četvrtak, 12.11.2009.

...nevolje nas čine jačima,a uspomene boljima.....

Vračam se na naše staro mjesto,naš početak,moje srce...
U nevjerici pričam eM u kojem sam stanju po 100. put,govori mi da će bit se uredu,mislim da bi bilo najbolje za njih da su mi prvi put snimile što su tada rekle i svaki moj novi lom,samo pustile snimke,meni su dosadile utjehe...ja sam ta koja nema više snage boriti se za jedan najljepši dan,a otplaćivat ga sljedećih 10 dana.Ja sam ta koja ovaj put diže ruku,ja sam ta koj će bit hladna kao stjena kad me bude zvao,ja sam ta koja će ovaj put ispast najgore biće....
Ja znam jednu osobu,ja znam negovo srce njegovu dušu,njegove temelje...Ja znam da taj netko nikad neće povrijedit mene namjerno,al on ne zna da je to stalno radio...Isto ta osoba zna,ga jedna zvijezda na nebu sja samo za nega,i da je tu zvijezdu nekad davno neko tu i postavio....Ta osoba je ubila nesto lijepo,nešto savršeno...NAS
Feet ?
Ta ista osoba,znam,pati sad,al patim ja....Njegovom krivicom,ja sad odlazim,a nisam ni kofere kupila,...tu sam pronašla mir,a moram ić,za bolje sutra,za bolje dane....Toj osobi dužna sam milijune suza,al nosim ih sa sobom...Ja sam znala gledat u dušu,on nije,ja sam znala praštat , a on nikad nije trebao,ja sam bila razumna a htjela sam živjet u mašti,ja sam ga dizala sa dna a on mene spuštao ...A VOLIO ME JE:.......
Ty me zove smijajući se da je samo ovo opet repriza prošlog vikenda,dok joj govorim istinu,ponavlja isto što eM...molim ih za trenutak samoće,gasim mobitele,telefone,fejs...sve....al cim se vratim u stvarnost...postajem oćajna..i još kakva...
Di sam sad,tko je sad uz mene,a planovi...di sam ja tu...nestala u moru tuge i zaborava..negdje daleko u hladnom gradu netko bulji u ovo,ali nema povratka....Di bi mi bili kad se ne opametimo nakon nekog neznamnisamabroj pokušaja,jednom kad nestane NEMA JE VIŠE:....Ljubav pruža jednu šansu...ali ne nestaje,skriva se dok je ne nađeš,ni ona ne želi sazret ona se još skriva......
I ja bi pronašla neki kutak za sebe,nestala na tren,da me nema,da me zaborave ,da ne osjećam...
Ja sam grješila,al ne ovako,ja sam samo voljela...nekad nekog...
Luda i zaljubljena davala sam se na svaku riječ sa slatkih njegovih usana....a on je samo nestao,...
Vikend je bliži....izađem vani osijećam on je blizu...pogledam u nebo i nasmješim se...novi dan sljedi...to ja najvažnije...neka život kreće dalje...i ja sam sretna
P.s.
Nije princeza odrasla zato što je htjela,već što su je natjerali,i nije Princeza zaboravila svoje Medeno,samo ga je spremila...i vremena se ne mjenjaju....mjenjaš se ti
Angelic
14:01 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.