Istinska vrijednost prijateljstva..

U životu upoznajemo mnogo ljudi i s njima smo prijatelji...
Neki će biti hrabri, neki će te zabavljati. Neki će biti niski, neki visoki. Neki će biti mlađi, neki stariji, a neki pak tvoje godište. Neki će ti ponuditi kruh i vino, a neki će ti ponuditi marcipan iako ga ne voliš. Nemoj ih nikada osuđivati. Važno je uvijek biti iskren prema svojim prijateljima. I nikada nemoj propustiti priliku da ima zahvališ što dijele svoj život s tobom. I ako si iskren, dobar i odan, možda ćeš; samo možda, pronaći nekoga tko će ti biti prijatelj zauvijek.

"The seven deadly sins"

7 smrtnih grijeha jesu:


škrtost (avarice)-zavist (envy)


nezasitnost (gluttony)-žudnja (lust)


lijenost (sloth)-----taština (vanity)


gnjev (wrath)

Evo malo sam švrljala netom i našla sam te slike, pa sam ih odlučila staviti.. Meni se jako sviđaju..

'Ja'

Svatko na ovom svijetu želi biti barem nekome važan. Svatko treba bar jednom nakon nekog vremena 'potvrdu' da je dobar, zadovoljavajuć ili da je nekome stalo do njega, da je nekome važan. Ako to ne dobiva baš, ili uopće ne dobiva, a naviknut je na to, ili smatra da bi trebao dobiti, to onda dovodi do lošeg psihičkog stanja. Naravno, svaka čast onima koji se uspiju oduprijeti tome ili pak to spriječiti, ali tih je veoma malo. Ti ljudi su večinom iskusni i nisu se prvi puta našli u takvoj situaciji. Više je onih koji se ne znaju suprotstaviti i onda pate na neki način. Ljudska bića trebaju pažnje, trebaju ljubavi.. Ona osjećajna barem. Oni bez osjećaja, makar ne vjerujem da postoje, ne trebaju ljubav i pažnju. Ali opet, ima i onih koji su sami sebi dovoljni, i imaju vrlo visoko samopouzdanje i uzdaju se u se. Ti ljudi su također vrijedni divljenja. Svatko treba imati svoje 'Ja' koje će ga 'goniti' naprijed. Dug je put do stvaranja svog 'ja', a do onda će potvrde o važnosti biti važne za nastavak života.

Utjeha kose..

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva..

Antun Gustav Matoš

Odluke

Srce ili razum? Neki kažu da treba slijediti srce, a neki pak da treba slijediti razum. Ja osobno slijedim srce, i to ponekad nije dobro jer srce su zapravo osjećaji.. Ipak bi trebalo 'pitati' srce što želi i onda to razumno sagledati i na kraju odlučiti jer je najbolje kad je izmiješano - pola osjećaji a pola da utjecaj ima razum, ali to uzima mnogo vremena, jer kako bi to bilo da za svaku i najmanju odluku 'pitamo' i srce i razum? Sve bi zapravo bilo usporenije, pa zato večina ljudi na brzinu odluči ono što im se u prvi tren učini pametnim, a možda to zapravo i nije tako dobra odluka. To je malo zeznuto, i zato bi trebalo pripaziti. Kod svakidašnjih malih odlukica koje ne utjeću na život tako jako, gotov nikako, to nije potrebno, ali ako se radi o važnoj odluci koja bi mogla promijeniti nečiji život, onda je to nadasve potrebno i nebi se smjeli dopustiti lapsusi.. Ali mnogi ljudi uopće nikad niti ne pomisle na to.. Niti ne pomisle na posljedice, a što je žalosno, niti ih nije briga... Think...

Njofra is gone...

Ah.. Moj drugi hrčak, Njofra, uginul je. Mah, uopće ne znam kaj da velim, samo da sam ga jako volela, i nadam se da mu je dobro negde gdi ima puno hrane i voća i svega.. Nek uživa, i ako mu kod mene nije bilo lepo nek mu je sad lepše.. To mu želim. Goodbye Njofra..