petak, 11.01.2019.

Zlataner (francuski); zlatanera (švedski)

Na Instagramu Zlatana Ibrahimovića objavljen je video u kojem on obuva tenisice dok u pozadini svira pjesma Halida Bešlića „Vraćam se majci u Bosnu“, tj. „Beograđanka“.

Plavuša – iz djelomično neobjašnjivih, valjda instinktivnih razloga – misli kako je Zlatan prava faca, bez obzira što moralizatori s ovih ili bilo kojih drugih područja o njemu mislili. Baš je briga.

O Zlatanu je već pisala na ovom blogu, no nema veze ako će tu sada nešto i ponoviti.

Plavušina fascinacija Zlatanom počela je prije nekoliko godina, kada su je u Stockholmu dva sveučilišna profesora – Šveđani i po majci i po ocu – pitala zna li tko je najpoznatiji Hrvat u Švedskoj. Nije imala pojma pa su joj rekli da je to Zlatan. Sad bi se ovi naši moralizatori digli na noge, no ne zanima me što takvi misle.

Na štokholmskom aerodromu je tada knjiga o Zlatanu prodavana kao hit izdanje, na svim istaknutim policama. Plavuša je njen prijevod, knjigu „Ja sam Zlatan Ibrahimović“ kupila po povratku u Zagreb. I tamo otkrila nešto od dalje navedenog (knjigu je napisao novinar, pišući je u prvom licu, kao autobiografiju), s napomenom da je Zlatan odrastao u Malmöu.

„Ponekad se zapitam: Što bih ja radio da nisam postao nogometaš? Nemam pojma. Možda bih bio kriminalac. U to vrijeme je bilo mnogo provala…. U naselju koje se zove Rosengard ima mnogo raznih četvrti koje su, ustvari, bile skoro identične; ni jedna od njih nije bila ni bolja ni lošija od druge, ali ipak je jedna imala niži status od svih ostalih. To je četvrt koja je nazivana ciganska. E ta je četvrt zaista bila na lošem glasu. Nije to bilo tako u stvarnosti podijeljeno, pa da su svi Albanci ili Turci živjeli ili se igrali samo u jednoj četvrti, ne. Nije porijeklo stanovnika odlučivalo o tome kakva je četvrt ili gdje ćemo se igrati, ali smo se ipak držali svoje…“

Zlatanov otac je htio da on postane odvjetnik, no Zlatan je na to mislio: „Ne mogu tvrditi da smo dijelili iste snove i nadanja. U onim krugovima u kojim sam se kretao ne postaje se odvjetnik. Radili smo lude stvari i sanjali da postanemo „netko i nešto“, ali ne mogu reći da smo imali podršku svojih roditelja.“

Ipak, otac ga je potaknuo da se makne iz svoje četvrti i da počne igrati u većem klubu. Bio je to Malmö FF: „Igrao sam protiv njih u klubu Balkan i razmišljao: Zašto da ne? Ako stari kaže tako. Ali nisam imao pojma ni gdje su igrali, niti gdje je stadion, niti sam znao nešto o Malmöu. Sve je to za mene bio jedan drugi svijet. Prvi put sam otišao u centar grada kad mi je bilo sedamnaest godina, i ni tada nisam ništa shvaćao o životu koji se vodio tamo… Bilo mi je tada trinaest godina i u tom klubu je bilo još nekoliko stranaca… Svi ostali su bili Šveđani iz viših klasa i snobovskih obitelji i ja sam se osjećao kao da sam pao s Marsa. Ne samo zato što moj stari nije živio u velikoj luksuznoj kući i nikad nije dolazio na utakmice, nego zato što sam ja i govorio drugačije i ponašao se drugačije. Driblao sam loptom, pucao mi je film u sekundi, tukao sam se na terenu...“.

Proći sve to, živjeti u društvu u kojem si na papiru državljanin, ali si u biti marginaliziran jer si migrantskog porijekla i doći do pozicije da se o tebi ne samo pišu knjige, već se i uvode nove riječi u rječnike – to nikako ne može svatko! Oni koji ga ne vole, ne vole ga prvenstveno jer je originalan i svoj. I briga ga za sve.

Zato, Zlatane, tebi „chapeau!“, kako bi Francuzi rekli. Kapa dolje ili bravo, dodaje sova.

- 18:43 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

"Ti definitivno trebaš pisati", rekla mi je Vranska vitezica.
I ja sam odlučila poslušati savjet pametne žene, a sova pokraj mene samo je kliknula kapcima.

Blog piše plavuša o plavuši koja pokušava naći smisao u svemu što je okružuje.
Sova samo prati što se zbiva i smije se, u sebi ili naglas.
Svi su oni alter ego, odnosno trostruki ego jedne te iste osobe.
I možda još nekih osoba koje ovo sve čitaju.

Linkovi