srijeda, 15.08.2018.

Umovanja na blagdan

Plavuša je upravo pročitala knjigu „Ubiti pticu rugalicu“ Harper Lee. Knjigu je Harper napisala 1960. g. i odmah je nagrađena. Snimljen je i film po knjizi koji je dobio tri Oskara.
Knjiga govori o odnosima crnaca i bijelaca u Americi, no više od svega govori o ljudima i odnosima među ljudima općenito. Knjigu je u knjižnici plavuši preporučila gospođa koja tamo radi. Zanimljivo je da je knjiga ovih dana baš čitana. Nećemo sada naširoko pisati o toj knjizi, samo bih preporučila svakome da je pročita. Stvarno je remek-djelo, što se shvati na kraju, kada se knjiga pročita. Nakon toga Harper Lee nije napisala skoro pa ništa, a umrla je 2016. g. (u dobi od skoro 90 godina). Vjerujem da je nakon takve knjige vrlo teško bilo napisati išta slično jer je već jako puno toga napisala u toj knjizi.

„… sramota je ubiti pticu rugalicu… one ne čine ništa, osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu“.

Ta ptica rugalica je vrsta ptice drozda (Google kaže), na engleskom je njen naziv mockingbird. Oponašaju pjev drugih ptica, pa valjda od tuda taj naziv. No, što mi znamo o ptičjem svijetu i da se one nekome rugaju? Ali to i nije bitno, bitno je da je jedna od pouka knjige da ne treba nikome nauditi tko ne radi nikakve štete drugome i ničim ne ugrožava naš život.

No, ako ste drugačiji, po bilo čemu, iako im ništa ne radite, ljudi će vas često puta odbijati ili ugrožavati. Stvarno je prava enigma zašto je tome tako. Rade li to ljudi iz straha da ćete im uzeti nešto što su stekli? Na primjer, u profesionalnom se krugu pokažete kao netko tko ima svoje mišljenje i kome se ne može upravljati. Vrlo je vjerojatno da će vas pokušati maknuti. Kao prvo, ugrožavat ćete njih jer se ne uklapate u sheme dodvoravanja i klimanja glavom drugima, onima na višoj poziciji, a oni su upravo takvim postupcima došli do pozicije na kojoj jesu. Kao drugo, neće moći vama upravljati i neće računati na vaše odobravanje kada će im biti potreban prijelaz na neku višu poziciju.

No na kraju, pobjednici su oni koji u početku mogu izgledati kao gubitnici jer se ne uklapaju u etablirane sheme podaništva i laži. Kada padnu funkcije s nečijeg imena, ostaje goli čovjek / žena i tek onda se vidi koliko je ta osoba bila i jest čovjek / žena vrijedna pažnje i poštovanja.

- 20:00 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.08.2018.

Poskupljuju li cigarete i alkohol?

Danas je jedna od glavnih vijesti ta da se ministar koji se smatra ne samo zaduženim za sustav zdravstva, već i za zdravlje hrvatskih građana, zalaže za 100-postotno povećanje cijena alkohola i cigareta.
U jednoj vijesti na internetskom portalu kao naslov članka piše ovo: ministar traži duplo veće cijene alkohola i cigareta, a u tekstu članka piše da traži stopostotno povećanje trošarina na te dvije vrste proizvoda. Na nekom drugom portalu može se zaključiti da je i jedno i drugo rekao sam ministar.

E sada, pitaju se sova i plavuša: kako stopostotno povećanje trošarina može značiti i stopostotno povećanje cijena piva ili kutije cigareta? Takvu glupost još nije čula.
Trošarine su samo neki dio, postotak u konačnoj cijeni cigareta ili alkohola. Prema službenoj informaciji Carinske uprave Ministarstva financija (s njihove mrežne stranice), trošarina na etilni alkohol izračunava se po formuli: vol.% x količina(l) x 53 kn / 100. Naveli su i primjer: „izračun trošarine na 15 kutija whiskeya (jedna kutija sadrži 9 boca zapremnine 0,7 l sa volumnim udjelom alkohola od 40%). 9 boca x 0,7 l = 6,3 l x 15 kutija = 94,5 l. Uvrštavanjem u formulu 40 x 94,5 x 53 / 100 dobije se izračun trošarine u iznosu od 2.003,40 kuna za 15 kutija whiskeya“. To znači da se za bocu whiskeya plaća trošarina u iznosu od 14,84. Stopostotno povećanje trošarine je 29,68 kuna, a stopostotno povećanje cijene alkohola bi bilo da sa sadašnjih, recimo, 200 kuna boca whiskeya skoči na 400 kuna. Velika razlika, a prema medijima naš ministar govori da će se dogoditi i jedno i drugo.

To je prva sporna stvar oko tog povećanja.

Druga stvar je ta da ministar zadužen za zdravstvo kao cilj takvog povećanja (također prema medijima) navodi da je to jedini učinkoviti način sprječavanja tih vrsta ovisnosti.
Plavuša i sova u to ne vjeruju. Onaj tko se opija radi to, direktno ili indirektno, iz nekog nezadovoljstva sobom ili svojim životom. Ako alkohol poskupi, onoga tko ga pije to sigurno neće dovesti u stanje zadovoljstva. Ako posjetite koji zagrebački noćni klub u koji dolaze mladi u ranim 20-im godinama, vidjet ćete da polugole „važne“ cure i isto tako važni momci ispijaju litre žestokih pića. Nije ih briga ni za zdravlje niti za ministra. Iz njihova izgleda odmah možete zaključiti da su im uzori kojekakvi „celebrity“-ji (slavnjaci). Sanjaju da im se dogodi neko čudo pa da i sami postanu slavni, a alkohol im pomaže da dodatno podmažu takve snove i zaborave na stvarnost koja (na sreću za njih, ali oni to ne smatraju takvim) ne izgleda kao život iz spotova naših pop/folk pjevačica i pjevača… Podići cijene alkohola takvim likovima neće puno pomoći. O idejama o tome što bi im pomoglo, u nekom drugom blogu.

I za kraj, sjetimo se prije nekoliko godina kako su ukinuli pušenje u kafićima. Što se dogodilo? Shvatili su da su pogriješili, uveli neke „kozmetičke“ zahvate i uvjete za ugostitelje i sada se u većini kafića i dalje puši. Ako se i drastično povećaju cijene alkohola i cigareta, mogao bi samo procvjetati šverc-komerc. Povećanje osviještenosti o štetnosti raznih ovisnosti najvjerojatnije neće porasti.

- 12:44 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 24.07.2018.

Roblje 21. stoljeća

Plavuša već dugo nije ništa napisala na blogu pa je, za promjenu, odlučila napisati čisto jedan zapis u određenom danu, o nekim događanjima oko toga dana. Nakon nekog vremena moći će provjeriti jesu li se stvari promijenile.

Ovaj blog se zasniva na nekim člancima s interneta. Na Yahoou inače ne čita vijesti, ali danas je, na putu prema emailu, zastala vidjeti što uopće taj Yahoo objavljuje kao vijesti. Uglavnom američke gluposti. No evo i jedne kuvajtske, a o toj vijesti pročitala je i prije na nekom hrvatskom portalu.

Radi se o „utjecateljici“ i slavnoj osobi (celebrity, kako bi naši pomodarski novinari i slični likovi napisali) s Instagrama, Kuvajćanki koja se tamo oglašava pod imenom sondos_aq i ima 2,3 milijuna pratitelja (primjera radi, „naša“ slavna osoba Severina ih ima 817.000, a slavna osoba Seka Aleksić iz Srbije ima 1,1 milijun pratitelja).
Ona (sondos_aq) objavila je video u kojem vozi skupi auto i istovremeno priča u kameru - osuđuje nove kuvajtske zakone koji bi trebali više zaštititi strane radnike. Ta se utjecajna vizažistica s Instagrama (zove se Sondos Alqattan) zgrozila nad činjenicom da više neće moći držati kod sebe putovnicu svoje filipinske posluge. Svi su je osudili da nije srednji vijek i da je prošlo vrijeme roblja, a njene sponzore - kozmetičke kuće – pozvali da otkažu s njom suradnju. Ona je taj video obrisala, no svejedno je glas o njoj takvoj preletio globusom. Hoće li joj to donijeti više ili manje pratitelja na Instagramu, pokazat će vrijeme.

U istom tom Yahooovom članku u tekstu je i veza na drugi članak iz veljače ove godine u kojem piše da su filipinske vlasti uvele zabranu zapošljavanja Filipinaca u Kuvajtu, kao reakciju na brojna zlostavljanja i smrti Filipinaca koji su radili, uglavnom kao posluga, u Kuvajtu. Filipinski predsjednik čak je i napao kuvajtske vlasti pokazujući fotografije ubijene Filipinke koja je radila kao kućna pomoćnica u Kuvajtu i koju su našli u frižideru, „ispečenu kao svinju“, kako je izjavio filipinski predsjednik. On je optužio kuvajtske poslodavce i za rutinska silovanja filipinskih radnica i prisiljavanja da rade 21 sat dnevno.


Kuvajt ima oko 4 milijuna stanovnika (od kojih je (kaže Wikipedia) 1,2 milijuna Kuvajćana, 1,1 milijuna Arapa, 1,4 milijuna useljenika iz Azije i nešto manje od 77.000 Afrikanaca). Bruto domaći proizvod Kuvajta po stanovniku (prema kupovnoj moći) je 69.700 USD. Hrvatski je 25.800 USD.

Plavuša skoro pa ništa ne zna o Kuvajtu. No definitivno bi voljela sudjelovati u istraživanju koje bi pokušavalo otkriti kako ljudi jedne male, ekonomski bogate zemlje mogu biti tako okrutni prema drugim ljudima. Kako ta „instagramski poznata“ žena može takve gluposti izjavljivati, poslije ih micati i pisati novu objavu u kojoj se poziva na ljudska prava, humanost i slično, a u istoj toj objavi ona piše: „putovnica bilo kojeg stranog radnika mora biti u vlasništvu poslodavca, kako bi poslodavac štitio svoje interese. Bez obzira na nacionalnost radnika/poslodavca“?

- 22:35 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2018.

Kupanje u šumi

Plavuša obično u svojim blogovima nešto kritizira, propituje, čudi se, itd. Ovaj put je odlučila napisati pozitivan blog. Inspirativan (nada se). Vjerojatno bi potajno htjela biti ono što neki javno za sebe kažu da jesu: „influenceri“. Utjecajne osobe. Utjecatelji. (I opet ne shvaća zašto smo morali preuzeti englesku riječ, kao da ne možemo iz svog jezika smisliti riječ koja opisuje one koji utječu na druge. No: kritiko, van!).
Dakle: pozitivan blog.

Bit će o hodanju šumom.

U jednom članku plavuša je prije nekog vremena pročitala ovo. Japanski znanstvenici otkrili su da je njihova tradicija zvana „kupanje u šumi“ odlična za zdravlje: utječe dobro na imunitet koji je važan za sprečavanje raka i kroničnih bolesti. Otkrili su da je tome razlog taj što šumsko drveće i biljke emitiraju u okolinu fitoncide koji uništavaju gljivice i bakterije Drveće i druge biljke usavršile su tu vrstu zaštite koja može ubijati gljivice i bakterije tako da, „kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama. Učinak traje oko dva mjeseca“ – piše u tom članku.

Tko želi vjerovati, neka vjeruje, a tko ne, neka zaboravi ovaj podatak.
Plavuša zna da joj (brzo) hodanje šumom izvrsno utječe na tijelo i duh. Stoga se nada da će sutra u 7 sati ujutro, praćena sovom, biti u jednoj prekrasnoj obližnjoj šumi. Udisati mirise šume i slušati njene zvukove. Idila koja je, u Hrvatskoj barem, svima dostupna.

- 15:54 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 24.03.2018.

I plavuša prosvjeduje

Danas se okupljaju (ili su se već okupili) neki građani koji će hodati ulicama Zagreba u znak protesta, nebitno kojeg.

I plavuša je odlučila protestirati i hodat će od kupaonice do sobe u kojoj je kompjuter sve dok joj sova ne kaže da izađe malo van na sunce jer je zdravije hodati po svježem zraku i hodati 2,3,4… kilometra, a ne po stanu nekoliko koraka. I kaže joj sova da papuče nikako nisu dobra obuća za hodanje.

Razlog plavušina prosvjeda je ovaj.

Buni se jer u Hrvatskoj ne zna za političara koji trenutno ima neku izvršnu vlast (dakle moć da nešto napravi, promijeni) i čija bi retorika bila približna onoj grčkog Perikla koji je rekao, u 5. stoljeću prije nove ere, ovo: „Duh slobode upravlja našim ponašanjem; ne samo u javnim poslovima, nego i u načinu kako se nosimo s malim tenzijama svakodnevnog života, pri čemu ne pokazujemo neprijateljstva prema zadovoljstvima koja je izabrao naš susjed, niti ocrnjujemo druge na način koji bi ih mogao povrijediti, čak i kada im ne nanosi štetu“.

Plavuša je za taj citat saznala u jednom dokumentarcu o Ateni, a taj je citat izrecitirao donedavni gradonačelnik Londona i dodao: "Tomu težimo, to je London, ideja da pustiš ljude živjeti. Da nemaš predrasuda o rasi, rodu, seksualnosti, bilo čemu“.

Plavuša prosvjeduje jer 2018. g. nema u Hrvatskoj političara koji bi tako nešto izjavili i zato što zna da je London bogat upravo zbog te svoje otvorenosti. Ako želiš biti važan dio svijeta, moraš prihvaćati i privlačiti sve druge kulture i različitosti jer oni stvaraju nove vrijednosti i doprinose rastu društva. To su i istraživanja dokazala.

Sve ostalo su primitivni pokušaji zatvaranja protiv kojih plavuša danas prosvjeduje pišući ovaj blog.

- 12:44 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 20.02.2018.

Prijelomni komentar

Naslov „prijelomna vijest“ koji se pojavljuje na nekim portalima plavuši obično strašno ide na živce. Primjer je baš jedna takva vijest koju je prije sat-dva uočila.

Prijelomna vijest da je državni tajnik dao otkaz jer Hrvatska umire, a sve što država radi po pitanju povećanja rađanja djece je, za njega, folklor.
Čekaj malo državni tajniče: kao prvo, ne diraj nam folklor! To je naše bogato i raznoliko kulturno blago! I neće tek tako izumrijeti! Kao drugo: što bi na tvom mjestu rekli Slovenci kojih je oko dva milijuna ili Luksemburžani kojih je niti 600.000?

Prije bih rekla da ti je, državni tajniče, mladi HDZ-ovče, možda dosta nekih odnosa unutar institucije u koju si po stranačkoj vezi došao pa se hoćeš vratiti tamo gdje sigurno nećeš morati sjediti u uredu osam sati dnevno i gdje ćeš imati veću slobodu: na fakultet.
Ili samo želiš svratiti pažnju na sebe i postati popularan?

To je bio prijelomni plavušin komentar na osnovi tek površno pročitanih par informacija o navedenoj prijelomnoj vijesti.

- 17:52 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.02.2018.

O diskriminaciji

Plavuši je baš danas došla želja za pisanjem bloga, ali nije znala o čemu bi pisala. I onda je malo čitala što drugi pišu, pa malo razmišljala o vijestima koje je čula zadnjih dana, događajima u kojima je sudjelovala… i ništa joj to baš nije bilo motivirajuće.

Čitajući onda neke svoje skice za blog (i sad se prebacujem u sadašnjost), dolazi joj ideja.
Hm, imam skice za blog. Osjećam se skoro kao neki poznati slikar čije se i skice danas po muzejima izlažu – crteži koji su plavuši uvijek uglavnom nezanimljivi!
Nije važno što se te moje skice nigdje ne izlažu, bitno je da ih imam!

No, vratimo se na blog i na ideju. Radi se o temi diskriminacije. Kao bjelkinja, Hrvatica, osoba dobrog zdravlja, normalnog izgleda i – rekla bih – nekakvog uglavnom normalnog ponašanja u društvu, plavuša ne može reći da se ikad osjećala diskriminiranom u tim aspektima.

No, osjeća da se znakovi diskriminacije nalaze i na nekim drugim područjima. Primjećuje, iako ne dozvoljava da je ikada diskriminiraju. Primjeri su sljedeći.

Direktna si osoba i govoriš ono što misliš: često se nećeš svidjeti kolegama na poslu ili bilo gdje drugdje. Pokušat će te maknuti u stranu, ignorirati, dakle diskriminirati. I reći će ti: ne smiješ biti tako direktna i iskrena. Lijek: ne mijenjaj se i idi hrabro svojim putem, ubrzo će se oni koji te žele diskriminirati maknuti s tvog puta.

Drugi primjer: izađeš u neki glazbeni klub (=klub u kojem dominira glasna glazba) sama i svi primjećuju kako imaš više godina od tog - manje od dvotucetnog - prosjeka godina koji imaju posjetitelji tog kluba. Lijek: samo digni glavu i pokaži im kako se i ponaša i pleše. Uskoro će ti cure prilaziti sa željom da ti kažu kako bi voljele biti kao ti u tvojim godinama, a dečki će te pokušati častiti pićem.

Treći primjer: nalaziš se u društvu starijih ljudi kojima slučajno izleti komentar da se ta neka nije udala i nema djecu pa se podrazumijeva da joj nešto fali. Drugim riječima: stara cura. Takve starije (staromodne) ljude koji se lažno tješe da će im nešto pomoći u životu to što imaju djecu i unuke plavuša se ni ne trudi podsjetiti da se niti ona nije udala i da nema djecu, no da to nikako ne znači da je netko može smatrati manje vrijednom. Lijek: sjeti se da psi laju, a karavane prolaze. I da ti je mama rekla: ako se mogla udati ona jedna koja nema ni previše pameti niti nekog posebnog izgleda (da joj sad' ne spominjemo ime), može se svaka udati.

Poanta: svatko je u nečemu mogući subjekt diskriminacije. No, budi svoj, sudjeluj u rušenju predrasuda koje postoje u društvu, ne daj se maltretirati onima koji cilj postojanja vide samo u udaji/ženidbi i rađanju djece, te suzbijaj diskriminaciju koja postoji u svakom kutku ove zemljine kugle. Postoji samo zato što manjina (koja se često puta lažno naziva većinom) želi vladati nad stvarnom većinom, onima koji samo žele mirno i slobodno voditi svoj vlastiti život.

- 16:22 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2018.

Ministarstvo ljubavi

Zadnjih se dana digla prašina oko prikazivanja filma Ministarstvo ljubavi na „javnoj“ televiziji.
Plavuša zahvaljuje udovicama i svima koji su prosvjedovali ispred HRT-a da se film ne prikazuje. Zahvaljuje im jer su joj obratili pažnju (pozornost, kako se sada bezvezno govori) i dali znak da film svakako treba pogledati.

Ministarstvo ljubavi je odlična, ali baš odlična komedija! Rijetko koji domaći film je plavušu nasmijao tako kao ovaj. Iako mora priznati da ni ne gleda previše domaće filmove upravo stoga što su je mnogi razočarali svojom pretencioznošću, glumatanjem glumaca i nikakvom pričom ili poantom.

Neka se udovica (ili samo ženska osoba koju je film strašno pogodio, plavuši je to nebitno) javila sa žestokom kritikom filma, pozivajući se na Krležu (kao da time dobiva potvrdu da je vrijedno ono što misli i piše) i natuknula i to da je filmska kritika popljuvala film.

Plavuša ima dovoljno znanja, obrazovanja, iskustva i godina da joj niti jedan kritičar ne može sugerirati mišljenje o bilo kojem filmu. A u ovom slučaju, nakon pogledanog Ministarstva ljubavi, plavuša može samo konstatirati da je film jednostavno izvrstan. Glumci odlično glume, ne glumataju, a film je zabavan, smiješan i da još sat vremena duže traje, ne bi vam dosadio.

I plavuši uopće nije jasno što se udovice bune kada se na kraju filma svi simpatiziraju s udovicama koje koriste sustav, a žive dalje normalno svoj život. Pa tko to ne bi radio?

I samo još ovo plavuša ima za dodati. Film ismijava sve: i državne službenike i uhljebe i građanske obitelji koji žive lažne idilične živote i blazirane poslovne žene koje ne vole svoje muževe jer nemaju poslovne karijere za prioritet kao one. Ismijava i samog glavnog lika koji je pristao da ga punac zaposli jer se sam nije snašao u životu prema očekivanjima malograđanske sredine u koju se oženio. No na kraju je ipak pronašao svoj put – posao koji želi raditi i udovicu koju je prvo usosio, da bi na kraju shvatio da bi ona mogla biti ljubav njegova života. Srećom da je udovica pametna žena pa je to znala prepoznati i oprostiti mu grijehe učinjene iz gluposti i nepromišljenosti.

I zašto se onda uopće bune udovice ratnih veterana iz stvarnog života i ne shvaćaju da je komedija po definiciji „vrsta drame veselog sadržaja koja crta smiješne strane života i ljudi i ismijava njihove nedostatke“?


- 14:23 -

Komentari (37) - Isprintaj - #

subota, 16.12.2017.

Plavušine izreke za kraj 2017.

Pred kraj godine netko radi bilancu onoga što je napravio, drugi to ne radi, a plavuša misli da je i jedno i drugo dobro. Bilancu učinjenog možemo raditi bilo kada. Kao što i svaki dan može biti Nova godina.

Neki dan je plavuši palo napamet kako su joj uvijek bili zanimljivi citati ili mudre izreke ljudi koji su, zbog nekog razloga, postali poznati.

Isto tako joj je palo napamet da i sama može smisliti svoje mudre (ili ne-mudre, možda samo) izreke i to, baš prigodno, za kraj 2017. Te izreke se možda poklapaju s izrekama neki drugih, tih poznatih ljudi, što i nije za čuđenje kada su ljudi u svojoj biti više od 2000 godina ostali isti; uvijek slično razmišljajući, smišljajući, radeći i bilježeći.

No, da ne bi dalje lamentirala, evo nekih plavušinih izjava za kraj 2017. godine.

Ako se bojiš, vjerojatno će ti se strahovi ostvariti, a sigurno iz straha nećeš moći ništa poduzeti. Kada pobijediš strah, sve je moguće.

Ljudi previše trpe situacije koje im se ne sviđaju upravo iz straha: no čega se treba bojati? Jedino smrti, a i nje se ne treba bojati jer je neizbježna.

Slijedi put koji si sam odabrao bez obzira što drugi o tome misle iz svojih fotelja, zavisti ili ljubomore.

Ne obaziri se na tuđe mišljenje – ono najčešće govori o motivima onih koji ga izražavaju, a ne o želji da tebi bude bolje jer nitko drugi osim tebe nema pojma o tome kako ti se život može poboljšati.

Spoznati sebe i biti sretan sam sa sobom jedino je čemu čovjek treba težiti.

Kada se oslobodiš ega, sve ti postane jednostavnije, lakše i podnošljivije.

- 11:30 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2017.

Kako možeš reći da me uštipnuo?

Cura je davala intervju pred kamerama. Pokraj nje je prošao od nje poznatiji i stariji muškaraca, nije ga vidjela, a kada je već bio njoj iza leđa uštipnuo ju je za guzu, važno se nasmijao i požurio dalje. I ona se nasmijala na tu gestu moćnijeg muškarca i nastavila dalje pričati ispred kamere koja ju je pratila.

Nekoliko dana nakon toga jedan drugi, mlađi muškaraca, spominjao je to štipanje pred njom i pred svima u grupi muškaraca i žena, a njoj je to spominjanje - sudeći po tome kako su neke druge kamere i novinari to sve prikazali - bio povod da tu cijelu grupu okarakterizira kao dno dna, žalost i očaj.

Događaj totalno glup i nebitan, zar ne?

No, kada su akteri drugačiji, kada se ne radi o curi, već o dečku; kada se radi o ljudima koji, željeli vi to ili ne, upravljaju vašim novcem i donose odluke koje se tiču i vašeg poslovanja i života i sredine u kojoj živite, onda je događaj jako tragičan. Plavuši samo nije jasno zašto bi netko koga je uštipnula za guzicu jedna osoba, smatrajući valjda taj čin jako simpatičnim, optužio treću osobu da je ona ta koja priča jako žalosne i očajne stvari?

Sova samo dodaje da je ovakav zaključak donesen gledanjem scene štipanja i nakon toga gledanjem sinoćnjeg dnevnika jedne privatne televizije koju je vodio jedan jako poznati novinar, te nije posljedica praćenja cijele situacije u toj istoj grupi ljudi koji se zovu zastupnici „naroda“, točnije sabora (ovo drugo ne sugerira da zastupaju narod, što je u biti bliže istini).

- 08:31 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi