N_A_S_M_I_J_A_N_A
četvrtak, 30.03.2006.
Mali ali slatki godišnji odmor..
|
Prekjučer sam izašla iz noćne i taman kad sam se planirala uvaliti u krevet stiže poruka..i to od moje šefice..uf,šta sam sad napravila.. Pitanje:bi li ti na godišnji 2 dana?ima nas puno sa neiskorištenim starim godišnjim i treba se to polako rješavati. Ajde,bilo mi je lakše. Naravno da bi,uh,a tko ne bi.Dakle,2 dana poslije noćne,pa 2 dana godišnjeg i vikend.Juuupiii..6 dana neočekivanog odmora. Danas sam se digla poslije 10 i sve mi nekako čudno,mislila sam da sam zaspala na posao ..i onda se sjetim da sam u raju..da mogu na miru popiti sa dragim kavicu i zapaliti cigaretu na miru   ..Konačno ne mrzim proljeće znajući da cijeli tjedan neću biti zatvorena po 12 sati i gledati sunce kroz prozor...Pa-pa šefice,vidimo se u ponedjeljak..  |
- 11:33 - Vaše impresije (6) - Prepiši post - #
subota, 25.03.2006.
PARADOKS NAŠEG VREMENA
|
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade,no kraće živce,šire puteve,no uža gledišta. Trošimo više no imamo manje kuna..kupujemo više no uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji..više pogodnosti no manje vremena. Imamo više diploma no manje razuma..više znanja a manje rasuđivanja. Više stručnjaka a ipak više problema..više medicine no manje zdravlja. Pijemo previše,pušimo previše i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imetke a smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše,volimo prerijetko,mrzimo prečesto. Naučili smo kako preživjeti ali ne i kako živjeti.Dodali smo godine životu ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag no imamo poteškoće prijeći ulicu i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor ali ne i nutrinu. Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak no zagadili dušu. Svladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo previše no učimo manje. Planiramo više no postižemo manje. Naučili smo žuriti se no ne i čekati. Gradimo jača računala,proizvodimo više kopija nego ikad ali razgovaramo sve manje i manje. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave..velikih ljudi i sitnih karaktera..brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća i više razvoda..luksuznijih kuća i uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja..jednokratnih pelena..moralnosti koja se može odbaciti..jednodnevnih predstava..preteških tijele i tableta koje čine sve:od hrane preko stišavanja do ubijanja. Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati. Zapamtite,provedite nešto vremena s vašim voljenima jer oni neće biti zauvijek tu. Zapamtite,recite poneku ljubaznu riječ onome kraj vas jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem a ne košta ništa. Sjetite se reći „Volim te“ vašem partneru i vašim voljenima no najviše od svega iskreno mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpati povredu kada dolazi duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke jer jednoga dana ta osoba neće ponovo biti tu. Dajte vremena ljubavi..dajte vremena razgovoru i dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima. |
- 22:37 - Vaše impresije (3) - Prepiši post - #
srijeda, 08.03.2006.
Molim za pomoć..
|
Zna li netko kako da vratim post iz arhive? |
- 18:33 - Vaše impresije (7) - Prepiši post - #
Dan žena..
 Drage moje blogerice..djevojke..žene..mame..bake..sretan Vam Dan žena!! |
- 17:54 - Vaše impresije (1) - Prepiši post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
..Smijeh je marmelada na životnoj kriški kruha.. ..On daje okus, čini život manje suhim i lakšim za gutanje.. ...moj mail...  AKO IZGUBIM TEBE Dok me budi nova zora, znam da sretan bit će dan, jer kraj uzglavlja si moga, a na vijeđama ti san, puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti! Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas, naša postelja je meka, sreća bdije oko nas, puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav, ovu beskrajnu sreću koju pružaš mi ti. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost, i toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve! Kad bi mogao, zauvijek, da zaustavim taj sat, da nam zanos vječno traje, što bi sve još mogli dat', našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj! I dok predajem se milovanju tvom, neki čudni krijem strah u srcu svom, Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj! PROVINCIJALKA Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije. Drug je studirao sa njom, pa smo se najzad sreli ona i ja. Shvatih, Bože, ovo je sazvežđe za nju provincija. Srce stade kao dete da se otima, tražili smo se po prethodnim životima. Ostavih iza sebe sve, zablude, promašaje koji tište, prosto, lako, k'o neko beznačajno pristanište. O, da mi je da se još jednom zaljubim, opet bih uzeo kostim večnog dečaka. I opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka. Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih. Usamljeni galeb iznad mora osrednjih. Reči bi sve pokvarile, samo se ćutke pokraj mene stisla. Sami, svoji, izbeglice iz besmisla. O, da mi je da se još jednom zaljubim. Opet bih gledao niz kej kao niz prugu. I opet bih znao da se u oblak zadubim i čekao bih samo nju, nijednu drugu. Napiši mi pesmu, mazila se Nisam znao da li ću umeti.. Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim.. Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam... Napiši mi pesmu..molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, i tako sam teško to znao da pokažem. I onda, odjednom.. raspored madeža na njenim leđima, kao tajna mapa, pokazuje mi u koje zvezde treba da se zagledam... I tako, eto ti pesma, ludo jedna... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||