31.03.2006., petak
Gay Fucker vic
|
Dolazi sin ujutro u cetiri sata kuci, a otac ga zabrinuto ceka na vratima: - Pa gdje si do sada barabo jedna, pa tek ti je 17 godina !? - Pa tata, bio sam prvi put u jebacini ! - Bravo sine, daj sjedi s tatom da popijemo zato po jednu. A mali odgovori: - Izvini tata, ali ne mogu sjediti, boli me guza .. |
24.03.2006., petak
A mala priča...
|
Uhvatih nedavno mlađu žensku . Vamte-tamte i nikak da mi se digne . "Čuj , a da probaš malo rukama ?"-upitah je. Cura se potrudi , ali ništa . " A da mi popušiš ? " opet ću ja . Potrudi se cura ali se i dalje ne diže . E , onda ja , onako ljutito , viknuh: "Jel , curo , a tebi se ovo često događa?!!!" Naravoučenje priče : Nisu uvijek muškarci krivi za loš seks. |
22.03.2006., srijeda
Short report
|
Već nisam dugo niš pametno napisal . Samo kopiram i pejstam . Totalno neorginalno . Imam novi dizajn zahvaljujući Blekici . Nisam je vidil u živo al imam osječaj da je ženska i pol i da bi joj se rado zahvalil na sve načine .Mojoj dragoj Suzi još nisam ispunil želju u svezi glede horrorskopa al i to bum jednog dana . Nemam laptop a kak sam često na putu ne stignem ni blizu internetu . Zato me i nema na raznim , dragim blogovima i nemam pojma kaj se događa , kaj ima novoga i ko koga , i zašto i kako i tak . Roman ne pišem . Tak kak je nek stoji , bu došlo i to vrijeme da ga završim . Da vam tupim o poslu , ne da mi se . Okružen sam curama ( više) i dečkima (manje) koji bi mi mogli biti sinovi i kćeri . Mogu samo gledati cure , dirati ne , jer to ne priliči gosponu u godinama kak sam ja . Zato patim . Srce mi puca i najrađe bi bil još jednom dvajstipet . A kaj možeš ?! Zato žena uživa . Sve joj naplatim . Lova je bolja al to još ni dovoljno da se iskopam iz rupe bez dna zvane režije , krediti i kućne potrepštine , al bu i to jednom izašlo na bolje . Život ide dalje , boriti se moramo , jer rijetkima je bog dal i ljepotu i novce . Ajde , živili . |
20.03.2006., ponedjeljak
Čestitka generaciji
|
Ne mogu vjerovati da smo uspjeli! Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati svake vrste, svi mi koji smo bili djeca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im godinama (sada već) prošlog stoljeća, vjerojatno ne bismo trebali biti živi. Naši dječji kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova. Nismo imali zaštitne poklopce na utičnicama i bočicama lijekova, nismo imali brave na vratima i ormarićima, a kad smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige. Kao djeca vozili smo se (ako smo se vozili) u automobilima bez pojaseva i zračnih jastuka. Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, ne iz boce. Užas! Jeli smo kruh, kolače i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikad nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani. Dijelili smo jedno gazirano piće s četiri prijatelja iz iste boce i nitko od toga nije umro. Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spuštali nizbrdo da bismo tek tada otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon što smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti taj problem. Otišli smo od kuće ujutro i igrali se vani cijeli dan. Vraćali smo se kući kad bi se upalila ulična svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel. Nezamislivo! Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutore ili Internet chatove. Imali smo prijatelje! Izašli smo van iz kuće i našli ih. Igrali smo graničara i ponekad bi nas udarac loptom zbilja zabolio. Padali smo s drveća, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesretni slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas. Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo. Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama i, iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo povrijedili oko. Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata ili samo ušli i popričali s njim. Igrale su se razne igre i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su naučiti nositi se s razočaranjem. Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekad su pali razred i morali ga ponavljati. Užas! Testovi se nisu odgađali iz bilo kojeg razloga. Neki postupci su bili samo naši. Posljedice su bile očekivane. Sama pomisao da nas roditelji „vade" iz nevolje kad smo imali problema u školi ili sa zakonom, bila je nezamisliva. Oni su zapravo podržavali školu zakon. Zamislite to! Užas! Ova generacija je dala neke od najboljih preuzimatelja rizika. Između nas su izašli najbolji rješavatelji problema i izumitelji u cijeloj povijesti! Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time nositi! I vi ste takvi! Čestitam! |
10.03.2006., petak
OŽENJENI ALMOST COOL,COOL I EXTRA COOL
|
ALMOST COOL: Kada dodjes kuci usred noci dobro pijan a zena te ceka sa metlom u ruci, a ti je upitas: "Cistis ili se spremas da nekamo odletis?" COOL: Kada dodjes kuci usred noci, mirises na parfem i imas sminku na kosulji. Opalis zenu po guzi i kazes: "Ti si slijedeca!" EXTRA COOL: Kada dodjes usred noci pijan kuci, zena je vec u krevetu, ali jos ne spava. Uzmes stolicu i sjednes ispred njenog kreveta. Na njeno pitanje: "Sta radis?", odgovoris: "Zelim sjediti u prvom redu kada zapocne cirkus." |
09.03.2006., četvrtak
Vlatka uzvraća udarac!-Eurosong 2007
|
ja sam vlatka, vlatkaaaa sekaa slatkaaa-a-aa radeljak-veseljak bum-čiki-čiki bum-bum-čiki-bum imam pare imam bunde-e-ee-ee rade plaća moje rundee-ee-ee ja sam vlatka vlatkaaa snajka slatkaaaaa radeljak-veseljak bum-čiki-čiki bum-bum-čiki-bum volim džetat-volim setat domjenkovat, avionat kanarisat, bahamisat šanelirat, versaćirat iju-iju-iju-juu ja sam vlatka plitka uma-aaa radeljakova hanuma-a-a iju-iju-ju-iju-ijujuju! o-pa-o-pa-OPA-tija s-s-s--SUCK! bemve-merđo-linđo-muf etno-etno mi ga metno! radeljak-veseljak bum-čiki-čiki bum-bum-čiki-bum |