|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
http://www.slide.com/r/VdyV6ayY7T8ysUUgGspPUCuAekau_2kt?previous_view=mscd_embedded_url&view=original
budući da se blog naziva po noktima, mora biti njihova šljikica
  |  |
| N | Normal |
| I | Intense |
| K | Kind |
| S | Silky |
| A | Ambivalent |
evo vam par pjesama od pravih legenda prošlog stoljeća...takvo nešto ostaje zauvijek...poslušajte 
I see a red door and I want it painted black
No colours any more I want them to turn black
I see the girls walk by dressed in their summer clothes
I have to turn my head until my darkness goes
I see a line of cars and they're all painted black
with flowers and my love, both never to come back
I see people turn their heads and quickly walk away
like a newborn baby it just happens every day
I look inside myself and see my heart is black
I see my red door and I must have it painted black
Maybe then I'll fade away and not have to face the facts
It's not easy facing up when your whole world is black
No more will my green sea go turn a deeper blue
I could not forsee this thing happening to you
If I look hard enough into the setting sun
my love will laugh with me before the morning comes
I see a red door and I want it painted black
No colours any more I want them to turn black
I see the girls walk by dressed in their summer clothes
I have to turn my head until my darkness goes
I wanna see your Face, painted black,
black as night, black as coal, don't
wanna see the sun, flying high in the sky.
I wanna see it painted, painted, painted, painted
black, yeah...
slikice
LJUDI GOTOVO JE!! NEMA, NEMA VIŠE OSNOVNE ŠKOLE, NIČEGA!! E SAD SVI IDEMO LJEPO PROSLAVIT!! I SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO, DA ZAVRŠIM OSNOVNU ŠKOLU VEČ JEDNOM!! ŽIVJELI
ne želim niš više reč osim da sam ukomirana, ubedirana, ukrevetirana i zaljubljena.
haj peopleki...joj danas je baš ljepi dan (unatoč lošem vremenu)...zaključene su mi petice iz povjesti i zemljoopisa...sad još sam kemija visi...a kaj bu, bu...
i tako...ja sam vam ludo ...i fakat ono...ma dobro ne bum vam sad baš sve rekla...ono...sad sam vam sam stavila bubu u uho...e a sad...ma dobro...nemojte si razbijat glavice s time...sigurna sam da imate svojih problema...tak da...i eto...još ta tri dana...i gotovo...e ljudi...daj nek mi neko veli u komentarima ak zna di se ide sad u petak zadnji dan...ja sam kao neš čula da idemo na jarun...i to...al ono...makar bi ja rađe klošarila po kvartu...al oke...glavno da je tu ekipica...
danas je baš bilo je ljepo...al to sam neko zna...zaš je bilo ljepo......neka tako i ostane...zasad...ma dobro...prelazim opet na drugu temu...ako uspijem...
evo ja bi malo skrenula pozornost na skorašnji rastanak...nažalost...jer mi je fakat bilo super sa svima i svojima iz razreda ali i s drugima...i ova mi je godina bila predobra jer smo se svi zajedno zezali i zajebavali, radili ono kaj ne bismo trebali raditi, plesali, pjevali, navijali, veselili se itd. i stvarno mi je drago kaj sam zapela u šenoi al sam zbog ekipice što se ostalog tiče...ma zapravo se ni ne tiče ...i eto...doči če ljeto...svako če na svoju stranu...i onda srednja...joj...opet sve ispočetka...opet upoznavanje novih ljudi...joj...ma ne znam...nedostajat če mi ljudići iz šenoe...ah...zato trebamo iskoristiti ove zadnje dane...da se što više zajebavamo...i popravimo ocjene...bljf...al to je ono sporedno...i cekači...samo neš...mi se nismo dogovorili kaj bumo raski kupili, jelda? pa ovaj...zar nije krajnje vrijeme da nekaj zmislimo...mislim...nek bude i sitnica...sam da nekaj bu...da nas se sječa i to...hehe ...da se prisjeti kak smo bili andželčeki ovih kolko to godina...3? da 3 valjda...pa eto mislim da bi to bilo to...idem se ja lepo leč malo...i brijem da bu novi post uskoro...baj pusa svima iz shenoe i bliže i dalje okolice
:*
:*
oi ljudovčići...joj, više ne znam kaj da delam...više ne znam kaj se dešava sa mnom...svijet mi se preokrenuo naopako...ok sad opako se*em...ma nije, al ono...ajmo samo reč...leptirići u trbuhu...no comment...
sad prelazim na drugu temu...jer ne želim vas ugušit s...neću reč tu riječ...ugl, danas ko danas...standardno...pa i na tjelesnom...al uvijek me ta polundakica uspije iznenadit...mislim, ma daj pa smirila bu se...e pa k**** bu se smirila...danas se mi podijelimo a i c razred da igramo odbojku jedni protiv drugih...i dođe ona i stane se derat kao šta je ovo, bezobraština, kako se usuđujete same rasporedit i blah, blah, blah, blah.....
fkt mi se neda proživljavat svaki dan ista s*anja....i tako...ova prva tema još to kolko-tolko ublažuje ( koje li gramatike ), al ono...ma fakat jedva čekam da odem iz ove škole sam zbog profesora...što se tiče ekipe, ma ona je super... i zato imam jednu malu slatku porukicu za sve ( uključujući i jadnike --> profesore ):
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Doll Avatars
Doll Avatars
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«
Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.
evo ljudi prije svega hellouu i fkt sorite kaj nisam več neam pojam od kad napisala post....evo iskreno nije mi se dalo a i stvarno nisam imala vremena prevelki stres, napetost i to sve profesori nas gnjave ko ludi i tak....pišemo po 4, 5 testova u istom tjednu...uglavnom, čista ludnica....pa evo ovo sam našla komadičak toga kaj se zove vrjeme...ugl sam da kažem da smo sad ira, iva, barbara, lucija, vana, čubrić i ja bili s matošičkom u British Council-u i da nam je bilo super (bar je meni bilo)....malo smo si ispunili vrijeme....i tak....kupila nam je matošička sladoled.....baš ljepo od nje....by the way: KONTIKI RULZZZ!!!!!!! i tako.....i onda smo malo gledali film snimljen u londonu () gdje su prikazali free-running....ma ugl to su ti neki koji samo trče i skaču al fkt te na kraju impresionira kaj sve čovjek može napravit 
....i onda smo još malo švrljali okolo po knjižnici i išli na net 
.....a onda smo se razišli.....ivka, vana, loosha i čubrić su otišli megić a barbs ira i ja smo otperjale domeka.....i tako.....evo to je za sada to....moram ič....opet isto s*anje.....a kaj češ.....aj još malo ču to izgurat i onda iden ja lipo ča na more 
ajde judi, judi, vratija se šime....uživajte 
