nedjelja, 25.07.2021.

Što me čini Pravom mamom?

Kažu mi, prava sam mama..
Zašto?? Zato jer nam je lakše, jednostavnije i sigurnije ostati doma dok su nam tata, braco i seka na rođendanu kod nećakinje....
Ne moramo brinuti o senzornoj preopterečenosti, pratiti svaki njegov korak i braniti mu da ide sam s ostalom djecom u šetnju i razgledavanje imanja i ribnjaka kao što to idu njegovi brat i sestra....
O Božeeeeee, ne želim biti "Prava" mama, ja želim biti mama kao i svaka druga mama koja se može opustiti barem na tren i uživati u društvu odraslih jer znam da on ima sad već 15 godina.... Zar je to loše??
Zašto se svrstavati nekuda? Zašto sam ja Pravija mama od ostalih mama? Možda radi modrica po mom tijelu od njegovog štipanja i udaranja, jer bolje je kad uštipne i udari mene nego sebe ili bracu i seku..
Ne želim biti pravija i posebnija mama kojoj govore kako joj se dive ili da im je malo lakše u životu kad se sjete mene i kroz što sve mi kao obitelj prolazimo....jednostavno neželim biti ta....

- 17:44 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 20.07.2021.

Snovi vs Stvarnost

Kad smo klinci, sanjamo o tome što budemo kad narastemo veliki. Kako odrastamo tako nam se i želje i snovi o tome što želimo biti mijenjaju. Mnogi od nas krenu sasvim desetim putem života od onoga o čemu smo sanjali tokom djetinjstva.
Kao teenegeri jedva čekamo i sanjamo o tome da postanemo punoljetni sa povečim popisom stvari što sve možemo i što sve od toga želimo kad postanemo punoljetni..najbolje i najluđe tulume, provode, ludiranja s prijateljima...življenje 100/h..bez razmišljanja o bilo čemu.. Zaletimo u život kao "grlom u jagode".. Neki se razočaraju što nemaju ono što su sanjali, neki lutaju još dugo godina tražeći se, a neki odrastu već i prije no što postanu punoljeti...
Nakon određenog vremena počneš sanjati i onu veliku ljubav, zatim veliku obitelj, zatim ljetovanja, odmore, kule, gradove... I onda dođeš u godine kad shvatiš da od snova nemaš ništa, čak što više..tako na neki način uvijek težimo nečemu što ne možemo ostvariti i samo se još više bacaš u bed zbog toga...
Zato treba prestati sanjati, živi u stvarnosti..a ako nešto i želiš, onda nemoj samo sanjati o tome nego se potrudi da to ostvariš.. To možda nebude odmah, ni sutra, ni idući tjedan, možda ni za mjesec ali jednom sigurno bude.. A do tad treba uživati u onim malim sitnicama koje nam izmame osmijeh na lice....
Ja trenutno sanjam odmor....a sada prvi i jedini za sada cilj mi je smireno popit jutarnju kavu u miru......sutra, možda....

- 21:11 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 13.07.2021.

Ja, on, Mi...

Zar je to tako loše tražiti malo vremena za sebe? Da mi budemo mi? Da uzmemo slobodan dan od roditeljstva i odemo na večeru ili na kavu na sat, dva....konačno malo stanemo i odmorimo od užurbanosti, preše, strke i zbrke.
Uskoro nam se bliži 17 godina kako smo zajedno i 15 godina kako smo u braku, a ujedno i kako smo postali roditelji našem plavom dječaku...
Prije smo se veselili svim pozivima kako u goste tako i na razna događanja tipa svatova, krstitaka, krizmi... A sada, sada sam u fazi kad se molim da nas nitko nikuda ne zove jer znam da je to nemoguća misija..
I nemojte me krivo shvatiti, mi obožavamo našeg plavog dječaka, obožavamo ih svo troje...ali jednostvano, fali mi malo vremena da mi budemo mi, on i ja, kao par...da odmorimo, da napunimo baterije, da se opustimo... Zar je to toliko loše željeti??
On je u pubertetu i trenutno u nekoj ludoj fazi jer smo se vratili u rikverc.. Došli smo do toga da ga ništa ne zanima i ništa ne želi, a puca kao kokica ako mu nije po volji.....a ja se osjećam da se gubim kao nikada do sad.. Ne u amislu da ludim, nego u smislu da sam izgubila sebe, kao ženu...postaje mi svejedno dal sam na pola u piđami i dal sam rasčupana jer sam umorna.... Umorna sam da bi se naj radije zavukla u mišju rupu na mjesec dana samo da mogu..da malo otpustim te kočnice i odmorim....
Zar stvarno želim previše, da mi budemo malo mi, kao par?
Zar ja to uopče smijem željeti??

- 09:14 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2021  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (3)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (2)
Kolovoz 2020 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Tko sam ja?
Majka jednog predivnog autističnog diječaka
Zašto blog kad postoji papir i olovka? :)
Tipkovnica mi je dostupna uvijek i svuda..
Pisanje u terapijske svrhe ne nadajući se da itko čita ono što pišem....a ako se i nađe netko, nadam se da će ono napisano, i pročitano pomoći u shvaćanju dijece/osoba sa poremećajem iz spektra autizma i nihovih obitelji..... Podizanje svijesti i prihvaćanje različitosti...naši usponi i padovi, strahovi i pobijede..

Linkovi

http://www.autizam-suzah.hr/
https://youtu.be/lQWvm2KoZzQ