18
nedjelja , 16.06.2019.80tak radnih sati u 8 zadnjih dana, 30tak sati vožnje, sunca i nateklih članaka u ona dva iza toga. I, sutra je ponedjeljak. Radni dani koji traju duže od 8 sati će vjerovatno potrajati još neko vrijeme, ali...moje radne sedmice od ponedjeljka su do petka, od sutra. Mogućnost da isplaniram neki vikend za dva-tri mjeseca od sad, zvuči baš nekako oslobađajuće. Nekome to možda zvuči smiješno, ali za time sam čeznula godinu dana. Godina dana nepredviđenih smjena. Planove sam mogla praviti za nekih 10tak dana unaprijed.
Nafaka, slučajnost, nekakva luda sreća, šta li, dovela je do toga da konačno promijenim poziciju u firmi. Ne znam koliko će mi biti bolje, ali sam sretna što se tu nešto promijenilo. Desilo se micanje s mrtve tačke. Postupno me napušta frustriranost izazvana totalnim ignorisanjem šefova na količinu pojedinačnog zalaganja radnika u firmi. Ipak, stvari se mijenjaju. Direktor kojeg više nisi mogao pozdraviti od količine umišljenosti i koji je imao običaj komentarisati svako moje odlaženje s radnog mjesta (koje je svaki put bilo uzrokovano isto poslom), više nije naš direktor. Iskrena da budem, nikad mu nisam oprostila što mi je obećao unaprjeđenje i potom na poziciju za pozicijom dovodio ljude koji su lijeni, nesposobni, nekompetentni, "njegovi", ...
Dvije sedmice poslije njegovog smjenjivanja ja sam od ostalih, svih redom, dobila podršku da pređem na jednu od tih pozicija. Jedna me je kolegica pitala je li mi žao direktora. Naravno da mi nije žao. Bio je čovjek koji se zamjerio redom sa sve i jednom osobom u firmi. Nikome nije žao, a pojedini ipak lažu da jeste.
Otkad ga nema, procvjetala je atmosfera na poslu.
A malo sam i ja. Uz sve je došlo malo (više) sunca i sada pokušavam gledati na ovu pehovsku godinu malo ljepšim očima.
Imam puno obaveza i planova za ovo ljeto pa nemam više toliko vremena živjeti u drugom svijetu, analizirati i raspravljati se sa svojim mislima. Nemam više toliko vremena za nedostajanje i žal za njim. Ne gledam stare slike, a ni ne brišem ih, stoje tako kako sam ih ostavila. Par puta sam naišla na par slika, i nije mi bilo baš dobro. Trudim se razveseliti i muzikom, i ljudima, i mjestima. Obično mi ide dobro. Osim kad me iznenadi momenat ili dva, prazan i tih, podmuklo odzvanjajući njegovim imenom i onim zagrljajima, i shvatim da je sva ta radost i osjećaj da sam dobro samo kamufliranje tuge i nedostajanja. Onda se nabrzinu tješim kako žal za njegovim zagrljajima ne znači da mi fali on i da sve to nije bilo stvarno koliko se činilo. Nikad ionako ne bismo uspjeli.
Čitala sam danima o katastrofi u Černobilju, pa sam onda počela gledati seriju koji svi gledaju u zadnje vrijeme, a sada čitam onu knjigu punu svjedočanstava ljudi koji su to proživjeli. Nije nešto što će te razveseliti kad si tužan i na rubu depresije, ali pomaže shvatiti neke stvari veće od depresije zbog slomljenoga srca.
Takva količina tuge i nesreće nije uopšte shvatljiva. Takvog neprijatelja, nelogičnog i podmuklog, kao što je radijacija, uporno pokušavaju staviti u paralelu sa ratom, mada se redovno povlači kako to nikako nije isto.
Valjda ne pada ljudima na pamet sa čime drugim se može uporediti. Čitam svjedočenja ljudi koji su i danas živi, nakon svega što se tamo desilo, i ni jedno jedino svjedočenje ne odaje dašak optimizma ni radosti zbog prebrođenog, preživljenog, pobijeđenog zla. Samo žal i tuga za životom kakav su nekad imali, i za domom koji su zauvijek izgubili. Možda zato što nije prebrođeno ni preživljeno, niti pobijeđeno. Još hiljadama godina svi će njihovi domovi biti otrovni za život. Mrvom poimanja tolike tuge, nekako sam uspjela skrenuti si misli sa sopstvene.
komentiraj (4) * ispiši * #
Zar me je tako teško voljeti
četvrtak , 02.05.2019.Sa njim sam naučila dosta stvari.
Naučila sam da je jedna od najvećih mudrosti na isti način prihvatati komplimente i kuđenja od strane drugih ljudi.
Naučila sam da su mišljenja drugih ljudi samo odraz njihove percepcije, njihovog karaktera i njihovih osobina, te da nema puno istine u istima.
Naučila sam da o svojim iskustvima sa bivšim ljubavima i uopšte, seksualnim iskustvima, trebam mudro šutjeti.
Naučila sam da je između tog mudrog ćutanja i jednostavne, nepatvorene iskrenosti linija tanka kao najtanja nit of filigrana.
Naučila sam da moram čuvati svoje ja, čak i od onog muškarca koji mi se svidi i počne da mi saopštava moje mane.
***
Pustila sam nekoliko suza, nekoliko puta te večeri, upalila neki film od 3 sata, koji sam gledala već dva puta, i povremeno pustila mislima da pobjegne pokoja opservantska misao o njemu, puštajući kraju da mi legne.
Mimo toga, osjećala sam se neopisivo bolje saznavši da je kraj, nego ovaj zadnji mjesec, pa čak bih rekla i dva, našega odnosa. Mnogo mučnije je bilo uzaludno cijeđenje emocija od njega, emocija koje su bespovratno blijedile, i traženje odgovora na pitanja o tome šta nije u redu, te slušanje neodređenih odgovora iz njegovih usta i poražavajućih iz sopstvene intuicije. Za sve sam bila u pravu. Njegov sam oproštaj, kada je spustio karte na sto, savršeno razumjela. Bila sam sama u takvoj situaciji više puta, samo u njegovoj poziciji. U ovoj - prvi put.
***
Ne mogu reći da mi nije žao što nam se desio kraj, ali nekako mi je, iskreno govoreći, laknulo. Nisam naš kraj podnijela lako, samo sam ga odbolovala prije zvaničnog oproštaja. Onda kad sam pošla tamo kod njega na odmor pa se putem gušila u suzama, onda kad smo se posvađali zbog toga što me je optužio da sam ga nazvala lažovom pa sam mu tri sata objašnjavala kako sam se šalila i na kraju dobila objašnjenje kako je ljut zato što se nisam ODMAH izvinila i rekla da sam pogrešno napisala umjesto što ga ubjeđujem i "pravim budalom", onda kad je upotrijebio naše viđanje kao oružje u svađi i zaprijetio kako neće doći i da sam ja kriva za to, onda kad mi je rekao da smo za tu svađu krivi i on i ja, ja zato što sam se opravdavala a on zato što mi je "previše pustio jer se u našoj vezi ne zna ko piša stojećki", onda kad je pukao od ljutnje zato što sam ga zapričavala porukama tokom utakmice,...onda kad smo se vidjeli nakon dva mjeseca i ja ga zaustavila da ga poljubim a on rekao kako ćemo to kasnije dok odemo do auta pa se negdje provozamo i parkiramo. I onda kad smo iza toga otišli do auta, vozali se izgubljeni gradom pola sata, i parkirali negdje pa se poljubili, i nisam osjetila nikakvu dragost i nikakve leptiriće, vibracije, sreću...iako mi je stalo do njega. Ništa nisam osjetila, jer od njega nikakva emocija nije doticala. Kao da sam ljubila zid, kao da sam razgivarala sa zidom, kao da sam bila u vezi sa zidom.
Ja sam znala, samo mi je trebalo da mi potvrdi, kako bih mogla bez ikakvih žaljenja krenuti dalje.
Nervirala sam se malo i oko posla, da, ali dok mi je on grijao dane, nikakva me druga neugodnost nije mogla pomaći iz težišta niti mi prekrižiti osmijeh.
U zadnjih mjesec dana smršala sam 5 kg. Sada sam ponovo OK sa apetitom i trudim se da jedem što više.
***
Sve mi je to lijepo objasnio, nastanak svoje ravnodušnosti i par izgovora koji objašnjavaju da je to jer je on težak čovjek i jer je jednostavno hladan po prirodi i nije se zapravo nikad u životu niti zaljubio. Izvinio se i pokušao mi reći kako se mogu javiti kad budem željela, da budemo drugovi, šta li...neka, hvala.
Mirno smo razgovarali i mirno se oprostili jedno od drugog. Više mi stvarno ništa nije ostalo nejasno. Po prvi put nakon nekog raskida, sve iako je to bio prvi put da neko raskida sa mnom a ne ja s njim, odmah sam znala da nema povratka i da ću biti u redu. Ono što me je ipak rastužilo, jeste klica razočarenja u misli koja je pobjegla, o tome da nikada neću pronaći onog ko će mi odgovarati i kome ću ja isto toliko odgovarati.
komentiraj (4) * ispiši * #
27i
subota , 27.04.2019.Ostao mi je još jedan čitav dan najvećeg odmora u mojoj maloj ličnoj historiji. Znam da sam htjela otići u onu drugu firmu, stvarno sam htjela i stvarno bih to uradila čak i po cijenu da odem u goru firmu, ali sam bez obzira poželjela vratiti se na posao. Ispuniti misli informacijama i ruke papirima. Izgleda da ipak ne mrzim baš toliko to mjesto gdje radim. Odluča sam se inatiti na možda malo nelogičan način, bar na prvu: dat ću od sebe 110% na poslu. Dosad bih rekla da sam davala 80%, možda ponekad 90%. Pokazat ću i sebi i drugima koliko mogu kad hoću, naučiću sve što mi dođe pod ruku dok sam tu, i prve dobre prilike se ispariti negdje drugo.
Broj prekršaja na odluci da totalno smanjim prigovaranje drugima: moguće 1. Nisam baš načisto s time da li je otvorena i drska opaska na nečije indirektno vrijeđanje, jedan od prekršaja koje pokušavam izbjeći. Osoba je iz porodice i starija je, i prema svima okolo radi slične, zlonamjerne komentare koji za njega prosto nisu uvrede. Nakon što je jedno 17 puta u toku dva dana izjavio "šaljivo" kako je moja nova jakna takva kakvu nose samo kopiladi, jer je uska i kratka i ne pitajte kakve veze sa logikom ima to dvoje; meni je malo dosadilo i pitala sam ga u čemu je toliki problem sa mojom jaknom i jel pokušava mene nazvati kopiletom ili šta je cilj tog poređenja? Na šta je on odgovorio kako ne naziva mene kopiletom i zamrsio ostatak rečenice u nerazgovijetni splet riječi, a onda me ignorisao ostatak dana kao da sam ja njega uvrijedila.
Večeras se vraćam u stan i malo mi je žao jer mi cimerice nisu tu, ali s druge se strane radujem što imam vrijeme samo za sebe i mogu, prva i najbolja ideja koja mi pada na pamet, pogledati nove epizode Game Of Thrones, naprimjer.
Još uvijek zauzdavam misli vezane za svog dečka, i jutros sam se čak budila u neko doba, pa me je mučilo zašto nije mogao poželjeti mi laku noć i išla sam provjeriti ima li poruke od nekad poslije, nakon što sam ja otišla spavati i - nije je bilo - pa sam se malo uzrujala. Jutros kad je ustao mi je napisao da je spavao od sinoć od 18 sati i sve do alarma ujutro kad je trebao na posao. 13 sati sna. Hm. Hajde dobro. Ništa mu ne vjerujem, ali neću prestati zauzdavati svoje misli.
komentiraj (2) * ispiši * #
26ti
petak , 26.04.2019.Broj prekršaja na odluci da totalno smanjim prigovaranje drugima:
Jučer:3. Danas:1.
Ponovo mi se javljaju te negativne misli vezane za njega, koje stvarno više ne znam jesu li zvono za uzbunu ili prvi znaci nekog nadolazećeg delirijuma. S jedne strane ga razumijem, kad skinem sa sebe veo pod kojim samo vidim kako je meni, shvatim da mogu postojati stvari koje su ga malo ohladile od mene, ili stvari koje ga se trenutno više tiču nego ja koja sam daleko, ili to da smo takoreći od jučer skupa i da je sasvim normalno da se nije vezao toliko kao ja.
S druge strane, ipak, nekontrolisano mi sijevaju sitni detalji od prije, dok se još nismo definisali, i to kako mi je pridavao enormno više pažnje sve iako je i tad govorio da ne zna i ne voli tepanje niti je romantičan tip muškarca, što je meni u toj fazi i odgovaralo; te mi pada na pamet da smo zvanično skupa gotovo 3 mjeseca a ganjamo se ukupno gotovo 7 i da to nije baš toliko malo; i to kako na sitnim kao nevidljiva nit, detaljima u našim razgovorima, odaje da uzmiče i da ne gaji više toliku naklonost prema meni.
U zadnje vrijeme se malo više trudi oko naše komunikacije, to mogu bar priznati. Samo je nekako...hladan i dalek. Ili se možda, bar nekim dijelom, meni to čini jer ga ljubim gotovo svim srcem, osim onim dijelom koji je uplašen da će ga povrijediti.
komentiraj (0) * ispiši * #
24ti
srijeda , 24.04.2019.Osjećam ovih dana kako me konačno napušta stres i umor od prethodnih sedmica, sav nakupljen bijes i ljutnja, i konačno, sva ta tuga i depresivno čudovište u stomaku. Odlučila sam...poravniti. Izvanredan žargonski izraz za emociju svemoguće samokontrole i mira sa samim sobom, pri čemu sve negativne spoljnje uticaje stavljaš iza te ograde koju si stavio i onemogućavaš narušavanje mira koji si u sebi stvorio.
Da budem iskrena, nije prvi put kako sam odlučila napraviti nešto slično, ali se nadam da će ovaj put okidači biti dovoljno jaki da me malo duže drže pri ovoj odluci. Dovoljno dugo da stvorim sebi neke nove navike. Navike poput smajenja prigovaranja drugima za jedno 95%, čak i ako nisu u pravu, čak i ako ne mogu da im udovoljim, i čak i ako stvarno nije u redu to što čine ili kažu. Navike poput oslanjanja sopstvenog raspoloženja previše o slici romantike koju sam oduvijek imala u glavi i odudaranju od iste u stvarnosti. Navike poput minimalnog davanja mišljenja o drugim kolegama (ili šefovima) ili o načinu rada i procedura, i generalno (nezdravoj) atmosferi u firmi i na poslu. Navike poput te da prestanem govoriti članovima svoje porodice svoje direktno mišljenje o tome što mi dernjavom saopštavaju kad nešto ne uradim kako treba, jer u njihovim očima ispadam ljuta i nervozna i sasvim sam ubijeđena da ću prije ja promijeniti svoju naviku da primam sve što mi drugi kažu, k srcu, nego oni da ČUJU kako sam možda u pravu za neke stvari koje im kažem.
komentiraj (0) * ispiši * #
22gi
utorak , 23.04.2019.Vratila sam se kući. Od jutros, od 4 sata se vraćam, pa mi u glavi malo bruji, premda nisam nimalo vozila a povremeno sam baš kunjala ali smo usput nalijetali na par nesnosnih gužvi i, iako smo na kraju procijenili da smo baš dobro prošli u odnosu na ljude koji su ostali čekati za nama, čini se da nas je to najviše iscrpilo.
Jučer je bio dan za nas. Taj toliko dugo očekivani i toliko neizvjestan dan, prošao je, haman u cjelosti i nedvojbeno bezveze. Došao je kasno, što je mene u startu iznerviralo iako sam se silno htjela potruditi da mu ne prigovaram zbog toga, jer je u zadnje vrijeme i bez toga dosta stvari koje sam mu prigovarala. Naravno, nisam u tome uspjela pa smo se jedva suzdržali od rasprave koja se mogla otegnuti na cijeli dan, mada i ne bi bio cijeli jer je on došao u pola 3. Također se ni kasnije nisam mogla suzdržati kad on nije pominjao ništa od onoga što je govorio da ćemo razjasniti kad se vidimo, pa sam i to morala natuknuti. Ispalo je nezgodno i usiljeno, i totalno nepotrebno povlačenje teme, jer je on rekao u vrlo kratkoj rečenici kako jesam bila u pravu kad je riječ o količini naše komunikacije u zadnjih mjesec dana i da ćemo poraditi na tome. Meni je to bilo nekako nedovoljno pa sam počela razlagati problem na sitne faktore što je njega iznerviralo jer mu ponavljam po peti put stvari koje sam već rekla.
Note to self: on ne voli kad mu se ista stvar govori više puta. Također nr voli baš ni kad sam mora ponavljati nekome nešto više puta.
Onda smo dobar dio ostatka dana proveli vozikajući se u potrazi za savršenim mjestom na kojem možemo biti sami, u čemu nismo uspjeli mada smo uspjeli u tome da se ulijepimo od znoja cvareći se u autu na 25 stepeni.
Također, kad smo otišli da jedemo, on je pojeo neki hamburgerčić kojih inače može bar četiri stati u njega kad je dobrog apetita, a ja sam jedva načela pileću salatu koja, ruku na srce, nije ni imala neki ukus. Cijeli dan sam osjećala nervozu u stomaku zbog njegovog dolaska i previše sam bila opterećena upitnicima nad njegovim trenutnim osjećajima prema meni, da bih uopšte bila raspoložena pa sa nam bude lijepo tih par sati.
I onda nekako, pred kraj dana se malo sve to smirilo i meni je odjednom bilo tako žao zbog prenagljenih prigovora i svega što sam mu od sebe zadnjih par dana pokazala.
Danas smo u pauzama od prenapornog dana, i mog i njegovog, malo pomenuli sve to i uspjeli slegnuti stvari, bar zasad.
Note to self 2:Probaj ga voljeti na najnesebičniji tebi moguć način. Uvijek si zagovarala takvu ljubav, a zaljubivši se u njega, nekako si na to zaboravila i počela samo tražiti i prigovarati.
Shvatila sam da sam se najljepše s njim osjećala onaj perios dok smo se družili a nisam bila zaljubljena u njega, i, da sam se tad ponašala kao ona ja koja jesam, i da sam mu se takva najviše i sviđala. Ovo sad pred njim nekako više nisam ja, nego se izgubim u vlastitim barijerama, emocijama i očekivanjima toliko da ona ja koja se i samoj sebi sviđam nikako ne može da dođe do izražaja.
komentiraj (0) * ispiši * #
19ti
ponedjeljak , 22.04.2019.Ponovo je došlo do svađe. Svađe od dva sata i kusur, kojoj i dalje pokušavam da nađem uzrok. Vrlo me je uzbudila jedna od njegivih izjava od pred kraj razgovora, kada je rekao da treba da se zna ko piški stojećki, ali nisam mogla planuti ponovo i nastaviti raspravu u nedogled jer je ionako ostao prekasno u noć, dok ujutro mora rano ustati i raditi cijeli dan.
Također, kad je rekao da smo oboje krivi za tu svađu, porazilo me što je dodao da sam ja kriva
komentiraj (0) * ispiši * #
17ti
Možda sam malo pretjerala, ne mogu da ocijenim. Povjerivši se jednoj prijateljici, ocijenjeno je da nisam a povjerivši drugoj, ocijenjeno je da jesam. Bar za svoje dobro, i za dobro ove veze koja se tek formira. Bilo kako bilo, lakše mi je što sam sve izbacila iz sebe.
Prije dvije noći smo popričali o svemu što mene muči i bio je pun razumijevanja, pa sam se naivno ponadala da će se još sutra potruditi da se te stvari malo promijene. Umjesto toga smo se čuli kao po običaju, vrlo kratko i on je skrenuo pažnju da ode gledati utakmicu što je mene do kraja izbacilo iz takta i tako smo se sinoć počeli svađati, i presvađali se do kraja noći. Umjesto običnog iznošenja onoga što mi je zasmetalo, uvrijeđeno sam ga zasula otrovnim komentarima i uvrijedila par puta onako kako nikad nikoga u životu nisam uvrijedila. Pogrešno sam očekivala da će mu to staviti do znanja koliko me je povrijedio i koliko mi je stalo, a umjesto toga smo se posvađali kao nikad dotad i mrva je falila da odustane od dolaska i da se ne vidimo nikako. I da završimo sa svime baš sada. Danas je rekao da će ipak doći, što mi je ipak mnogo značilo.
Bila sam bezveze raspoložena i danas, kao i prethodnih dana ali me bar nisu spopadali napadi suza. Išla sam u šoping nekako nazor, kupila neke stvarčice, isto nazor, i ništa od toga mi nije uspjelo skrenuti pažnju i popraviti raspoloženje. Usput sam razmišljala o svemu i bar trenutno, složila si u glavi da sam se (možda) malo previše fiksirala na njega kao neku emotivnu luku koja će mi sad, kad smo zajedno, pružati koliko god pažnje mi treba i kad god mi treba, i u svemu tome sam smetnula s uma da se muškarci sporije i teže vežu, i da sve to što pokušavam, je zapravo gušenje za njega. S druge strane, stoji da sam bila u pravu za te stvari, s time se čak i on složio, samo sam ih, eto, krenula iznositi na sasvim pogrešan način.
Ukratko, prilično sam usrala, kad je riječ o načinu na koji neko treba da se postavi u mojoj situaciji, i bezveze mu pokazala neku sasvim lošu stranu sebe. Ako nakon ovoga uspijem u tome da ga zadržim i da me zavoli, tačno ću si imati na čemu čestitati.
Fiksirana na njega, zabrinuta i razočarana situacijom na poslu, zaboravila sam uživati u svim drugim stvarima i iskalila se baš na njemu, ne razmišljajući o tome koliko će daleko otići.
Prirodno nisam baš strpljiva osoba, i iako sam o tome ponešto kroz živit naučila, pustila sam da mi izmakne nestrpljivost u svoj njenoj zlobnosti i negativnosti, na gotovo najgori mogući način. Dramila sam i optužila ga za sve za šta sam se u tome momentu sjetila.
Pretjerala sam.
komentiraj (0) * ispiši * #
18ti
Danas se konačno može reći da sam bolje. Baš sam se dobro najela i nije bilo tjeranja suza unutar sebe. Čudno je koliko loše emocije, jednom kad prođu, mogu djelovati nesuvislo i nestvarno, čak i samome sebi. Danas mi njegove riječi čuđenja nad mojim izlivom ljutnje i bijesa zbog njegovog ponašanja djeluju sasvim opravdano, jer se danas osjećam smireno i tugaljive emocije i osjećaj nebitnosti su me popustili. Stres sa posla također sam nekako konačno ostavila sa sobom i poruke pune grdnji i nezadovoljstva kolegama od šefa sa naše viber grupe s posla, do mene dopiru tako sa distance, totalno nebitne.
komentiraj (0) * ispiši * #
00:00
ponedjeljak , 15.04.2019.When you try your best but you don't succeed
When you get what you want but not what you need
When you feel so tired but you can't sleep
Stuck in reverse
When the tears come streaming down your face
'Cause you lose something you can't replace
When you love someone but it goes to waste
What could it be worse?
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
But high up above or down below
When you are too in love to let it show
Oh but if you never try you'll never know
Just what you're worth
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
Tears come streaming down your face
When you lose something you cannot replace
oh and tears come streaming down your face
And I
Tears streaming down your face
I promise you I will learn from all my mistakes
oh and the tears streaming down your face
And I
Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you
Elem, kraj dana je donio kakvo-takvo olakšanje. Otišla sam do vozača da si ubijem malo misli i jer mi se stvarno dosadilo šutjeti a i cijediti suze ko kakva jadnica, pa smo se uspjeli malo ispričati i nasmijati i sve mi je bilo okej dok me nije nespretno pozvao da se vidimo dok smo tu i još nespretnije mi tražio broj telefona. Nisam baš upratila je li oženjen, ali tip je bukvalno čika za mene, pa me obuzeo momentalni osjećaj smorenosti na tu njegovu reakciju.
Pa ipak, bar mi se više nisu suze cijedile niz lice.
komentiraj (0) * ispiši * #
