Navijač Hajduka

utorak, 31.07.2012.

VRHUNAC SEZONE

 

Nema boljeg opisa za započet ovaj osvrt nego ono kako bi Piceferaj reka u Velome mistu ”a ludega li grada, a ludega li svita”! Jer kako drugačije objasnit neizmjernu ljubav navijača prema klubu koja iz godine u godinu jednostavno fascinira. Stvarno nam malo za sriću triba, a nakon izbacivanja Skonta iz drugog pretkola Europske lige, te preksinoćnje pobjede protiv Splita stvorio se dojam da smo u najmanju ruku ”al pari” sa Interom... To je jednostavno splitsko stanje uma i ne bi ga minja ni za šta...

 

No prije svega ostao sam dužan pojašnjenje na svoj zadnji osvrt ovdje na blogu s obzirom na to da sam dobio nekoliko mailova u kojima me se proziva da zašto (i u čije ime) pišem protiv gospodina Jake Andabake. Kao prvo ovaj blog je u potpunosti neovisan i autor ovog bloga ne piše ni u čije ime niti za ičiju korist! Pišem isključivo iz kuta jednog običnog navijača, pa kome se sviđa neka čita, a onima kojima moje pisanje nije zanimljivo neka slobodno preskoče ovu stranicu. Tako sam se zadnji puta osvrnuo na ulogu gospodina Andabaka protiv kojeg zaista nemam ništa osobno, ali želim da se javno razjasne sve njegove dosadašnje uloge u klubu. Isto tako autor ovog bloga nema nikakvih rasnih, vjerskih, spolnih niti bilo kakvih drugih predrasuda prema ikome, a kamoli da ga smeta kraj iz kojeg dolazi dotični gospodin. Za mene su prije svega bitni čovjek i njegova djela, a nikako odakle je, koje je vjere, broj krvnih zrnca i slične gluposti. Zato napominjem da ću isto tako i ubuduće kritizirati (i pohvaliti) sve one koji to po mojim mjerilima zasluže. Što se tiče projekta Naš Hajduk isti taj projekt u potpunosti podržavam (član sam udruge) jer je to po meni najbolji mogući model vladanja klubom u situaciji dok je klub većinski u gradskom vlasništvu (na ovaj način smo ”izbacili politiku iz naše butige”). Isto tako podržavam i izbor predsjednika Brbića jer je izabran od strane Nadzornog odbora kojeg smo upravo mi članovi udruge birali, ali to ne znači da tog istog gospodina neću kritizirati kada to po mojim mjerilima i zasluži. Osobno mu želim sve najbolje kao predsjedniku Hajduka, a na njemu je da se pokaže da je dostojan pozicije koju je zauzeo. Toliko o tome.

 

Od zadnjeg javljanja dogodilo se nekoliko stvari vezanih uz samo poslovanje kluba. Prva bitna stvar vezana je uz zamjenu domaćinstva između Hajduka i Intera. Opet nova afera koja nam jednostavno nije bila potrebna. Ždrijeb je odlučio da se prva utakmica igra u Milanu, a uzvrat u Splitu. Na to su čelni ljudi kluba na čelu sa novoizabranim predsjednikom Brbićem zatražili od Intera da se napravi zamjena domaćinstva u strahu da ako prvu utakmicu na San Siru Hajduk izgubi sa velikom razlikom neće biti pun stadion na uzvratu što bi značilo da bi i prihodi od ulaznica bili znatno manji. Ovako su se odlučili ”oderati” navijače i uzeti im novac dok je sve još neizvjesno, zapravo pokazujući koliko ne vjeruju svojim mladim momcima na terenu. Jadno i kukavički, a nikako hajdučki. I još gore od svega toga je da su se poslije prvih napada navijača zbog takve odluke oglasili iz kluba sa priopćenjem da je Inter zatražio promjenu gostovanja?! Taj isti podatak još i dan danas stoji na službenim stranicama kluba?! Za ne povjerovati je koliko su pojedinci iz klubu spremni lagati javnost i navijače. Znači, kukavički zatražimo promjenu gostovanja, a onda još i lažemo da je Inter zatražio promjenu! Morat će novi predsjednik dobro otvoriti oči da vidi s kim to ima posla u vlastitom klubu i tko ga sve savjetuje... Ovakvo ponašanje je jednostavno nedopustivo! Naknadno je na skupštini kluba iznesen stav predsjednika Brbića u stilu da klub ne bi ni imao novca za put u Milano pa su radi toga išli u zamjenu  domaćinstva. Ako je tako onda ok, ali zašto se onda nije tako i izašlo pred navijače na početku same priče, nego nas se bezočno lagalo. Kao da se već nismo nagledali razno raznih afera i gluposti u klubu svih ovih godina pa nam treba još jedan u nizu gafova. S druge strane pozdravljam istup člana Nadzornog odbora Nikole Koceić-Bilana koji je javno kritizirao ovakvu odluku. Svaka konstruktivna kritika je poželjna, a ljudi koji su na pozicijama svojom kritikom mogu doprinijeti da se u budućnosti ovakve stvari ne ponavljaju.

 

Druga stvar vezana uz poslovanje kluba odnosi se na prodaju braće Sharbini. Ahmad je pušten u Istru 1961 bez odštete pri čemu smo se riješili utega njegovih ugovornih obveza za ovu sezonu (cca. 200 tisuća eura), dok je Anas napokon prodan i to u Al Ittihad iz Saudijske Arabije pri čemu odšteta Hajduku iznosu 1,8 milijuna eura. Do sada je Hajduk za njih dvojicu ukupno uložilo cca. 5 milijuna eura (3 milijuna eura za odštetu Rijeci plus 2 milijuna eura za njihove plaće), pa iz te perspektive izgleda kako je klub s njima napravio jako loš posao. No to nisu grijesi današnje Uprave, a ovaj posao smatram iznimno dobrim s obzirom na situaciju u klubu, ali i na situaciju na nogometnom tržištu uopće. 13,5 milijuna kuna čistog novca dobro će doći da se barem malo pokrpaju rupe. A tih rupa ima i previše. Ovom prigodom zahvaljujem Nadzornom odboru koji se odlučio napraviti dubinsku reviziju. Ta ista revizija je pokazala da klub trenutno duguje 102,5 milijuna kuna! Da, gotovo nevjerojatnih 102,5 milijuna kuna! Tako da ovih 13,5 milijuna kuna je doslovno malo zraka kojeg smo uhvatili da izdržimo do idućeg zarona. Bit će teško, ali situacija nije bezizlazna, samo trebamo napraviti stvarni zaokret u poslovanju i dug se u narednih nekoliko godina može istopiti. No pitanje je jeli gospodin Brbić taj koji može donijeti preokret? Nadajmo se da je. Samo će mu trebati puno mudrosti i znanja jer troškovi radne zajednice su i dalje preveliki, a utakmicom protiv Intera ćemo vrlo vjerojatno zatvoriti špinu za ovu godinu kada su (značajni) prihodi od ulaznica u pitanju (ostaje još najmanje jedna utakmica s Dinamom). Ono što bih osobno volio vidjeti jest detaljni plan i program kojim ovaj gospodin želi ”pokrenuti” Hajduk. Vidjet ćemo hoće li se takvo što uskoro i prezentirati svim navijačima (odnosno dioničarima).

 

Valja spomenuti da je dobra stvar i to što su se iz kluba napokon odlučili pokazati zube gradonačelniku Kerumu, te će mu navodno uredno fakturirati već spomenutih 50 karata koje je gotovo nasilnim putem uzeo iz kluba. Nisu to veliki novci, ali je bitan princip jer se na taj način brane boje kluba i vraća već pomalo izgubljeno povjerenje navijača kada je rad Uprave u pitanju.

 

Za kraj najava utakmice sezone. Prije svega kako objasniti pojavu kada ti je klub na dnu, pokraden i izmuzen, para ni za lijek, na Poljud stiže nekakav Skonto iz Rige, a pri tom su tribine stadiona pune i navijači zdušno navijaju da poguraju svoju momčad?! U trenutku kada bi navijači bilo kojeg drugog kluba okrenuli leđa i Upravi i igračima i svemu što je vezano za klub, nas je na tribinama nikad više. Zato me strah i pomisliti što će se dogoditi u četvrtak protiv Intera i kakva će se atmosfera tek zapaliti. Imam osjećaj da će biti najluđe do sada jer je momčad mlada i tribine osjećaju da moraju odigrati nezaboravnu ulogu ako želimo napravit iole prihvatljiv rezultat. Što se tiče momčadi ona je mlada i limitirana, da ne kažem nedovoljno talentirana, ali zato napokon fanatično borbena i u sportskom smislu drska. U ove prve četiri utakmice sezone napokon je pristup utakmicama zaista na nivou. Do sada su se većinom terenom šetale nekakve kvazi-zvijezde prenapuhanih ugovora, a danas igraju većinom domaća dica koja zadnju plaću nisu vidjela mjesecima. I sada naši momci lete po terenu, dok su se oni prije vukli što publika itekako prepoznaje. Ako napravimo analizu rezultata u ove četiri utakmice, vidjet ćemo da do sada imamo dvije pobjede kod kuće (Skonto i Split), jedan remi u Puli (Istra 1961), te poraz u gostima kod Skonta. Rezultatski gledano, ništa posebno, ali ono što veseli jest čvrstina u igri. Dobro stojimo na terenu, borbenost je na zaista zavidnoj razini, a primili smo samo jedan gol u četiri utakmice što dovoljno govori o razini koncentracije cijele momčadi. S druge strane nema komplikacija u igri što je dobro, ali realno u kreaciji prema naprijed smo još uvijek tanki. Isto tako nemamo puno igrača u završnici, nemamo igračku klasu u sredini terena koja je spremna napravit razliku i nemamo uigrane linije s obzirom da je momčad potpuno nova. Ali ono što imamo jest da imamo sigurnog Blaževića na vratima, nikad spremnijeg Maloču u obrani, vrhunskog zadnjeg veznog Radoševića, poletnog (za sada bez konstante) Caktaša i uvijek nezgodnog Vukušića u napadu. Čudo jedno kako kod nas igrači od škarta postanu zvijezde (i obrnuto) gotovo preko noći. Ali kad smo takvi... Splitsko stanje uma tek rijetki mogu razumjeti. No hoće li sve ovo biti dovoljno da iznenadimo Intera u četvrtak? Intera koji će nas vjerojatno podcijeniti i koji najvjerojatnije neće susret započeti sa kompletno najboljom postavom. Špurijus mi govori da bi moglo biti dobro, a onda slijedi invazija na Milano.

 

 

Sa štovanjem,

Ante Armanda        

mail: ante.armanda@xnet.hr

ponedjeljak, 23.07.2012.

JOŠ U SVIĆI ULJA IMA

 

Opet novi potresi u klubu. Kad čovjek povjeruje da se stanje normalizira, uvijek ispadne neki novi cirkus, neko novo nepredviđeno stanje. Sukob između Nadzornog odbora i gradonačelnika Keruma za sada je okončan u korist nadzornika, ali nitko zapravo ne znam što nam sutra nosi... Sam ispad gradonačelnika jednostavno nije vrijedan komentara jer takvo necivilizirano i bahato ponašanje je debelo ispod praga ljudske tolerancije. Ne kaže se uzalud daj čovjeku moć pa ćeš vidjeti kakav je. Eto, mi građani Splita smo mu dali moć i sada moramo trpjeti ovaj primitivizam i sve što ide uz to. No i tomu će uskoro doći kraj, a kako se sada čini poslovno carstvo vrlog gradonačelnika se polako ali sigurno ruši i mogla bi ga uskoro dočekati najgora kletva „dabogda imao pa nemao“. No to su njegovi privatni problemi i neka se on s njima nosi. S druge strane nadzornici su konačno odlučili pokazati zube, te su se čvrsto suprotstavili Kerumu. S moje točke gledanja potpunosti podržavam takav potez jer upravo radi toga smo ih i izabrali i bilo je i vrijeme da netko stane na kraj ovakvom primitivizmu i nasilju. No iza ove bitke ostalo je dosta repova na koje će tek buduće vrijeme donijeti odgovore. Evo analize:

 

-         Tko je odgovoran za to da kredit još nije odobren? Da li Nadzorni odbor kako tvrdi gradonačelnik ili je istinita teorija o tome da upravo gradonačelnik uvjetuje bankama da se uz ovaj kredit za klub odobri i kredit za njegovu privatnu firmu?! Od banaka znamo da nećemo dobiti odgovor, gradonačelnik je svoju verziju priče ispričao, ali zašto Nadzorni odbor šuti?! Općenito iz moje perspektive Nadzorni odbor jednostavno izdaje premalo priopćenja prema vani. Ne žele se medijski eksponirati i kao rade u tišini. To bi bilo ok da Hajduk nije to što je i da se ne nalazimo u ovakvoj financijski gledano teškoj situaciji, ali današnja vremena jednostavno zahtijevaju puno više transparentnosti u radu i priopćenja koja će javnosti (odnosno navijačima) objasniti u kojem smjeru ide „bili brod“.

-         Upad gradonačelnika u kancelarije i zahtjev da mu se preda 25 karata za A i 25 karata za B ložu je blago rečeno nekulturan, a upitno je jeli ovaj potez ujedno i kažnjiv. Nisam u potpunosti upućen u to da li NK Hajduk ima obvezu gradu kao većinskom vlasniku davati određeni broj besplatnih karata i tko ih i na koji način može podignuti, ali ako je gradonačelnik to izveo „na svoju ruku“ onda mu se jednostavno nije smjelo dati te karte ili ga se u najmanju ruku trebalo prijaviti policiji.

-         Ispadi gradonačelnika jesu za svaku osudu, ali postavljanje Brbića jest dosta škakljivo s obzirom da se radi o „desnoj ruci“ gospodina Andabaka. Drago mi je da je Nadzorni odbor zauzeo svoj stav, ali ovim postavljanjem izgleda kao da će Andabak zaista vladati iz sjene. S tim činom je Nadzorni odbor preuzeo na sebe dvostruki teret. Prvo, ako se Brbić ne pokaže dobrim rješenjem onda je to i njihov veliki neuspjeh, te početak kraja. Drugo, ispast će da su pogodovali Andabaku i zato bi im bilo puno bolje da su izabrali nekoga neovisnog stručnjaka, ali pitanje je kakvi su se sve kandidati javili i zašto je izbor pao baš na Brbića. Što se samog Brbića tiče ono što se dalo iščitati iz njegovog prvog ozbiljnijeg intervjua za Slobodnu Dalmaciju meni se blago rečeno ne sviđa. Par standardnih floskula, a nigdje ozbiljne vizije i revolucije u poslovanju kluba. Neću sudit prije vremena, ali nisam siguran koliko će gospodin Brbić uspjeti ozdraviti Hajduk.

-         Da li je istina da gospodin Jako Andabak Hajduku daje pozajmice uz kamatu od 7 posto ili je to samo još jedan vješti spin gradonačelnika?! U posljednje vrijeme Andabak se stalno stavlja u kontekst spasitelja kluba jer uvijek s nekim novčanim iznosom spašava gotovo neizdrživu situaciju. No dali on zaista za te iznose uzima i kamatu? Na žalost nema službenog priopćenja Nadzornog odbora i cijelo pitanje nekako visi u zraku. Po meni je OK ako i uzima kamatu, ali neka se onda javno zna zašto nam posuđuje novac, a ne da ga se prezentira kao spasitelja dok on na nama zarađuje. I još nešto, taj isti Andabak je u klub doveo i Brkljaču i K. Ljubičića. Radi se o igračima koji su dobili itekako unosne ugovore kada su došli u naš klub. Tada sam već prozivao takav oblik vladavine iz sjene. Tko mu je i zašto tada omogućio da se bavi transferima igrača? I to sve pod motom ja želim dobro svom Hajduku. Mogli su onda i svi ostali dioničari raditi slične stvari. Da zaključim, u klubu nam ne trebaju „hrvatskih dobrotvori“ koji uvijek i svugdje gledaju prije svega vlastiti džep.

-         Slučaj Maglica! Da iz moje perspektive transfer Maglice u Hajduk je zaista slučaj! Zašto? Evo i moga viđenja. Hajduk se nalazi u financijski gotovo neizdrživoj situaciji, dug je vjerojatno i veći od spomenutih 60 milijuna kuna, a za transfer Maglice se izdvaja oko 300 tisuća eura. Ništa sporno na prvu ruku, ali treba malo bolje sagledati tijek događaja. Prije svega Maglica je dao NK Osijek na arbitražu i tražio je slobodne papire jer mu je NK Osijek prema njegovom viđenju dugovao oko 7 plaća. Budući da je Hajduk pokazao zainteresiranost, u igru se uključio i Dinamo sa Mamićem i stvar se tada zakomplicirala jer je postojala objektivna opasnost da Maglica ode u Dinamo. I onda na scenu stupa Andabak s pozajmicom od 300 tisuća eura i dovodi Maglicu u Poljud. I u toj priči opet Andabak ispada heroj koji pomaže klubu. A jeli uistinu tako? Prvo, da je Maglica gledao novac i da nije navijač Hajduka od malih nogu nema toga što bih ga spriječilo da ode u Dinamo. To je činjenica. Izabrati Hajduk koji ne plaća ispred Dinama koji nudi redovita primanja je svakako hrabar (da ne kažem lud) potez vrijedan navijačkog divljenja i svaka mu čast na tome. E sad, postavlja se jasno pitanje zašto Hajduk nije čekao odluku arbitražne komisije koja bi vrlo vjerojatno dala za pravo Maglici, te bi on dobio slobodne papire i u Hajduk bi stigao bez kune odštete?! Ovako je klub za transfer platio oko 2 milijuna kuna (barem su mediji tako prenijeli) i to ista ona 2 milijuna kuna Jakine pozajmice (na koju je upitno ide li kamata). Blago rečeno neodgovorno od ljudi iz kluba pogotovo pri ovom financijskom stanju.

-         Slučaj Rukavina. Taman kada sam pomislilo da ćemo sa Šibenikom postići dogovor oko tempa i načina isplate odštete za transfer Rukavine, Hajduk je i Šibeniku okrenuo leđa. Čelnici kluba su zajedno sa novim vodstvom HNS-a i pravnom cakom („na znamo na koji račun vam treba isplatit sredstva“) kupili dovoljno vremena za prikupljanje 4,5 milijuna kuna (prije svega tu su uračunati prihodi od ulaznica s Interom) koliko iznosi odšteta i na taj način su omogući igranje seniorima u prvoj HNL. Super domišljat način, ali i trajno narušeni odnosi (koji istini za volju već dugo nisu na nivou zbog šibenske prevrtljivosti) prema Šibenčanima. Jeli vrijedilo toga? Ne znam i ovdje se malo ograđujem jer je upitno i na koji su način Šibenčani ušli u sve ovo. Ali Hajduk nije u dobre ni sa RNK Splitom, ni sa Šibenikom, ni sa Zadrom?! Jeli moguće da su svi oko nas problematični? Iz tog aspekta apsolutno bi trebalo poboljšat komunikaciju sa susjedima (i ne samo sa njima) ako se želi klubu vratiti i ugled i ime.

 

I za kraj kako sam naslov kaže još u svići ulja ima! Ovo se odnosi na seniorsku momčad i činjenicu da napokon u prvih 11 imamo ukupno 9 igrača poniklih u našem omladinskom pogonu. Zar je stvarno trebalo dodirnuti dno pa da se vratimo vlastitim snagama?! Posljednjih godina se očito previše gledao interes pojedinaca i zato su se u klub dovodili igrači upitnih kvaliteta samo da se „uzme zub“ i „okrene lova“, pri čemu su se domaća dica u potpunosti zanemarivala. Sada se stanje lagano mijenja i već ove prve dvije utakmice (Skonto i Istra) nam govore da ćemo ove sezone gledati nekvalitetan, ali borben i požrtvovan Hajduk. Stoga će nam trebati jako puno živaca s obzirom na limitiranost pojedinaca, ali barem igraju domaći momci željni dokazivanja. Pri tome ih nakon jedne pobjede ne trebamo dizati u nebesa, a isto tako kada zaredaju slabiji rezultati treba im pomoći da ne upadnu u apatiju, pa da borbenost izostane.

 

Nama navijačima ostaje pravo da se nadamo da je ovo sezona u kojoj ćemo dotaknuti dno, a onda polako ali sigurno krenuti prema gore. Zato upravo mi navijači trebamo imati strpljenja u cijeloj ovoj muci, a oni na katu kluba moraju ponuditi potpuni zaokret i viziju ako želimo imati bolje sutra. Imaju li oni snage za to ili nas uskoro očekuje stečaj vrijeme će pokazati.

 

 

Sa štovanjem,

Ante Armanda

 

mail: ante.armanda@xnet.hr