<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Oh, sweet whiskey" href="https://blog.dnevnik.hr/natural-blues/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12484923" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="natural-blues,"Look at us, we're beautiful!",blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content=""Look at us, we're beautiful!",blog.dnevnik.hr/natural-blues" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head><body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>


"Look at us, we're beautiful!"
Prekrižila sam noge. Još jedan dim. Udah. Izdah. Evo me opet. Ne znam koliko sam ovih imala. Ne znam koji je ovo po redu. Nije ovo nešto novo, ali eto, opet imam potrebu podijeliti s Internetom dio sebe. Netko će možda nešto tražiti i naići na ovo. Možda će odustati, a možda će ga moje riječi zainteresirati. Njega, nju. Ali opet, možda su blogovi danas izašli iz mode. Možda je jednostavnije na facebook-u. Ili jednostavno modernije.

Dakle. Još jedan gutljaj čaja. Pripremam prste za rečenice koje će pokrenuti mase. Rečenice koje će promijeniti svijet. A možda i ne. Nema veze. Možda će promijeniti mene. Osjećam se jačom ako pišem. Ne znam zašto.
Kada sam razmišljala o ovome na pameti mi je bilo par stvari. Mislila sam komentirati aktualne događaje, ali nema smisla. Ja sam ionako sanjar, vjera u budućnost je moja droga. Opijam se nadom. Ako počnem objektivno sagledavati stvari oko sebe moji zidovi će se srušiti i ostat ću otkrivena. Draže mi je ovako.

Dakle, što mi preostaje? Pisati o svojim snovima? Želi li itko znati o tuđim čežnjama i nadama? Da ovdje ispucam svoju narcisoidnost u onom najčišćem obliku, to bi možda bila i dobra ideja. Na kraju, svatko od nas je sebičan. Ljudi smo.
Voljela bih da mogu ponuditi više. Ali ne želim.

Krenimo. Ako se već nije primijetilo, mlada sam. Uistinu mlada. Sedamnaest mi je godina tek. Netko će me ovdje prekinuti i reći: "Ma što ona zna?!", i bit će u pravu. Ne znam. Voljela bih da znam. Ali ne znam.
Kako bilo, ipak sam tu.
O meni se zaista nema puno toga reći. Ja sam sretna. Imam normalan život koji nije bio baš uvijek najljubazniji prema meni, ali ništa zato. Nisam ni ja prema njemu. Zanima me.... zanima me svijet. Bavim se svime čime stignem, svime što mi padne pod ruku.
Želim mnogo toga. Nekada mi se čini da su sve moje želje samodestruktivne i sebične. Vjerojatno i jesu.
Okružena sam prekrasnim ljudima, hvala im što su odlučili ostati uz sve moje promjene raspoloženja, što ih moja osobnost nije već otjerala. Ovdje, pak želim napisati riječi koje nikada ne bih mogla izgovoriti jer sam prevelika kukavica. Nadam se da ćete svi vi koji se nekako odlučite čitati me i dalje, imati punu košaru strpljenja...
Dio svemira iz tipkovnice vaše vjerne. Mislim da bi to bilo to za sada. Do slijedeće objave, mašem vam maramicom sa svoje kule koju čuva strašni zmaj.
(komentari, 29.11.2011., utorak, 21:24)


Nasumične misli jednog derišta koje nikada ne želi odrasti. Eh, da me barem otme Kapetan Kuka i odvede u Nigdjezemsku da im pričam priče.

Trujem se kada stignem. To je moj cilj.

Voljela bih da mogu reći za sebe da sam pisac. Nisam. Možda tome težim, ali poznavajući sebe ne težim ni za čime.
Ipak, volim čitati. Riječi gutam u nadi da će me oboriti s nogu.

Ako postoji uzor u mom životu to je ova žena- Wei Hui. Obožavam način na koji piše i način na koji oblikuje misli. Poput fine paučine.
Photobucket

Zatim ova žena- Jenny van der Harten. Kad odrastem želim biti ona.
Photobucket

I on. Najsavršeniji čovjek koji je hodao Zemljom. On je moj nepresušan izvor hrabrosti. Njegova glazba me nosi više i više i radi njega se ponekad čak i usudim. Jeff Buckley.
“Words are beautiful but restricted. They're very masculine, with a compact frame. But voice is over, the dark, the place where there's nothing to hang on: it comes from a part of yourself that simply knows, expresses itself, and is.”
Photobucket