Jaguar Coed

Hm... Što reći? Kako da se iskoprcam iz činjenice da me nije bilo ohohooo?
Mislim da sam već u nekim komentarima dao odgovor na to, no nisam siguran da je to dovoljno. Vidim, moja blog ekipa se više manje raspala...
Ostali su oni najupornij, zaljubljenici u blog, u riječ u prostor gdje svatko može biti slobodan. Slobodan u nakupini slova spojenih u putu života kojim prolaze.... No vratimo se mi meni. Bože moj :)

Da, nije me bilo. Da možda me opet neće bit, no opet možda me prigazi auto, tko zapravo zna što nam nosi sutra. Možda mi se svijet izokrene u jednom treptaju. Sve je moguće zar ne?
Moguće je draga moja gali da stignem oživit mnoge, a na najmanje sebe. Zalomi mi se da se zatupim. Al, nije to ništa, svi imamo takve trenutke.

Iskreno falite mi svi. Nedostaje mi moja Provincijalka... Neznam gdje je, nema je kod mene i bojim se, bojim. Da se nije digdi zaljubila? Postoji li bolji primjerak muškog roda negdje!? Jeli to pak moguće!

I da muče me mnoga pitanja svakog dana. Ponajviše financije. Zar nije tako svima? Čovjek kad dođe u situaciju da se mora naglo spustiti na zemlju, stisnuti da bi progurao, zanemari slobodno vrijeme, ne zato što bi to htio, već jednostavno nemaš izbora...

Ipak koliko god neke stvari mogu izgledati crno, ako imate nekoga uz sebe. Nekoga tko vas podržaje, nekoga tko vam je oslonac, sve se prebrodi...

Zato drage moje, budite uz svoje voljene...



P.S vidi mačke!?