OBJAVLJENO: 15.12.2014.
Prije nekoliko dana, za vrijeme odjeljenskih razgovora ili vam informacija zadesila sam se ispred učionica u školi koju pohađa moj sin. U razredu do njegovog, razredni starješina pokušava objasniti roditeljima jednog đaka zašto je bio prinuđen poslati dijete direktoru. Stariji gospodin blizu penzije sa dugogodišnjim radom u prosvjeti, što se vidi po njegovom brižnom ophođenju koje se danas rijetko susreće, biranim riječima obrazlaže atmosferu koja vlada u razredu i loše ponašanje njihovog sina Maka. Iako 7 razred osnovne škole, ne želi pratiti nastavu, usvajati gradivo, a disciplina je nepoznata riječ za njega. Objašnjava nastavnik kako bi uz malo rada Mak bio dobar đak jer je nadaren ali da on to ne želi. Objašnjava i da je sam pokušao s njim razgovarati, ali da kada više nije vidio izlaza morao je poslati ga direktoru na razgovor. Svaka njegova rečenica bila je posebno birana. A onda, kada je on utihnuo, prolomio se gromki glas majke, a potom i oca koji nisu birali riječi. Bilo je tu svega mogućeg od psovki, uvreda, omalovažavanja nastavnika, direktora, škole. Priče o tome kako oni mogu kupiti i školu i njega kao nastavnika i da on ne zna na koga se namjerio. Posmatrala sam Maka koji je sa bahatim smiješkom sjedio u holu. I razmišljam kako nije niti čudo da se on ovako ponaša. To je mogao ponijeti samo iz kuće. Nekada su škola, učitelj direktor bili svetinje, nekada i važnije od samih roditelja. Nekada se nastavnikova riječ poštovala i slušala nekada i više nego roditeljska. Ukoliko bismo završili kod direktora to je bilo za učenika najveća moguća kazna, a roditelji su toj informaciji sa strepnjom prilazili. Jednako kao i tome kada ih nastavnik nasamo pozove da s njima razgovara. i davala su se razna obećanja da se to neće ponoviti. Nakon toga bi kod kuće slijedili mukotrpni razgovori kućnog savjeta i kazne kako bi se takvo ponašanje nikada ne bi ponovilo. Prijetnje nastavniku i povlađivanje sinu huliganu nikada nije bila opcija. Danas dok nam vršnjačko nasilje raste rijetki zastaju da se zapitaju da li roditelji griješe, kako griješe, da li nastavnici baš daju sve od sebe ili nam kvalitet obrazovanja i odgoja koji se dobivao u osnovnim školama radikalno opada. Aida Oznake: osnovna škola, dijete, prosvjeta
|
