Ja kao veliki filmoljubac se već zadnjih 10 minuta pitam zašto sam toliko dugo čekala pogledati "OVA" dva filma. Tj, jedan je crtić mada definicija crtića ovdje nije skroz točna a drugi je film.
Da vam malo objasnim.. od malena gutam filmove.. počela sam naravno s klasicima, gdje sam svaku nedjelju provodila u društvu opakih, smrdljivih i prljavih bandita ali zato ponosnih i muževnih kauboja koji su ih samo jednim pucnjem pogodilo drito u srce, da bih nastavila s mjuziklima, gdje sam se jednostavno topila gledajući Gene Kellyja kako pleše i pjeva. E da... screw John Wayna ili Fred Astaira, ja sam htjela da je Gene Kelly MOJ tata i da skupa plešemo na kiši. Naravno, došlo je vrijeme, da se uozbiljim i bacim u mutne vode kriminala, da bih nekako stigla do noćnih mora u ulici Brijesta. Nekako sam u blagom zavoju gledala sve one katastrofalne filme o katastrofama i vanzemaljcima, da bih prešla na romantične filmove na kojima sam ponekad bila zahvalna a ponekad se pitala čemu poanta trošenja novca na bezvezna glumce koji mi ne znaju predočiti priču kako treba.
Uglavnom, da skratim, filmovi su razlog mog odabira fakulteta i prakse a na kraju i stalnog radnog odnosa u kinematografima. I to dok su kina još valjala a filmovi bili 2D. I što se desilo??? Nakon predugih i prekratkih 5 godina rada i više niti ne znam koliko pogledanih filmova po milijuntni put, ja se odlučih odmoriti i odoh ja na jug.

Vjerujte, dok su drugi hrlili u kina gledati vampire, heroje i kriminalce, ja sam godinu dana... GODINU dana pauzirala od filmova. Kao u doktora, bila sam prezasićena vitaminom F(ilm), da bih polako; onako postepeno se privikavala na film i bacila oko na TV za jedno pol sata na film, koji sam naravno pogledala jedno... 65 puta.

Moram se pohvaliti, danas funkcioniram normalno, gledam filmove, pričam o njima, razmišljam o njima, radim u vezi s njima... Jeste, ja sam Namarie i liječena sam filmoholičarka. :)

A filmovi za koje se pitam zašto nisam pogledala? Zašto zašto zašto????

Prvi je "MARY AND MAX" iz godine 2009. Crtić nije za djecu do 15 godine, jer ima nekih stvari koje neće razumjeti - tj, neće im biti zanimljiv, nije crtan rukom niti modernim potezom miša. A nije ni "crtić za odrasle" i svakako nije anime stil. Ali je zato priča originalna kao i soundtrack.

A numero due je "THE GRAND BUDAPEST HOTEL" , u kojem priča lijepo teče, a glumci vas totalno pozitivno iznenade. Barem mene. :)

Dakle... dosadno vam je? puše olujno jugo ili bura? Pada kiša? Opterećeni ste s poslom? Opterećeni ste jer nemate posla? Sjednite, opustite se uz ova dva klasika... jer imam nade da će jednom postati klasici.

A za šećer na kraju, prije nego što zaspite poslušajte pjesmu iz crtića "Mary and Max", soundtrack u čiji sam se zaljubila.

Izvođač: Penguin cafe orchestra
Pjesma: Perpetuum mobile