pokusavam dotaknuti snove,
ali svakim mojim naporom oni izmisle novi ples
cije korake ne mogu shvatiti...
mislim da bi bilo vrijeme da naucim plesati...
bar malo...
u ovom trenutku mi je glazba jedina potrebna...
bojim se da propadam u visinu...
osjecam nepostojece budjenje osjecajnih maski (?)
koracam zabarnjenim ulicama,
krsim norme i boli me briga...
nikada nisam drzala do necega sto je propisano...
zidovi svakim treptajem mijenjaju boju
i to me zbunjuje...
ali bilo bi prejednostavno (premonotono?)
da zivimo u crno-bijelom filmu...
u sobi se siri dim, ponovo...
mrznja je jaca od ljubavi...
u svakom slucaju gubitnik je onaj koji dobiva,
a ti to shvati kako hoces...
misljenje je jedino sto posjedujes (?)
samo trebam nekog da me voli jebemu mater...
|