četvrtak, 27.03.2014.

Poprimila je potpuno novo značenje…
Nemoj me napustiti…nemoj me pustiti, nemoj odustati…
I sada sam shvatila da se u tamnoj noći moje “JA“ dere punim plućim, na granici bolnih iskašljaja neizrečenih misli i neispunjenih želja…
ne nisi ti…ne nije nitko drugi…već JA… borim se da isplivam…iz dubina u koje sam utonula…tamnih…neprepoznatljivih oceana propuštenog života…

Ulazim u potopljenu crkvu mojih neipunjenih snova i klečim na hladnim, tvrdim pločicama moleći za hrabrost da se vratim...Kome? Samoj sebi! Devojka sa čardaš nogama koja je u suštini panonski mornar, bolje reći panonski gusar....

Svemir me udara „nogom u guzicu“- na srebrnom pladnju, daje mi moje „JA“ u najčišćem obliku...euforija prepuštenosti iskonskom id-u, egu-u i super-egu..uz tračak alter-ega koji pokazuje svoju blijedu, svilenu, mekanu kožu ispod crvenih plahti moga kreveta....Ne hajem...barem ne dovoljno dugo da bih se vratila....

Vrati se!

I ostajem...plutajući u poluživotu...nadajući se da će se nešto promijeniti...Bez atoma mojeg truda, bez moje volje, samo od sebe...Kako priroda nalaže... Sve se mijenja, pa može i to....

Iz straha od promjene ne pritišćem enter... i ostajem zarobljena u tom neprekidnom nizu istih dosadnih događaja, identičnih riječi, zastarjelih gesta i beživotnih pogleda....

I vrištim...sanjajući...dok me neizrecivi bolovi u nogama bude iz noćne more...Želim li krenuti naprijed? Dok ne krenem, bol ne prestaje... I pokušavam i trudim se...
Ma lažem...ne trudim se ...prepuštam se svakodnevnici...posao-doma-posao-doma...sjebana monotonija...

I dok putujem na posao, pjevam si o nekom drugom životu mojeg JA koji bi bio da nisam ili da jesam, koji bi bio sutra samo da zadržim ovu nit koju sada držim u rukama...

I sedam vragova me goni da protjeram sve nakupine „jakuševačke „ svakodnevnice...danas...večeras....a sutra dok svane oni će otići i prepustiti me mojoj nepostojećoj volji da se probudim bez bolova u nogama...

- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #