Prošlost i odgovornost

četvrtak , 31.10.2013.

Nastavak

Izbjegavati odgovornost bježeći od vlastite prošlosti zapravo je bježanje od samog sebe. Kako onda ostvariti onu esencijalnu, najbitniju, životno važnu vezu sa samim sobom? Bježeći od sebe ta veza se gubi. Bježati od sebe ne dovodi do zadovoljnog života, do unutarnjeg mira, do ostvarenja svojih ciljeva. To dovodi do pakla očaja, depresije i izgubljenosti.

Kako kaže majmun u Lion King-u: Prošlost boli, da. Od nje možemo bježati ili učiti od nje. Kako je Simba bježao od svoje bolne prošlosti koja je bila obojana krivnjom tako je gubio vezu sa samim sobom i urušavao svoje samopoštovanje. Postao je fan života s motom 'bez pravila, bez odgovornosti'.
Pokušati pobjeći od bolne prošlosti ispunjene krivnjom i strahom sasvim je razumljivo. Svatko teži da si olakša život i kreativno pronalazi načine kako to postići. No treba znati da je bježanje od prošlosti jalovi put, slijepa ulica, nije djelotvoran način. Prošlost treba prigrliti, svaku sekundu svog života zavoljeti. Tada istinski zavolimo sebe i sami sebi smo najbolji prijatelj i saveznik
Ja se ponosim svime što sam učinio u životu. Tada sam to smatrao najboljim izborom iako mi danas može izgledati da je bilo i boljih rješenja. I to sadašnje znanje, mudrost izgrađenu iskustvom iskoristit ću za buduće odluke, počevši od danas.

(22.11.2012)

Tko je ubio Anu Karenjinu?

Iako je ovo slavno Tolstojevo djelo pisano prije stoljece i pol, danas je mozda i aktualnije nego sto mislimo. Dakle koji su pravi uzroci (samo)ubojstva glavne junakinje?
Drustvo koje ju je odbacilo cinilo je iste stvari ali u tajnosti, podmuklo, i ne iz motiva ljubavi nego zabave. Anu je to drustvo licemjera prezrelo i izopcilo, a ona je bila cista srca i zeljna kvalitetnijeg i boljeg zivota. Muz ne da se nije htio promijeniti, nego nije niti pomisljao da bi ista moglo biti drugacije nego sto je sada. Anini osjecaji i njeno dostojanstvo nije mu uopce predstavljalo nista vazno u zivotu, previse je bio vazan sam sebi. Ljubav, to je ono za cim je Ana zudjela, kratkotrajno je nalazeci u zagrljaju ljubavnika ali emocionalno iscrpivsi i taj izvor, razocarenje je toliko da ona izlaza ne vidi. Je li raspad njihove ljubavi unaprijed bio osudjen na propast jer je nemoguce da opstane spoj iskrene i zaljubljene osobe i vjetropira? Bilo kako bilo, Ana tone sve dublje, ocajna sto ju drustvo odbacuje. Opet se cini da je socijalizacija presudni element u ljudskom zivotu, jer covjek je prije svega drustveno bice. Iako pisana 1800 godina nakon njega, ima slicnosti s jos jednim likom koji je na sebe preuzeo tudje pogreske, te nastradao ni kriv ni duzan. Razapet kao i Ana Karenjina, ciji je kriz bio sacinjen od drustvenih odnosa, a cavli krutost i hladnoca srca njenog najblizeg partnera.
Danas se Ana Karenjina takodjer dogadja. Preziremo i odbacujemo ljude kojima propada brak ili vise brakova, dok divlji brakovi cvjetaju i 'nigdje se ne broje'. Nemoralnima proglasavamo i ekskomuniciramo mlade zene koje zatrudne izvan odnosno prije braka, dok one koje zatrudne i u tajnosti prekinu to nezeljeno stanje velicamo i dalje kao svetice i besprijekorne ljepotice. Promiskuitet se svodi na razinu sale i zabave, dizanja statusa u drustvu, dok se covjek 'ne smiri' u braku. Ali mira tu nema. Brak nastaje predavanjem jedne osobe drugoj, formalnosti su tu irelevantne. Nakon nekoliko brakova malo tko bi mogao biti sposoban za miran i zadovoljan zivot. Ali uprijet ce, takav nezadovoljan kakav jest, odmah prstom u rastavljenog, dvaput vjencanog, postavljajuci se 'moralno vrijednijim' i 'casnijim' clanom drustva pred jednim takvim. I tako ce ga osuditi na sudbinu poput Ane Karenjine i mnogih drugih.
(19.4.2007)