinske tražio sam miran kutak na kojem bih predahnuo bar 15 minuta u miru i tišini. Na tome mjestu, prepunom prometa, buke i gužve teško je uopće zamisliti da negdje, bilo gdje na svijetu, može postojati takav miran kutak ... i tad sam se sjetio jednog mirnog kutka, malog parkića između zgrada smještenih između Jankomirske ulice i Selske ceste. Laknulo mi je, jer mi je zaista trebalo malo odmora, čim prije tim bolje.

Produžio sam korak i za nekoliko minuta sam stigao do tog malog parka: bio je prazan, bez dokonih penzionera, šetača sa psima, zaigrane djece - bez igdje ikoga, kao naručen. Izvalio sam se na jednu od 5 klupa, jednu od onih još obasjanih suncem, stavio torbu ispod glave, protegnuo ruke i noge i zatvorio oči. Kakvo olakšanje ... Naravno, ni taj kutak zelenila i mira nije potpuno izoliran od velegradske vreve, ali buke je tu tek bila odjek, tiha podloga, bijeli šum ... a zvučnom kulisom su vladali zvukovi susjedstva: škripa prozora i vrata, mijaukanje mačaka koje su se naselile u kutu iza garaža, nečije nakašljavanje iz susjedne zgrade ... Dok su me posljednje zrake sunca škakljale po obrazima otplovio sam u mislima nekud daleko, toplina sunca me je odvelo u pravcu Mediterana .........................

U jednom trenutku sam osjetio nečiji pogled na sebi - otvorio sam oči i spazio ženu srednjih godina u poslovnom kostimu kako me gleda prolazeći stazom. Zatvorio sam oči i nastavio opuštenim putovanjem zemljom odmora ... Nakon još nekoliko minuta začuo sam hihot, tri tinejdžerice su prošle pored mene i moje klupe - možda me nisu ni zamjetile. Ponovo sam zatvorio oči.

No, vrlo brzo je nestalo čarolije - sunce je nestalo iza obližnjih krovova, a glasan razgovor nekolicine šetača je narušio mir. Došlo je vrijeme za pokret. Iako nije dugo trajala, ova pauza mi je donijela nužno potreban odmor i mir ... šteta je što nema više ovakvih mirnih kutaka!
- 19:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (9)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)

Tema bloga:

Linkovi