Potičem iz porodice koja je sve samo ne porodica. Ponekad se u noći pitam da li postoje neki testovi koji mogu otkriti ko je prikladan da bude roditelj, a ko nije. Želim da postoje takvi testovi. Da oni koji ga ne prođu zakonski nikada ne mogu imati djecu. Dugo godina živjela sam u ubjeđenju da ja radim nešto pogrešno i da zbog toga nastaju problemi. Ako bih ostala tri minuta duže na ulici u igri, ukoliko bih se igrala s lutkama umjesto da čitam, ukoliko ne bih pojela sve što je postavljeno, ako bi bio neki problem u školi. Vjerovala sam da za svaki problem u kući odgovorna ja i nastojala da sve bude kako treba. Ali ti problemi nisu prestajali. Kakio su godine odmicale samo su rasli. Ja sam sve manje i manje vremena bila u kući. Počela sam u svemu popuštati od ponašanja do ocjena. Više mi nije bilo važno ništa. Jedino što me je još držalo je prijateljstvo s Majom. Nisam joj mnogo pričala o mojoj porodici i ona nije mnogo znala. Malo iz stida, malo iz toga što nisam znala kako da joj to ispričam.
Na kraju prvog razreda srednje škole Majini roditelji su me pozvali da ljeto provedem s njima na jezeru. Moji su se strašno protivili i nije bilo mogućnosti da ih izmolim da me puste. Bila sam toliko nesretna posebno jer nije bilo nikakvog realnog razloga za to. Maja je također bila nesretna jer smo se radovali tome. Majin tata je jedan dan otišao kod mog oca u kancelariju. Ne znam šta mu je rekao i kako ga je natjerao da me pusti. Pamtim taj dan kada je otac došao kući potpuno ljut i izbezumljen i rekao da mogu ići. Dalje mi ništa nije bilo važno. To ljeto je najbolje ljeto u mom sjećanju. Shvatila sam kako porodice mogu funkcionisati i šta ustvari znači imati porodicu. A ja....ja sam tada znala da imam prijatelja za do kraja života.
Možda je malo izvan priče o nasilju, ali mislim da je temelj za sve porodica. Da svako nasilje pa i prevazilaženje tog problema leži u porodici. Ako tu bilo što nedostaje to ostavlja nepopravljive posljedice na ličnost.
Jasmina
Oznake: porodica, nasilje, Problem
|
