Nenasilje

< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

30.03.2016., srijeda

Šutnja...znak odobravanja...?

Nasilje nije samo ono okom vidljivo. Ono nevidljivo često najviše zaboli. To svi znamo. Znamo i da nema čovjeka koji to nije doživio. Međutim, malo ko od nas razmišlja glavom da bilo koja riječ u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu nekome može mnogo značiti. Može se veoma loše odraziti na nekoga. Svi smo nekako više pažnje posvetili fizičkom nasilju, ali verbalno je po mom mišljenju mnogo zastupljenije. Niko vjerovatno i ne pomišlja da šutnja nas koji sve to posmatramo je sudjelovanje u stvaranju istog. Šutnja profesora na času dok pojedinci ne koriste svoj mozak i ismijavaju nekoga, također je sudjelovanje. Rijetki su oni koji se ne ogluše na to sve. Upravo zbog toga ovo i pišem. Kako neki jadnici mogu uživati ponižavajući nekoga? Jadnici, jer bolji izraz za njih ne postoji. Jadnici jer su jadni i ne shvataju svoje postupke, a svoj jad žele širiti i na druge. Korijen svih problema dolazi od one najmanje jedinke. Od samih nas kao pojedinaca. Maloprije rekoh, i šutnja je sudjelovanje. To je ono što mene najviše boli i s čim ne mogu da se pomirim. Zatim, nakon što se sami sa svojom glupošću ostaju družiti, slijedi gromoglasan smijeh ljubitelja gluposti, koji čini mi se prodire u zidove , a samo što ne počnu sami sebi aplaudirati jer postaju stado koje ide nesnošljivim putem, medvjeđim koracima koji ne žele raspoznati pravi put. To je podrška onih koji ponovo ne znaju šta rade. Znam, jer svakodnevno mi je sve pred očima.Ako oni sebi žele dopustiti takvo ponašanje, onda mi ne smijemo dopustiti da nas to na bilo kakav način uznemiri. Isto tako ne smijemo dozvoljavati da oni u našoj blizini ostanu sami i nezaštićeni. Nikako to ne smijemo. Kažu da je šutnja znak odobravanja. Mi ne smijemo odobravati. Budimo jači od njihovih slabosti. Recimo nasilju NE! Ne dopustimo da nama i našim osjećajima manipuliše masa koja o istim ništa ne zna i ne razumije. Shvatit će tada šta ustvari rade. Valjda.

"Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute."

Anisa

Oznake: Poniženje, nasilje, vršnjaci, šutnja


- 11:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.