nedjelja, 11.11.2007.

...trebam mir...

Stvarno samo sebi dosadila sa crnjacima,želim da mi jednom krene!Neželim bit svaki drugi dan tužna,kao da plačam sreću ,tugom.Neke ljude jednostavno želim vratiti,a neke zadržati zauvjekcerek,ali mislim da tražim previše od osoba i time otežavam sebi...Kad neispunim sebi svoju želju osječam se kao na rubu,totalno bez ikakve želje..kao da se želim predati...Možda sve to bez potrebe ali nemogu protiv sebe...Vrati me na staro i najmanja riječ ..ali ja opet po svom...Nekad samo zaželim samo mir,potpunu tišinu ,u tom trenutku trebam samo sebe i svoje misli...i nikog da me tješi niti da mi govori da će biti sve uredu,samo tišinu.


Fali mi jedan mali cerek ni sam nezna koliko...i da je on jedino što mi zapravo znači...
Zahvalna sam svojim ludacama koje uvjek izvuku iz svakog sranja.....i koje me u trenutku vrate u životsretan


13:51 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.