|
|
SMRT, donedavno sam vjerolavala da je ona stvarno spas od zivota, od problema i od svega drugoga...
ali dali je stvarno???
svakog dana je sve vise adolescenata koji pomisljajuna smrt a i mnogo ih pokusa dok neki uspjevaju oduzet sami sebi zivot, zasto to rade, dali je stvarno rijec o poremecaju kako tvrde lijecnici...
moram priznati da je ta tema jako osjetljiva, ne tako davno i ja sam razmiljala o samo ubojstvu nekoliko puta i pokusala ali nisam imala hrvabrosti pa sam zavrsila samo s parogrebotina na ruci na srecu ili nesrecu to jos neznam, ali ono sto znam jest da nikome nije lako ko razmislja o samoubojstvu, i da ta osoba otome ne razmislja jer je poludila nego jer ima neki problem, jer joj fali ljubavi ta ljubav ponekad moze biti od stane roditelja ili prijatelja a u dosta slucajeva od suprotnog spola...
u zadnje vrijeme mnogo razmisljam o dosta stvari i pitam se sto je lose a sto je dobro, pitam se dali je smrt ipak rijesenje svih problema, sto njome dobivamo a sto gubimo...
moj blog je oduvjek bio taman, u njegovoj srzi je postojala samo tuga koju bih izbacivala iz sebe kroz postove, ali sada se pitam to rade oni koji nemogu svoju tugu izbaciti na blogu ili ih ne smiri pisanje pjesme, kako oni pronadu sebe, kako se razvesele, sto rade. dali imaju nekoga tko ih saslusa, razumije, savjeuje razveseli ili su sami sa svojim problemima
pomalo se rastuzim kada procitam u novinama da je neko pocinio samoubojstvo ili da je pokusao, iako nepoznajem tu osobu rastuzim se, jer znam da je postojao neko da jsaslusa i pokusarazumjet njene probleme i pomoci joj rijesit ih ta osoba bi bila ziva a u novinama bi mozda pisala neka vesela vijest
mozda da joj je neko reko "volim te" mozda bi se na njenom licu pojavio smijesak i nestala tuga, kada bi je otac ili majka pohvalili za neku sitnicu sto je napravila a ne samo da se deru zbog losih a dobre da neprimjecuju
mozda bi bilo jos nade za sve one koji su napravili samoubojstvo, da su njihovi prijatelji i obitelji malo vise obracali panju na nih....
