gustirna

utorak, 21.07.2009.

A SAD, ADIO !!!

Lito je već odavno počelo, a ja san još ovdi, u gradu, u betonskoj đungli, kao i ovoj našoj virtualnoj đungli.
Vrime je za partit na škoj, ali ne onako izletnički, nego familijski.
Odmorit u ladovini odrine, naložit gradele, zalit cviće i drveće oko kuće, poslušat cvrčkovu kantatu, skoknit na kupanje, zaronit u modrinu, napojit se lipoton, provodit vrime sa familijon i prijateljima u živo.
Napunit gustirnu kapima veselja, smija, suza, pisme, pripovidanja i uspomena...


Image and video hosting by TinyPic

nacrtao za svoju mamu: mali Marin, 5 god. (1999.)


ADIO SVITU I NA DOBRO VAN DOŠLO OVO LITO !!!!!

partywavesmijehroflpjevakiss (:-) = (-:)


......i vidimo se na jesen. wink

- 19:07 - Komentari (48) - Isprintaj - #

petak, 17.07.2009.

GRMI, LAMPA, DAŽJI....

Po starinski:
dažd = kiša; daždi = kiši - (staroslavenski, po nekima i turcizam) ;
Po višku-komišku:
dož (dorž) = kiša; dažji = kiši, pada kiša

Ovaj arhaični naziv za kišu, s malim razlikama ( dažd, dorž, daž),koristi se u mnogim našim dijalektima, po Dalmaciji, Istri, Zagorju, a i na drugim prostorima Balkana.

Po daždu je nazvana vrsta vodozemca - daždevnjak

I po Tinu Ujeviću

Dažd
Toči kao iz kabla
na livade,
na voćnjake,
na pašnjake;
ali, nadasve,
lupa na naša stakla,
kuca na naša vrata,
bije nam o krovove.

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Vis me uvik probudi rano i ne da mi više spati.
Tišinu polumračne prostorije zaparao bi gdjekoji hrk, mumljanje, šušanj plastificiranih vrića za spavanje...
Udaljena grmljavina najavljuje današnji dan. Sasvim drugačiji od jučerašnjeg.
Ne vidim, ali znam da je nebo iznad Visa olovno-sivo, po kulfu (pučina) lampaju munje, gromovi huškaju, stiskaju....čuje se prvo tapkanje kišnih kapi po krošnjama okolnog drveća i grmlja, poluotvorenim škurama...
pomislih - srića da je propa oni plan sa šatorima.

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Ubrzo se na vratima skupila grupica ranoranilaca koji su uživali u miru pljuštanja kiše "kao iz kabla", dok je većina uživala u slatkom spavanju pod uspavankom kišnih kapi. Zaista, nema većeg gušta nego ležat i slušat kako vani pljušti, a ti si na suhome i niko te ne tira na ustajanje.
Sitili smo se malobrojne ekipe biciklista koji su sinoć razapeli šatore... neće im ništa bit - mladi su ....

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Po Visu je dažjilo bez prestanka. Oće li ovako cili dan? Ma neće!? A ako ipak bude?
Šta ćemo sad? - počela su pitanja, dvojbe, ideje o ranijem povratku u Split.
Kombinacije, kalkulacije,komplikacije ......mišljenja raznorazna, dok nije uletija savjet iskusne vodičke Sonje - šapnila mi je par riči i sve su dileme nestale. Ostao je samo jedan čvrsti stav.
"Dubravka" nas je dovela na Vis - "Dubravka" će nas i odvest sa Visa!". Imamo pred sobom cili dan, a Vis nam se nudi sa svim onim povijesnim bogatstvom kojeg skriva i kojeg otkriju samo oni gosti Visa koji mu odluče poklonit malo više vrimena.
Za početak doručak i kavica, a poslije idemo u posjet Arheološkom i etnografskom muzeju Visa (vidi (prošlogodišnji post o viškom muzeju). Ma, može li iko doć i otić sa Visa a da ne upozna njegovu slavnu povijest? Ne može!
Kiša je slabila i krenulo je ustajanje i spremanje. Glavna uzrečica je bila: "Kako se ko spremi, naći ćemo se u kafiću Bejbi!" . Glavnina stvari opet je mogla ostati u vojarni, pa smo skoro mogli šetat Visom sa rukama u đepovima. No, dobro - mali ruksak i najpotrebnije stvari uvik je dobro imat pri ruci.

Olovni oblaci nad lukom nisu nam obećavali kupanje kojem se većina nadala.
Image and video hosting by TinyPic

Na rivi su se stiskali brodovi čekajući da osvane sunce.
Image and video hosting by TinyPic

Ispred Batarije (zgrada Muzeja) dočekuju nas topovi koji su branili Vis u vrime pomorskih viških bitki. Ovih dana (19.-21.07.) obilježava se 143. godišnjica pomorske bitke između Austro-Ugarske i Talijanske mornarice. Na brodovima Austro-Ugarske služili su i borili se većinom hrvatski mornari. U spomen poginulima polaže se vijenac pred spomenik Viškom lavu na gradskom groblju Prirovo, ( nažalost, spomenik je kopija, jer su original oteli Talijani kad su slavili svoju pobjedu nad Austrijom, u 1.svj.ratu).
Image and video hosting by TinyPic

U dvorištu muzejske zgrade , ogroman pano nam govori da je upravo postavljena izložba EL SHATT - zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat (1944.-1946.)

Image and video hosting by TinyPic

Nakon razgledavanja prostora s amforama koje su svih ostavile bez daha
Image and video hosting by TinyPic

Šjor Mitar nas je ljubazno usmjerio u prostor Zavičajnog muzeja, te uputio na kat gdje je postavljena izložba El Shatt i helenistička zbirka.
U prostoru izložbe o El Shatu nastao je muk. Ljudi su razgledavali eksponate, čitali panoe, otkrili svjedočanstva o dijelu naše povijesti o kojem su tako malo znali. Uglavnom su bili impresionirani činjenicama kojih do sada nisu bili svjesni, a ja duboko dirnuta.

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Iako ću ovoj temi posvetiti poseban post, sada ne mogu a da ne citiram pasus sa reklamne brošure o izložbi:
"Prva grupa izbjeglica stigla je u El Shatt 2.veljače 1944.g. Dočekala ih je beskrajna sinajska pustinja, užareni pijesak, velike razlike u danjoj i noćnoj temperaturi, pustinjski vjetar Gibli....Snaga hrvatskih žena, izraslih na škrtoj dalmatinskoj zemlji, da nastave živjeti jedan sasvim drugačiji život, i štovišr prilagođavajući se sasvim novim i drugačijim životnim uvjetima, stvarati iznova nove vrijednosti svakodnevnog života, dala je životu u izbjeglištvu jednu sasvim novu dimenziju.... Na središnjem groblju na kojemu poput svjetionika stoji i danas visoki kip Majke domovine
pokopano je 856 izbjeglica, uglavnom djece i staraca."

Napuštamo muzej prepuni dojmova i emocija.
Image and video hosting by TinyPic

Na putu prema tvrđavi Sv.Jurja ili popularnije zvanoj Fortica, sagrađenoj na zapadnom rtu viške uvale, raštrkali smo se po širokom Visu. Vrime je i od obida, a s kupanjem smo se oprostili za danas,pa je ova šetnja bila skroz laganini, neobavezna, ugodna i poučna.
Osim šetnje uz rivu koja se prostire cijelom obalom prostrane uvale Sv.Jurja, može se mnogobrojnim skalinadama popeti u gornje kale koje također skrivaju mnoga povijesna bogatstva ovjekovječena u renesansnim i baroknim ljetnikovcima i palačama .

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Detalji sa raskošne porte(ulaza) u jedan od bogatijih vinskih podruma iz doba renesanse i baroka
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Prateći asfaltnu cestu koja ide preko Prirova (polutok sa franj.samostanom Sv.Jere i gradskim grobljem), hotela Issa, devastiranohg vojnog objekta u uvali Stonca, stigli smo pod kamenu kulu Terjun (ili Bentinck - izvorno engl.ime), koja je za razliku od Fortice, vidljiva iz luke, pa nije za čudit se da je nekolicina naših planinara skrenula i popela se na brdašce s kulom.

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Forticu, originalno nazvana Fort of King George III, sagradili su Englezi za vrijeme svoje vladavine na Visu (1810.-1815.) . Tvrđavu su počeli graditi nakon pobjede nad Napolenovom vojskom u pomorskoj bitci ispred Visa, 1811.g. Na otoku je bujalo 5-godišnje razdoblje "Zlatnih engleskih godina"., koje je završeno 19.07.1815. kada je engleska kraljevina "Ključ Jadrana" predala Austro-UIgarskoj monarhiji.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Prekoputa Fortice, na istočnoj strani uvale, na Jurjevom brdu bila je i druga istočna kula Wellington, koju je zub vremena urušio prije 20-tak godina.
Otočić ispred luke sa svjetionikom, nazvan je Hoste - po komodoru Williamu Hosteu koji je zapovijedao engl.flotom u bitci protiv Francuza.

Image and video hosting by TinyPic

Ispraćamo oblake, ostavljajući Forticu ,koja je ipak zaslužila malo više poštovanja u vidu boljeg održavanja i prezentacije gostima koji rado posjećuju ovaj otok i žele upoznati njegovu povijest.

Image and video hosting by TinyPic

I oće mi neko odgovorit zašto je uvik najlipše kad je partenca (odlazak)?!

Image and video hosting by TinyPic

Vis su u prošlosti posjećivali mnogi poznati meštri naše književnostii,npr. Hektorović, Lucić (koji su ovdje imali svoje ljetnikovce i posjede), pa i Augustin-Tin Ujević koji je nakon svog posjeta Visu, 1930. godine, opjevao svoj ushit stihovima - "Nit u srcu mora"


"...Nalazim se u dubokom srcu dubokog mora.
Ovamo su me doista vile donijele,
u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao
i nitko nije mogao da me primjeti.
Ja sam u carstvu pustolovine, u čudu događaja.
Konačno sam doživio da je svijet zaboravio.
I postao sam vlasnik jednog otajstva.
Otputovao sam ravno pravoj slobodi...."



- 17:07 - Komentari (29) - Isprintaj - #

utorak, 14.07.2009.

SAZRILA JE !

Kad želimo zagristi neko voće, prvo provjerimo da li je sazrilo (zrelo), zar ne?
Dok sam brala barakokule (kajsije) i praske(breskve)u našem vrtlu oko kuće, prvo bi ih omirisala, pa bi opipala i ako je mirisno i mekano, ubrala i zagrizla....mmmmm!..... još čutin okus onih naših barakokuli, a tek praski-cipanica!! Otkad nema vrtla, voće kupujen na pazaru i koristim istu taktiku - omirišen, opipam, ne zagrizem jer ne bi bilo pristojno, već odlučim oću li kupit ili ne. Najčešće ne kupim jer mi nit miriše, nit gušte daje.
Nekidan, na pazaru, žena mi nudi šljive koje izgledaju jedro, modro, zdravo - reka bi da su zrile, stoposto.
Kaže žena: "Slatke, sočne! Probajte slobodno! Evo van kesa za napunit" - gurne mi kesu,uvjerena da ću kupit.
Opipam, omirišem , em je tvrdo, em ne miriše. Poslušam je i zagrizem u jednu....i zgrči mi se lice, ajme!
Em je tvrda, em je kisela, em je zelena! Vratim joj kesu i uzmen samo nektarine koje su mi zamirisale.
Sličnu taktiku iman i kad triban pisat nešto na ovom mom blogu.
Obično postoji neka priča o kojoj bi mogla pisat, ali ne ćutin da je još sazrila. Ne miriše mi, nije još meka i podatna, ako se požurim - ispast će zelena, kisela i neukusna.
Danas mi je nešto zamirisalo....jedna ruka je odma tražila olovku i blok za pisanje, a druga očale.. da vidin šta pišen.
Ćutin da je sazrila i vrime je da je okusimo!

Ove protekle zime, zasila je moja planinarska ekipa oko stola u "Zlatna vrata" (jedno lipo misto u spli'skon Getu di se sridom okupljaju planinari. a i drugi ljudi, ma sad je rič o planinarima).
Na srid stola pladanj sa Jumbo pizzom, isprid svakog pivce, kome svijetlo, kome škuro (tamno, crno).
Čakulamo, smijemo se, pijuckamo, grickamo....U neko doba dolazi naš novoizabrani pročelnik izletničke sekcije i objavi:
"Zaključili smo sve izlete za 2009! Nela, ti vodiš izlet na Vis!"
"?????Ha?!? Tko? Što? Kako?????- može mi se pročitat sa zbunjenog i iznenađenog lica
"Ma daaaj! O ćemu pričaš? Pa nisam ti ja vodič! Znaš i sam da je moje misto na začelju!" - progovorin u nevjerici
"Nema veze! Ništa se ti ne sekiraj! Ti najbolje od nas znaš Vis, pa smo zaključili da budeš ti!" - utješi me Pročelnik i doda kako će oni to sve sredit i izorganizirat kad dođe vrime za to, u 6.misec.
" A dobro ako je tako. Onda otom-potom!" - rečen, a u meni se zametne nešto, neki nemir, ali neki čudni nemir.
Neki slatki nemir iskušenja, pri pomisli da ću nekih 30-40 planinara vodit na Vis. Na Moj Vis!
Bubice u mojoj glavi su počele zujat i slijedećih 6 miseci ja nisan imala mira, a ni oni oko mene. Svako malo san mislila, planirala, dogovarala sa mojin prijateljima, kako bi se moga realizirat taj izlet na Vis.
Moran priznat da san znala bit naporna, pogotovo u zadnjih misec dana kada je tribalo pristupit konačnoj organizaciji tog izleta.
Ekipa iz izletničke sekcije je zamislila da bi to triba bit izlet sa kampiranjem u šatorima.
Ej!Ej! - Ne može! Na Visu je zabranjeno kampiranje! Čim izađeš iz trajekta lupi te u čelo ogromna tabla sa prikriženim šatorom! Ne možeš organizirat izlet za 40 ljudi pa da te još oglobi i kazni!
Uletija je plan sa starom školom u selu Podšpilju, i bija je to jedan fantastičan plan, ali... misec dana prije izleta, javlja mi prija sa Visa - "Udruga je imala sastanak i rekli su da ne možete u školi." - ka da me udrila macon u glavu!
Taman smo se skupili nas sedmero iz ekipe i krenuli u izvidnicu na Vis.
A ništa! Smislit ćemo nešto drugo. Ali, šta drugo? Sve drugo je skupo (hotel, privatni smještaj), a planinari se baš ne otimaju za skupe izlete.
Grop u mojoj utrobi se počeja zamrsivat - baš kako se zamrsi i parangal kad skinete sav ulov i bacite ga u bujol (kantu). Onda ga triba odmrsit da bi se mogla nadit nova ješka i opet ga pripremit za bacit u more, za novi ulov.
E, to odmrsivanje je jedan puno zafrkani posal i ko to nije radija-nema pojma koliko je to zafrkano! Ali zato kad se lipo odmrsi, kad se udice zadiju urednu oko ruba bujola, kad nabodeš ješku - guštaš ga gledat i guštaš u tome osjećaju da si dobro obavija posal. A kad parangal baciš u more - bit će šta bude! Moš se još samo nadat dobrom ulovu.
E, baš tako san se ja osjećala 26.06.2009. kad je i zadnji Mosoraš uletija u katamaran za Vis. Na krmi smo pročelnik Gordan i ja vodili pregovore sa posadom u cilju da svaki čovik kojemu smo kupili kartu uđe na katamaran. I uspili smo!
To šta se katamaran zva "Dubravka" značilo je samo koliko će nam nedostajat naša istoimena prijateljica koja nije mogla poć s nama, kao i svi drugi dragi ljudi koji su ovog vikenda bili sprijeđeni pridružit nam se na izletu.

Image and video hosting by TinyPic

U katamaranu smo otkrili da se stvorilo još petero izletnika viška u odnosu na kupljene karte???? Lipo došli, kupili kartu i ušli u katamaran za Vis. Dobro je kad imaš posla sa pametnin ljudima koji prate obavijesti o izletu! thumbup
I kad se i naš vrli Mate napokon smistija, digla se skala i partili smo! Ukupan zbroj - 45!!!
Osim Mosoraša, bili su tu i naši gosti planinari PD "Čičak" iz Orašja u BiH , ujedno i bloger- S&S dvojac
Svi su unutra! I moja uzdanica, desna ruka. U meni više nije bilo ni trunke nemira, nervoze, briga i usprkos ne baš sjajnoj vremenskoj prognozi - znala sam da će sve proć u najboljem redu. Znala sam da će ovo bit jedan fenomenalan izlet! I bio je!
Usprkos neudobnom spavanju na podu "Biblioteke vojničkog kluba" u staroj vojarni "Samogor". U zadnji čas se ukazalo rješenje za taj smještaj kojeg smo ostvarili uz pomoć organizatora festivala "Skok u Vis".
A gdje bi drugdje našli jeftin smještaj ako ne u nekom od devastiranih objekata bivše vojne sile?! ( srećom ipak dovoljno uređeno i održavano da se može reći da smo imali prosječno dobre higijenske uvjete, uz upotrebljiv sanitarni čvor s tekućom i pitkom vodom) I još je tek 20-tak minuta asfaltnog puta bilo udaljeno od viške luke, tako da se moglo slobodno spakovati potrebite stvari u kufer sa točkičima. Ipak, večina je nosila svoje teške ruksake, kako i prilići planinarima.
Prvu noć,sve sjajne zvizde na nebu su se poklopile i učinile da osvane prekrasno subotnje jutro!
To što baš nismo najsjanije spavali - to ide u onaj fond minus dojmova koji se u kasnijim događanjima ponište sa brojnijim plusevima.smijehthumbup
Jedan od tih pluseva je i mogućnost da ruksake i većinu stvari ostavimo u vojarni, a na turu nosimo samo male ruksake za najosnovnije potrebe.

Naš viški vodič Željko, prisidnik HPD "Hum" iz Visa (da,da, Vis ima svoje planinarsko društvo), čekao nas je na dogovorenom mistu u gradu i nakon postojavanja u vrstu, krenuli smo složno ko jedan!

Image and video hosting by TinyPic

Osigurala sam svoje misto popularne "Metle" na začelju i svima objavila: "Garantiram da niko neće ostat iza mene!"
Ubrzo se formirala kritična masa na začelju. Odmarajući se u hladu borovine, uz prekrasan pogled na višku luku, relativno brzo smo se priključili glavnini kolone koju je vodio Željko.

Image and video hosting by TinyPic

Gazeći starim težačkim putevima kojima su viški težaci iz poja od davnina silazili u svoju luku, možemo oživiti tu sliku u mislima - baš kao na ovoj slici ak.slikara Vjekoslava Parača

Image and video hosting by TinyPic

Putem su nas opijali mirisi mediteranske flore: ružmarin, lavanda, smilje, kadulja, origano, mirta, bor, smrika...najpoželjniji aromaterapeutski tretman koji se može zamisliti. Oči smo odmarali na zelenilu makije, borove šume i skrivenih vinorodnih polja, ka šta je ovo koje se i zove Vino poje

Image and video hosting by TinyPic

Sa težačkog puta skrećemo na širi makadam, ubrzo nam se ukazuje naš cilj, vrh Hum, 587 m n.v. kao i onaj malo niži kod Sv. Duha, 564 m.n.v. kojeg pohodimo, jer na najviši vrh nije dozvoljen pristup, zbog položaja radara i vojske.

Image and video hosting by TinyPic

Još dublje u srcu otoka prolazimo kraj Čojnog polja koje nije više obraslo vinovom lozom kako je to nekad bilo.
Gomile i suhozidi po blagim brdima koja mimoilazimo svjedoče o napornom trudu težaka iz vremena kada su ista ta brda bila prekrivena vinovom lozom i lavandom, prije nekih 100-200 godina, ma još pri 40-60 godin bilo je puno više obrađeno nego šta bi se moglo zamislit u odnosu na sadašnje stanje.

Image and video hosting by TinyPic

Nakon samo 2 i po sata nenapornog pješačenja (čak i za nas koji smo bili na začelju) stigli smo u selo Žena Glava di su nas dočekali Lea i Ivo sa domaćom marendom - komiškom pogacom, osvježavajućim domaćim napicima od bazge i limuna i još puno lipih stvari, ma ih ne smin reć - to su oćutili samo oni koji su bili tamo - taj domaći viški ugođaj, gostoprimstvo i srdačnost ovih vridnih ljudi.

Image and video hosting by TinyPic

Iz pouzdanih izvora znan da je domaćica pekla pogacu i kruhiće cilu noć do 5 uri ujutro i nije skidala osmijeh s lica. Nažalost, baš tu mi je zakaza fotoaparat (?!?!-posli je proradija?!?), pa nema ekskluzivnih slika komiske pogace i lipog ugođaja. Ovde moran napomenit jednu zanimljivost oko koje se mnogi neupućeni dvoje. Naime, postoji i Viška pogaca i mnogi se pitaju u čemu je razlika?
Jednom je onaj bonkulović Rene Bakalović u onoj emisiji "Danas kuha ANA" objavio cijeloj TV publici da je razlika u jednom sastojku - kapuli (crveni luk) - i time svima dokazao da nema pojma šta govori! Došlo mi je da uletin u ekran i lipo mu objasnim u čemu je prava razlika! Jer tajni sastojak po kojem se razlikuju Viška i Komiška pogaca je POMIDORA, oliti RAJČICA - bolje rečeno šalša od pomidori, koju su komižani dodali , a višanima je milija izvorna pogaca u kojoj su glavni i jedini sastojci kapula i slono riba (slana srdela).
Inače Komiža i Vis su dva mista na otoku koja se razlikuju po mnogo čemu, a ne samo po pogaci.
Probala sam i jednu i drugu, i obe volin, ka šta volin i Vis i Komižu, bez razlike.

Nakon dobre spize i domaćeg ugođaja tribalo je krenit dalje. Sunce se sve više penje, a nije baš lako hodat otokom po zvizdanu. Iako ovaj dan je bio ko naručen (pa možda sam ga i narućila svojin mantranjem zadnji misec dana da bar malo padne vrućina za viški izlet ?), sunčano s povremenom naoblakom, taman da nas rashladi i pruži hladovinu koje baš i nije bilo tokom puta.
Na putu od Žena Glave do Huma, nakon sat vremena skrenuli smo na puteljak prema Titovoj špilji - još jedno mjesto iz bogate povijesti ovog otoka.

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Još samo malo, nekih trikvarta ure (45 min) urednom stazom prema vrhu i eto nas!
Još samo da je poletit!
To ipak prepuštamo viškin paraglajderima koji polijeću s ovog mista kao kalebi (galebi) i slijeću na komiške žale.

Image and video hosting by TinyPic

Pogled iza leđa...na prijeđeni put, kroz samo srce Visa....otvara se cilon svojon dušon...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nastavili smo nistrmo (nizbrdo) put Komiže
Image and video hosting by TinyPic

pa nakon dva sata spuštanja.....do komiških stoljetnih rogoci (rogača)...
Image and video hosting by TinyPic

...do komiškog žala, na Kamenice...tamo di ističe svježa i pitka izvorska voda, a dolazi iz same utrobe otoka, iz podzemnih jezera slatke vode, na predjelu zvanom Korita. Rijetkost je doć na ovaj pučinski sušni otok i naići na ovakvo bogatstvo, ....kad ovako teče iz kamena, znači da je dosta kiše napadalo u zadnje vrime

Image and video hosting by TinyPic

A na Kamenice, osim izvora dočeka nas i muzika, kafić na plaži, ležaljke i baldahini... i najbolje od svega kristalno čisto naše plavo more!
Image and video hosting by TinyPic

Vrime je i od obida (ručka), pa se čak i komiška maca osladila dobrin bokunom.
Image and video hosting by TinyPic

Imamo vrimena na pritek, nema priše...u Vis se vraćamo autobusom tek u večernjim satima.
Ima vrimena i za kupanje, i za šetnje po ribarskoj Komiži, ...komiške vrše čekaju spremne da ih se hiti (baci) u plave dubine.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

...za ribarski sendvič na rivi, ...ma lipo li je kad moš sve po guštu i komodu

Image and video hosting by TinyPic

U miru popili kavicu na komiškom Škoru ( komiškom tinelu) i nacrtali se isprid autobusa koji nas je za po ure vratija natrag u Vis. Planinar Željko nas je iz Visa poveo do Komiže za nekih 6-7 sati, a vozač i planinar Borut nas je vratio za samo pola sata. Bez te tradicionalne planinarske solidarnosti, ovaj izlet ne bi ovako dobro ispao.
Subotnju večer proveli smo kako se kome svidilo. Jedni su šetali po gradu Visu - od Luke do Kuta i upoznavali viške kale i dvore , iznenađujući se ljepotom ovog otočkog grada koju dosada nisu stigli upoznati, pa su drugi bacili uho na koncert Leta 3, a neki su ostali na svojim prostirkama i vrićama nadoknađujući neprospavane snove prve noći.
Moglo bi se reći da su se ti noćni snovi prebacili na dnevne, jer ovaj subotnji dan bio je kao iz snova!

A sutra? Sutra ćemo još vidit šta nas čeka?


LINKOVI ZA RADOZNALE:
1. Kraći izvještaj o izletu Mosoraša na otok Vis možete pročitati i pogledati na ovoj stranici
2. Povijest Visa od postanka do današnjih dana - kliknite ovdje i istražujte


- 18:34 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi