Navijač Hajduka

subota, 10.12.2011.

IPAK SE KREĆE – NA BOLJE!

Nakon gotovo dvije godine pisanja na blogu napokon mi se pružila prilika da napišem jedan vedar i pozitivan tekst. Do sada sam uglavnom uvijek samo „sipao crnilo“, tako da bi se često zapitao pa može li gore od ovoga?! No ovaj tjedan donio nam je zaista dvije iznimno pozitivne vijesti.
Prvo, održana je sjednica Nadzornog odbora na kojoj su donesene prve prave i konkretne mjere, te jasne smjernice kojima bi klub trebao ići u narednom razdoblju. I dok je sjednica trajala, navijači su bili u velikom iščekivanju kakve će poteze povući Nadzorni odbor. Hoće li se ići mlako, tek tako da se zadovolji forma ili će se zaista izvesti konkretni potezi. Na radost svih nas dogodilo se ovo drugo. Smijenjeni su Cicarelli i Nižetić (doduše Nižetić je premješten na drugo radno mjesto), a jasno se dalo do znanja Malešu da se od njega očekuje da reže troškove kluba, te da u roku od 10 dana mora napraviti plan sistematizacije radnih mjesta. Drugim riječima, treba podijeliti otkaze onima koji zapravo ništa i ne rade u klubu, dok nekima treba vidno skresati prevelika primanja. Malešu neće bit lako jer posao otpuštanja pojedinih zaposlenika treba znati izvesti s obzirom da isti imaju ugovore koji su sami krojili. Tako se javno špekulira da Fiorentini ima stavku u ugovoru da ne može otići iz kluba osim ako mu klub ne osigura bolje radno mjesto (npr. bolje radno mjesto u HNS-u). Da li je to istina ili ne to znaju ljudi u klubu i zato treba biti oprezan kada je u pitanju način na koji se riješiti nepotrebnog radnog kadra bez velikih odšteta i bez sudskih trakavica koje bi mogle uslijediti. S druge strane smjenom Cicarellija jasno su dali do znanja da se gafovi poput skidanja grba s dresa više nikome neće tolerirati. Da li je Cicarelli znao za to famozno skidanje grba nije ni bitno jer zapravo kao šef marketinga je za takvo što morao znati i zbog svega treba snositi odgovornost. Samo jasnim i hrabrim potezima Nadzorni odbor će imati podršku cjelokupnog puka, a upravo takve poteze su povukli na svojoj prvoj sjednici. Meni osobno su se svidjele još dvije stvari koje sam više puta iznosio ovdje na blogu. Kao prvo u klub treba ući nezavisna revizorska kuća koja će do u lipu izračunati trenutno stanje na računu kluba. Znat će se koliko Hajduk kome duguje i na koje prihode može računati. Bez jasne računice trenutnog stanja u klubu nema ni jasne vizije za budući razvoj. Hajduk mora biti klub koji će se pošteno odnositi prema svojim obavezama i s kojim će svi sa zadovoljstvom poslovati. Druga stvar koja mi se svidjela je da Nadzorni odbor očekuje jako kresanje troškova i godišnjeg proračuna jer je isti ovaj proračun kojeg danas imamo jednostavno ne održiv. To sam više puta i osobno zagovarao jer mi se moramo znati pokriti s tim koliko nam je lancun dug. Dosta je bilo života na kredit, života s minusom i prelijevanja iz šupljeg u prazno. Puno puta sam radi toga naišao i na kritike navijača jer dosta njih smatra kako Hajduk mora imati veliki proračun ako hoće imati dobre rezultate što po meni nije istina, a vidim i da Nadzorni odbor slično razmišlja. Najbitnije je da se racionalizira poslovanje, te da Hajduk plaća pošteno svima, a i da plaća u okvirima onoga što ima. Bolje manja plaća (odnosno ugovori), ali da je sigurna, nego stalna kašnjenja i razna obećanja. Sve u svemu visoki palac gore za prve poteze Nadzornog odbora i poruka neka samo tako nastave, hrabro i odlučno. I dok bude tako imat će podršku svih navijača. S ovim je i projekt Naš Hajduk dobio svoje veliko priznanje i ovim putem čestitam i zahvaljujem svima koji su radili na njemu (ne trebam ni napominjat da sam član udruge). S druge strane usta su začepljenja svima onima koji su nas uvjeravali u suprotno. Na ovaj način smo dobili časne i školovane ljude koji će se istinski boriti za svoj klub. Gledajući iz njihovog kuta, čim su prihvatili ovakav izazov sigurno neće rasprodavati svoj ugled kojeg su mukotrpno stjecali u drugim strukama. Nisu oni novi Livaje, Mrki i ostali koji zapravo i nisu imali nikakav ugled kada su ulazili u klub. Da zaključim, samo hrabro i bez kompromisa i sve vaše odluke mi navijači ćemo znati cijeniti. Itekako!
I dok su gore navedena zbivanja bila donekle očekivana, ono što se dogodilo jučer je šokiralo cjelokupnu Hrvatsku javnost. Maleš je u suradnji sa USKOK-om razotkrio kakvi su zapravo ološ Širić i Djedović. Zamislite isti dvojac je za pošteno suđenje Hajduku tražio 100 tisuća eura mita. I onda im je Maleš zaista vrhunski smjestio. Koliko god sam ga do sada na ovom blogu (po meni zasluženo) kritizirao toliko mu za ovakvo nešto skidam kapu. Prije svega izložio se dosta opasnom riziku cijele akcije. Koliko god da je do sada bio „lajav“ u svojim medijskim istupima toliko je oko ove akcije bio šutljiv jer ima bit da oko njega nitko nije znao u kakav se pothvat uputio. S druge strane s ovakvim potezom je jasno kako čovjek zapravo riskira svoj vlastiti život kao i život svoje obitelji. Vjerujte mi mnogi iz podzemlja se neće lako pomiriti s ovakvim potezom Maleša jer se dirnuo u osinje gnijezdo, dirnuo se u mrežu koja je jako dobro isprepletena i koja dugi niz godina funkcionira na isti način. Znam da će ga policija štititi, ali ovdje javno apeliram na sve navijače Hadjuka da svi ustanemo u obranu Maleša ako mu stigne bilo kakva prijetnja. Čovjek je svjesno ušao u otvoreni rat protiv mafije i zaslužuje podršku u svakom smislu. Svih ovih godina toliko smo puta negodovali radi raznih namještaljki, gledali kako nas potkradaju, gledali kako se kupuju titule, sklapaju razni mutni poslovi, a sve to vrijeme su nam se ti isti „Širići i Djedovići“ rugali uz obrazloženje kao da se mi dalmatinci uvijek bunimo na nešto. Toliko godina smo trpili nepravdu, odlazili razočarani i bjesni sa stadiona, u nevjerici pratili „čudne“ utakmice na televiziji, gledali kako su nam od reprezentacije napravili privatnu prčiju, budili se jutrima razočarani i bez nade, a sve to vrijeme glavne face su nas uvjeravale kako je sve čisto i da u nas nema nepravilnosti. Htjeli su da budemo slijepi pored zdravih očiju. I onda se pojavi Maleš i javno pokaže tko je kakav i da ipak nismo slijepi i da sve te nečasne radnje za koje se godinama zna ipak postoje. Zato Maleš svaka ti čast jer smo dugo čekali čovjeka koji će bit na položaju i u poziciji da ovakav ološ raskrinka. Kad već institucije ove države nisu htjele (smjele) same razbiti mafiju u hrvatskom nogometu onda je ovaj tvoj potez zaista junački. No ono što je još važnije u cijeloj priči je da su Širić i Djedović htjeli uzeti 100 tisuća eura za pošteno suđenje!? Kako će to oni osigurati pošteno suđenje?! Vrlo jednostavno, utjecajem na suce. Onda se dolazi do jasnog zaključka da su suci u hrvatskom nogometu itekako potkupljivi i da se na njih da utjecati (o tome sam već javno pisao na blogu, kao i o kriteriju kako suci uopće napreduju). I što sad?! Imamo Širića i Djedovića koji godina rade u vrhu hrvatskog nogometa i oni kao takvi mogu „srediti suce“. Znači li to da je liga neregularna?! I to godinama?! Ili će nas opet netko pokušati uvjeriti da je ovo samo izolirani slučaj u hrvatskom nogometu. Sad će nas ti isti ići uvjeriti kako Mamić ne kontrolira suce i cijeli hrvatski nogomet već godinama?! Zar ćemo povjerovati da je „obraz od čovjeka“ Srebrić čist?! Pa Marković?! I svi ostali lupeži koji godinama sustavno uništavaju hrvatski nogomet samo zbog vlastitih interesa i koristi. E pa gospodo odzvonilo vam je! Obruč se polako steže i svi „nečasni“ bi ubrzo mogli tamo gdje im je mjesto, a meni jedino pada na pamet (ako i kad se cjelokupno klupko odmota) da se navijači svih klubova u Hrvatskoj ujedine i da tuže ovakve lupeže za duševnu bol koju su nam sustavno i besramno nanosili svih ovih godina.
Još samo poruka izborniku nacionalne vrste Slavenu Biliću koji sebe doživljava kako visoko poštenog i visoko moralnog čovjeka da se i on ne pravi slijep pa da ne vidi s kim ima posla. Dosta nam je njegovog njegovom beskrvnog stava prema svemu što se događa. Sada je i na njemu da pokaže da ima muda i neka slobodno zgužva i baci papirić sa imenima igrača koje mora voditi na Europsko prvenstvo, a kojeg mu je Mamić dao kao uvjet da bi ovaj ostao izbornik. Ili ćeš nas i ti Slavene ići uvjeravati kako je ovdje sve čisto i da je ovo samo još jedna nova „priča“. Mnoge maske su pale i vrijeme je da svatko zauzme jasan stav. Ako ništa drugo Hrvatska država je zaslužila da krene boljim, poštenijim i iskrenijim putem.
Zato za kraj, još jednom veliko hvala Nadzornom odboru i veliko hvala Malešu što su nas učinili sretnima i što su nam jasno pokazali da se mogu donositi prave odluke, da se može igrati pošteno, te da bi naš klub u bližoj budućnosti mogao ugledati bolje dane. Sad nam je ovo svima velika prilika da ujedinimo oko Hajduka jer je protivnik na koljenima u svakom smislu. Čak mi pada na pamet kako ni ovih minus šest na proljeće više ne izgleda toliko nedostižno jer svi ovi događaji u nama bi mogli ponovno probuditi onaj zdravi dalmatinski dišpet, a kad je tako onda smo najopasniji!


Sa štovanjem,

Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

subota, 03.12.2011.

SLUČAJ EDUARDO

Iako je ovaj blog posvećen isključivo pisanju o stvarima koje su vezane uz NK Hajduk, ovaj put ću napraviti iznimku i obradit ću temu o „slučaju Eduardo“. Radim to isključivo iz razloga da prikažem kako kod nas stvari funkcioniraju kada je domaći nogomet u pitanju. Definitivno sam se odlučio na pisanje nakon jučerašnjeg nastupa Zdravka Mamića i konačnog rasvjetljenja svih činjenica koje se odnose na ovaj slučaj. A činjenice su sljedeće:
Eduardo je sa 15 godina stigao iz Brazila u Hrvatsku pri čemu je njegov tadašnji menadžer Suzano vodio brigu o njemu. Budući da je Eduardo tada bio maloljetan Suzano je sa njegovom majkom potpisao ugovor o skrbi i brizi nad njenim djetetom pri čemu je Suzano polagao prava na 50% iznosa svih Eduardovih primanja. 2001. godine kada je Eduardo postao punoljetan u igru se uključio Zdravko Mamić. Zdravko je isplatio 50 tisuća dolara Suzanu, te su od tada obojica imali po 25% iznosa od svih igračevih primanja dok je preostalih 50% pripadalo Eduardu. U ugovoru koji je tada potpisan Mamić je naveden kao pokrovitelj, Eduardo kao nogometaš, a Suzano kao opunomoćenik. 2007. godine Suzano tuži Eduarda jer mu ovaj nije isplaćivao ugovorom predviđena sredstva. Shvativši o kakvom se kapitalcu radi, Mamić je 15.04.2007. godine potpisao aneks ugovoru da će on osobno isplatiti Suzanu iznos od 300 tisuća dolara, pri čemu se Suzano odriče svih dotadašnjih dugovanja i svih budućih Eduardovih primanja. Na taj način je Suzano izbačen iz igre, a Mamić je svojih 25% potraživanja smanjio na 20%. Dakle, nakon 16.04.2007. godine igrač je trebao davati Zdravku Mamiću 20% svih svojih budućih primanja, dok je 80% primanja ostajalo samom Eduardu. Tri mjeseca poslije Eduardo se prodaje u Arsenal pri čemu je transfer trebao odraditi Mamićev sin Mario Mamić. Zašto kažem trebao?! Pa zato što je plan obitelji Mamić bio da sami odrade cijeli transfer i na taj način dobiju određeni postotak koji se popularno naziva menadžerska provizija. Problem je nastao jer su iz Arsenala uvjetovali da i oni koriste svoju agenciju, a to je trebala biti sportska agencija braće Kashmiri koji se zadnjih dana dosta spominju u medijima. Mamići su popustili, te je dogovoreno da se menadžerska provizija podijeli po pola između agencije Marija Mamića i agencije braće Kashmiri. Ugovor je potpisan i Eduardo je postao igrač Arsenala. Problem nastaje jer je Eduardo nakon svoga prelaska u Arsenal odlučio u potpunosti ignorirati ugovor s Mamićima jednako onako kako je ignorirao i ugovor sa Suzanom kada je došao u Dinamo. Zbog toga je u svibnju ove godine, Mario Mamić, sin Zdravka Mamića, kojemu je, kao fizičkoj osobi, Zdravko Mamić 2007. ustupio ugovor i sva prava i obveze iz njega, podnio prijedlog za ovrhu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Već pet dana kasnije sud je odlučio o provedbi ovrhe, prvo na kuću i automobile. Pri tom je u srpnju u Mario Mamić zatražio i uskoro i dobio ovrhu 5.513.066,48 kuna (s kamatama bi svota mogla dostići i oko osam milijuna kuna), odnosno 20 posto svih Duduovih primanja - sve ono što mu po vlastitoj računici po ugovorima o zastupanju i ulaganju iz 2001. pripada - nakon odlaska u Arsenal 2007. Zamislite sud je za pet dana od podnošenja zahtjeva donio odluku! Za pet dana?! Za ne povjerovat kako u nekim slučajevima u nas sud reagira brzo. Kada bi barem sud tako reagirao u slučaju nas običnih smrtnika... Zbog svega navedenoga problem obitelji Mamić sada stvaraju i Eduardo i braća Kashmiri jer Eduardo ne plaća svoje obaveze iz ugovora, a Kashmiri žele svoj postotak jer su posredovali u transferu. Priča je malo komplicirana i kraj joj se ne nazire skoro. Tko je u pravu, a tko u krivu bit će poznato po okončanju sudskog spora. Znamo da pravda i pravo nisu uvijek na istoj strani, tako da će rezultat biti neizvjestan. S jedne strane Eduardo je svjesno potpisao takav ugovor (vjerojatno i nije imao izbora) te bi se trebao držati stavki koje je potpisao, dok je s druge strane sada svima jasno kakve je lihvarske ugovore Zdravko potpisivao s igračima općenito. No, kao što rekoh pustimo odvjetnicima i sudstvu da rješavaju ovakve sporove...
U gornjem dijelu teksta navedene su sve za sada poznate činjenice iz slučaja Eduardo i tu se nema što dodati. No jučerašnjom pressicom imam osjećaj da je Zdravko Mamić konačno zadao završni udarac sam sebi javno iznoseći sve podatke iz ugovora. Gledajući sa strane sudskog spora jučerašnjim izlaganjem Zdravko je dao sebi nekoliko plusova, a s druge strane je zapravo u potpunosti (javno) razotkrio koliko sukoba interesa ima kada je on u pitanju. Žalosno je bilo gledati novinare koji nikako ne žele ili ne znaju ili ne smiju pitati Mamića samu srž problema. A prava srž problema je isključivo sukob interesa. Ugovor kao ugovor, to je stvar suda i sudskog procesa, ali vrijeme sklapanja pojedinih stavki i ugovara je svakako predmet rasprave. Pa zar zaista nitko od novinara nema muda javno postaviti neka pitanja i tako dovest Zdravka pred zid?! Za ne povjerovati u kakvoj beskičmenoj državi živimo! Ponekad mi se čini da takvim stavovima i ne zaslužujemo bolje. I gdje je onda problem? Pa problem je u tome što njegovi osobni ugovori s Eduardom (te s još nekoliko drugih igračima) možda i jesu potpisani prije njegovog ulaska u NK Dinamo i hrvatski nogomet, ali ti isti ugovori su ostali na snazi cijelo vrijeme njegove najviše funkcije u NK Dinamu i HNS-u. Svi znamo da je on izvršni dopredsjednik NK Dinamo i da se sam javno hvali (što i nije neka tajna) da zapravo sve važnije odluke donosi upravo on. To znači da je on odgovoran za bilo kakvo povećanje plaće svojim igračima. Povećavanjem plaće npr. Eduardu (ili bilo kojem drugom igraču s kojim ima ovakav ili sličan ugovor) zapravo direktno stavlja novac sebi u džep! I to onda nije sukob interesa?! Zaista nevjerojatno da se s takvim dokumentima maše na javnoj televiziji i da nitko iz državnog odvjetništva ne reagira. Po čovjek svojim javnim izlaganjem sam sebi kopa jamu, a reakcije nema. On uživo dokazuje u kakvom je sukobu interesa i zapravo u biti olakšava posao institucijama... Drugi problem je što mu sin direktno radi sa NK Dinamom (iako je Zdravko to više puta u prošlosti demantirao) pri čemu imamo još jedan sukob interesa. Tata gura sve svoje igrače kroz klub i reprezentaciju, a sin ih prodaje i ubire zaradu. Pri tom valja naglasit da je sportska agencija „Mamić sport agencija“ sve do 2006. godine glasila na ime Zdravaka Mamića, te ju je tek tada formalno prebacio na sina. Prebacio ju je upravo iz razloga što se počelo pisati u medijima o mogućem sukobu interesa. Znamo pri tom da je puno prije 2006. godine Zdravko Mamić već debelo bio u Dinamu. Drugim riječima sukob interesa gdje god se okreneš.
Danas agencija koju formalno vodi Mario Mamić ima pod sobom igrače poput Modrića, Vukojevića, Lovrena, Kelave, Vrsaljka, Šituma i Ademija i zapravo je nepoznanica kakvi su ugovori i s njima sklopljeni. Plus toga Mario je radio i na transferu Vedrana Čorluke. Od svih njih jedino je Modrić imao sukob s Mamićem nakon što je prešao u Tottenhan. Vjerojatno je i Luka želio izbjeći daljnje lihvarenje od strane Mamića, no nakon kraćeg sukoba stvari su vjerojatno izgladili „dogovorom sa strane“. Isti taj „dogovor sa strane“ je Eduardo i odbio, pa zato sada i imamo ovakvu trakavicu. Kad malo bolje promislim Eduardo i nije pravi Hrvat jer koji bi to pravi Hrvat (da ne kažem Hrvatina!) izašao javno u borbu sa velikim i nedodirljivim Zdravkom Mamićem! Hrvati su poznati kao podobni, ponizni i uvjek spremni za „dogovore sa strane“. I da bi stvar bila gora niti jedan igrač nije spreman stati u (moralnu) obranu Eduarda, svi šute i ne žele se nikome zamjerit. Sad bih rekao jednu grubu riječ za takve ljude, ali ću se suzdržat jer će ovaj blog ipak bit pošteđen grubosti. S druge strane tek su rijetki oni koji se usude stati kontra Mamića. Jedino su mu Niko Kranjčar (zbog povijesnih razmirica), te Rakitić (on je ionako napola Švicarac pa ne razumje hrvatsko stanje uma) spremni dati odgovor.
Nakon svega kako onda vjerovati u regularnost lige, u pošteni odabir reprezentativaca (u svim kategorijama), u poštenje u hrvatskom nogometu uopće kada je Zdravko Mamić glavna osoba u svemu tome. Isti taj Zdravko Mamić koji se usudi javno reći „jebeš zakone, moj sin će raditi što ja hoću i kako ja hoću“...
I za kraj samo po sebi postavlja se pitanje zašto Zdravko Mamić jednostavno ne ode iz nogometa i ostane uživati u svim tim silnim novcima koje je zaradio?! Mnogi će na prvu pomisliti da on ne može bez medija i moći, da ga to jednostavno hrani. Ako se mene pita odgovor je sasvim suprotan. On bi odavno otišao s mjesta izvršnog dopredsjednika Dinama i iz HNS-a da ga nije strah što će se dogoditi kada ode. Upravo oni koji izgledaju nedodirljivi kada su na vlasti (jer svojom moći kontroliraju sve ispod sebe) u trenutku kada odu s te iste vlasti postaju ranjivi i zapravo im svi okreću leđa. Imamo najsvježiji primjer bivšeg premijera koji je jednako tako izgledao nedodirljivim dok je bio na vlasti. Hoće li sličnim putem krenuti i Zdravko Mamić pokazati će budućnost...



Sa štovanjem,

Ante Armanda


mail: ante.armanda@xnet.hr

četvrtak, 01.12.2011.

KUGINA KUĆA

Upravo tako, Hajduk je već dugo vremena jedna velika kugina kuća. Citirat ću suprugu pokojnog Tomislava Ivića koja kaže:

- Di god smo vanka bili, držali su nas ka malo vode na dlanu. Eno, i danas se jedna od sala na stadionu Anderlechta zove po Braci. A u Hajduka je uvik bilo, a tako je ka šta vidin i danas, najvažnije ugrabit za sebe. Ma, Hajduk je kugina kuća! Nema tu sriće dokle god ne dođe jedan gazda, lupne šakon o stol i zadnju trulu jabuku ne istira vanka.

I na žalost moramo joj priznati da je u potpunosti u pravu!

Sve što se događa zadnjih dana je stvarno jedna velika sramota koju ovaj klub ne zaslužuje. Potez skidanja zvijezde sa dresa igrača na službenom kalendaru je zaista nevjerojatan. Bez obzira da li je za to kriv desničar Maleš ili bivši HDZ-ovac Cicarelli ovakav potez ne zaslužuje ništa osim trenutnog otkaza kada se utvrdi krivac. Uzeti sebi za pravo da falsificiraš povijest voljenog nam kluba i to nakon samo pola godine rada u klubu je zaista presedan bez premca. S druge strane pokušavam shvatit zašto su to napravili?! Da li su zaista osobni stavovi bili glavno mjerilo micanja zvijezde ili su mislili ovim potezom napravit desnici predizbornu reklamu? Ili je ovo samo jedan od spinova koji je namjerno napravljen da bi se zaboravili stvarni problemi? Ja osobno nisam nikakav ljubimac zvijezde kao simbola, dapače zvijezdu uopće ne simpatiziram, ali povijest je povijest i ona se ne dira! Zvijezdu sa dresa smo skinuli upravo onda kada ju je trebalo skinuti, a ovo što se napravilo na kalendaru vrijeđa zdravi razum, te sve generacija kako igrača tako i navijača voljenog nam kluba. Jedino dobro što se dogodilo u cijeloj ovoj priči jest reakcija Nadzornog odbora koji je po hitnom postupku onemogućio daljnju distribuciju kalendara. Gospodine Paladino i ostatak družine vi ste nam ostali jedina slamka spasa. Izabrani ste od strane naroda i molim vas da po hitnom postupku provedete snažne rezove na svim razinama u klubu! Gospodina Paladina posebno ističem jer upravo njemu gotovo svi navijači Hajduka neizmjerno vjeruju. Svim ostalim članovima Nadzornog odbora se nađe neka mana, ali sinergija poštovanja prema doktoru Paladinu je zaista nevjerojatna. Potez je na vama, neće vam biti lako, ali vrime je da se odstrani nezdravo tkivo! A ima ga di se god okreneš...

Maleš – Napokon objavio svoj „power point“ program s kojim misli ozdraviti klub. 88 milijuna kuna prihoda i isto toliko rashoda je najavljeno za 2012. godinu. Za rashode na sumnjam, ali da mi je samo znat odakle misli prikupiti 88 milijuna kuna prihoda. Ako to zaista ostvari onda to znači da ćemo ići u drastičnu rasprodaju igračkog kadra, a samim time imat ćemo još jednu sezonu bez trofeja. S druge strane nije provedena sistematizacija radnih mjesta. Zatim su angažirane razne agencije direktnom pogodbom. Uzet je kredit sa kamatom od 9-10%. Pitam se tko će taj isti kredit plaćati kada niti ovako nemamo za život? Najavljivao je nove sponzore, a sponzorima ni traga ni glasa. Najbolji spin kojeg je dosad bacio je bila najava da kupuje Inohu jer će tako dovesti glavnog sponzora s Istoka?! Neproduživanje (na vrijeme) ugovora s Tomasovom i Subašićem još je jedan loš potez. Sad nas Reno Sinovčić ucjenjuje... Nikad nije javno objavio s kakvim je ono dokumentom mahao na dnevniku kod slučaja Šimunić. Junior Jelavić nema ugovor, a uredno je prošao pripreme s prvom momčadi. Je li to novi Livaja, Perišić? Najavio smanjenje ugovora, na maksimalno 100 tisuća eura, ali to je izgleda bio još jedan spin za javnost. Da stvar bude još i gora doveo je Inohu za 200 tisuća eura (ovo je odšteta), plus godišnja plaća od 300 tisuća eura, plus postotak od transfera. Pa Vukovića, 100 tisuća kuna mjesečna plaća, 300 tisuća eura odštete, te dodatna odšteta u slučaju kompletnog otkupa ugovora. Nije ni čudo što ga Reno ucjenjuje kad mu sam daje povod svojim nedosljednim izjavama i potezima. Od 7 dovedenih pojačanja jedino se Lima pokazao dostojnim uloženog novca. Ne kažem da neki od njih u budućnosti neće proigrati, ali stvari danas su takve kakve jesu. Skaut služba i dalje ne radi kako bi trebala, omladinska škola ima viška trenera (kao i cijeli klub ljudi) što je posljedica toga da svaka uprava ubacuje svoje ljude, a pri tom nikog ne otpušta. Igrači uz pomoć menađera i dalje reketare klub. Što je po tom pitanju napravljeno? Ništa. Svi ljudi iz prethodne uprave su i dalje na istoj plaći kao i prije. A što rade? Dobro pitanje... Kad malo bolje promisli što je to dobro Maleš napravio otkada je u klubu? Malo i ništa. Ne kažem da mu je lako biti u vrućoj stolici, ali kad se toga prihvatio morao je znati što ga čeka. Iskreno, više mi se čini da je njemu stalo do toga da se on s ovom pozicijom promovira, nego do uspjeha kluba. Kažu ljudi „daj čoviku moć pa ćeš vidit kakav je“. Ima nešto u tome. Ego, moć i samodopadnost su mu svakako na visini...

Cicarelli – Marketinški stručnjak čijeg se davnog intervjua u Slobodnoj Dalmaciji sjećam kao dan danas. Tada je izjavio da je Hajduk brand i da se od toga da uprihodit 200 milijuna eura. U svom prvom mandatu u klubu za šefa uprave je imao Joška Svagušu. Tada se bunio da nema slobode u radu i napustio je klub. Zato je danas dobio sve ovlasti, pa vidimo kakav je kalendar potpisao. Onda nam još kao šef marketinga slavodobitno najavljuje kako će se u 2012. godini uprihoditi od sponzora 13 milijuna kuna što će biti povećanje od 30% u odnosu na ovu godinu. Cijelih 3 milijuna kuna više prihoda, ako uopće i toliko bude. S druge strane taman kada smo pomislili da je „projekt Barcelona“ odradio kako treba onda se i iza njega vuku repovi jer je angažirana privatna firma Nobilo-Cetinski (s kojom je Pavle u prošlosti osobno surađivao), te je istoj toj firmi isplaćeno 400 tisuća kuna. Ne kažem da se pogodovalo, ali postoje javni natječaji za takve stvari... Sve u svemu, mislim da ako mu se dokaže krivnja za kalendar, možda broji posljednje dane u klubu...

Nižetić – Još uvijek ne znam kakva je njegova uloga u klubu. Mislim, na papiru znam, ali u stvarnosti zaista ne znam. Svojom najavom da će klub osnovati vlastitu agenciju za zastupanje igrača, a potom izjavom da ne zna kako će to u praksi izgledati pokazuje kako je zalutao u ovaj posao. Ako vi gospodine Nižetiću ne znate kako će to izgledat, a tko bi onda to trebao znati. Još jedan spin? Ili ipak želja da se pokaže navijačima u stilu pa evo i ja nešto radim. S druge strane igrači koji su dovedeni u klub, većinom su dovedeni na način da su ih razni menađeri ponudili klubu, a ne da je gospodin Nižetić njih osobno pronašao. Zatim, misija putovanja u Austriju (?!) gdje je tražio moguće prinove (pojačanja u Austriji sigurno neće naći) spada u još jedan njegov biser... Milo, vrati se u trenerske vode, tamo si ipak puno bolje pliva.

Analiza igračkog i trenerskog kadra slijedi za koji tjedan kad se malo slegnu dojmovi. Ako Balakov uopće doživi sljedeće tjedne. Zna se tko je u nas obično dežurni krivac. Maknimo trenera, operimo ruke i glumimo Poncija Pilata. Trener je glavni i odgovorni, a mi miševi ćemo nekako preživjeti. To je uglavnom uvijek bio stav svih dosadašnjih uprava. No, vidjet ćemo što nosi budućnost i kakve rezove sprema doktor Paladino... Svakako, naredni dani će biti iznimno zanimljivi.

Htio bih se zahvalit svima koji su mi se javili nakon moje zadnje objave na blogu (imena nikada neću javno spominjati). Javilo se do sada najviše ljudi i bilo mi je zadovoljstvo odgovarati na vaše upite. Pišite, ostavljajte komentare, ispunite anketu koja je postavljena s desne strane... Jer upravo tome i služi ovaj blog.

Pozdrav iz dalekog i sad već pomalo prohladnog Stockholma!

Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr