24ti

srijeda , 24.04.2019.

Osjećam ovih dana kako me konačno napušta stres i umor od prethodnih sedmica, sav nakupljen bijes i ljutnja, i konačno, sva ta tuga i depresivno čudovište u stomaku. Odlučila sam...poravniti. Izvanredan žargonski izraz za emociju svemoguće samokontrole i mira sa samim sobom, pri čemu sve negativne spoljnje uticaje stavljaš iza te ograde koju si stavio i onemogućavaš narušavanje mira koji si u sebi stvorio.

Da budem iskrena, nije prvi put kako sam odlučila napraviti nešto slično, ali se nadam da će ovaj put okidači biti dovoljno jaki da me malo duže drže pri ovoj odluci. Dovoljno dugo da stvorim sebi neke nove navike. Navike poput smajenja prigovaranja drugima za jedno 95%, čak i ako nisu u pravu, čak i ako ne mogu da im udovoljim, i čak i ako stvarno nije u redu to što čine ili kažu. Navike poput oslanjanja sopstvenog raspoloženja previše o slici romantike koju sam oduvijek imala u glavi i odudaranju od iste u stvarnosti. Navike poput minimalnog davanja mišljenja o drugim kolegama (ili šefovima) ili o načinu rada i procedura, i generalno (nezdravoj) atmosferi u firmi i na poslu. Navike poput te da prestanem govoriti članovima svoje porodice svoje direktno mišljenje o tome što mi dernjavom saopštavaju kad nešto ne uradim kako treba, jer u njihovim očima ispadam ljuta i nervozna i sasvim sam ubijeđena da ću prije ja promijeniti svoju naviku da primam sve što mi drugi kažu, k srcu, nego oni da ČUJU kako sam možda u pravu za neke stvari koje im kažem.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.